Ovo tek sad vidim, tovari su doslovno hračkali po čovjeku na stadionu jer je nosio dres hrvatske repke s Petkovićevim imenom. Koja patologija.

https://net.hr/sport/nogomet/hrvatski-navijac-na-poljud-je-dosao-u-krivom-dresu-djecurlija-ga-je-pljuvala-i-ismijavala-213ee6bc-070e-11f0-b049-5aa096cf6e8e

Budimo realni, to je zaista standard. Nitko danas više ne radi tribine sa sjedalicama kao na Maksimiru. Drago mi je da se ne stedi na tako nekim stvarima. Kad se vec gradi novi stadion on ne mora biti luksuzan, ali mora biti pristojan i izgledati kao da nismo baš sirotinja.

Ja sam recimo član iz tog mračnog doba baš iz razloga nade da će jednog dana biti ovakav i bolji. — serbus

I ja sam. Nisam nigdje rekao da je Dinamo jednako Dinamovo proljeće niti da sad kreće od nule, nego da bih u kontekstu ostvarivanja aktivnog i pasivnog biračkog prava na demokratskim izborima kao inicijalnu godinu (u nekom kontekstu ostvarivanja većih prava ili kvalifikacije prava) smatrao onu u kojoj su demokratski izbori uvedeni u statut - to je 2023. godina. Ni ti ni ja ništa time ne gubimo.

Što se tiče nekih drugih aspekata, recimo simboličnog nagrađivanja članova koji su dugogodišnji neprekidni članovi (što bih isto volio da se u jednom trenutku uvede), svakako bih računao i članstvo prije uvođenja demokratskog statuta.

Po tome ako DP u nekom ludom scenariju skrene s puta kaj onda opet netreba biti član na godinu, dvije,tri dok ne dođe neki xy koji nam obeća još više demokracije u dinamu. — serbus

Ajde nemojmo uspoređivati neusporedivo. Tada smo imali autokraciju, danas imamo demokraciju. Dinamovo proljeće je demokratski izabrano i ako će htjeti voditi klub morat će dobiti podršku članova svake četiri godine, dok su oni prije zasjeli u klub na nikome zaista poznat način i njime vladali egidom koju ništa bolje ne opisuje od one Rožićeve izjave "Ovo je naš Dinamo, navijači nek si osnuju svoj".

Dinamo je iznad jednih i drugih klub ne počinje ni ne završava sa nikim od nas. — serbus

Apsolutno, mislim da oko toga niti nema dileme. Razliku u mišljenjima sam objasnio gore i, čisto da napomenem - ovo je isključivo moje osobno mišljenje, molim da ga nitko ne interpretira na neki drugi način.

Meni je baš drago za onaj transparent Kustiću. — IceMan

Meni je to dno dna.

Ne vrijeđanje Kustića, jebe mi se za njega, ali iskorištavanje sjećanja na nesretnu smrt jednog nevinog dečka za napad na nekog službenika saveza samo zato što se dobro rimuje? To je tako ružno i bezdušno prema Čustiću i njegovoj obitelji da nemam riječi kojima bih to bolje opisao nego "dno dna".

Ovo je kao da u slušam Nijemce koji glasaju za Zelene/SPD/Linke. — Toni90d

Jedini Nijemci koje znam da nisu za CDU nego vjerojatno neku od ove tri kombinacije su mi susjedi na moru i, vjeruj mi, ja bih u njihovim očima bio neonacist nakon 5 minuta rasprave o migracijama :D

Ja sam snažan zagovaratelj čvrstih i neprohodnih vanjskih granica EU. Ilegalni migranti krše zakone ove zemlje i ja bih ih sve odmah tjerao natrag jer živjeti u razvijenoj i bogatoj, socijalnoj europskoj zemlji nije nikakvo ljudsko pravo nego privilegij i na nama je da odlučujemo želimo li nekom strancu dati taj privilegij, nemaju oni pravo doći ovdje.

No isto tako radim jasnu distinkciju između ilegalnih migranata i stranih radnika koji su ovdje došli posve legalno, uz odobrenje države, nisu državi trošak nego dapače pošteno rade i zarađuju kruh za sebe i svoje obitelji u zemljama trećeg svijeta, privređuju, plaćaju poreze, uplaćuju u naš zdravstveni i mirovinski sustav iako će velika većina otići iz ove države natrag u svoje zemlje kada im radne dozvole isteknu.

Te dvije skupine naprosto nisu iste i ne smijemo ih izjednačavati. Ljudi iz ove druge skupine nam u ozbiljnoj mjeri trebaju jer radnika za neke poslove nemamo. Jedini problem ovdje jest što među onima koji ih dovode ima onih kojima su zaista potrebni, a ima i onih koji ih dovode jer će na njima nešto više zaraditi nego da zapošljavaju naše ljude - tu drugu situaciju država treba puno strože regulirati.

Prijavilo ih se "sto tisuća" i izgurali naše dečke koji voze da prehrane obitelji. To ti govorim jer sam vozio neko vrijeme i jednostavno ništa ne zarađuješ jer je previše taksista njihovih na cesti i puno ti je manja mogućnost da dobiš vožnju. — mali M

Okej, ali kako su ti oni tu krivi? Misliš da su Nepalci i Indijci skužili priliku da izguraju ljude u nekom tamo Zagrebu koji je za njih na kraju svijeta, pa se dogovorili i došli ovdje da zagospodare industrijama kojima svugdje u razvijenom svijetu "gospodare" slabo plaćeni stranci?

Naravno da nisu, nego su ih "generatori" u suradnji s agencijama doveli ovdje i zarađuju masne pare na njihovom radu. Razumiješ me? Strani radnici nisu problem, oni su posljedica. To ti je kao da sad Barcelona dovede Šlogara iz Gorice i stavi ga da igra ispred Yamala - je li to kriv Šlogar, hoće navijači njega mrziti i napadati, ili su krivi trener i sportski direktor koji su ga doveli i drže ga u momčadi?

nisam načelno protiv strane radne snage, ali u ovim količinama je to bogaćenje samo posrednika koji ih dovoze. — mali M

Upravo o tome i pričam. Država mora puno preciznije i agilnije pratiti tržište rada i ažurnije definirati gdje su nam potrebni strani radnici pa ćemo im izdavati dozvole, a gdje nisu pa nećemo. Najmanje su u svemu tome krivi ti strani radnici - oni su samo sredstvo, ljudi koje je netko dovukao s drugog kraja svijeta ovdje, pošteno rade svoje poslove, zarađuju taj neki novac, žive u uvjetima koji su često ispod svih standarda za naše društvo, šute i trpe puno više no što bi trebali te prečesto ispaštaju za stvari za koje naprosto nisu krivi.

jesu li ljudi za njihov ostanak i integraciju ili povratak na staro normalno. — NitkoBitan

Na stranu to kaj ih nema 250.000 nego 113.504, i da je od 206.529 ukupno izdanih dozvola prošle godine njih oko 90.000 izdano državljanima zemalja nastalih raspadom SFRJ (prije svega BiH i Srbija) - od ovih preostalih gotovo nitko neće "ostati i integrirati se". To su sve ljudi s vremenski ograničenim radnim dozvolama koji će se vratiti natrag u svoje zemlje. Iako je to subjektivno, budimo realni nisu baš ni lijepi prema europskim standardima pa nema neke bojazni da će se poženiti za Hrvatice :)

Ja isto ne bih pustio suzu i slažem se za referendum, ali on ti je svaki dan kad naručiš Glovo, kad te poveze najjeftiniji Bolt, kad odeš u kafić u kojem je stranac konobar ili kupuješ u dućanu u kojem vidiš da rade stranci - ti "glasaš" za strance. Svaki dan je referendum i svaki dan građani Hrvatske glasaju za njih jer da ne glasaju, da se njih zapošljavati ne isplati, onda ih nitko ne bi uvozio i zapošljavao. To je mrtva matematika.

Zato i velim - nisu problem strani radnici, problem je država i problem su oni koji ih zapošljavaju samo zato da bi više zaradili. Postoje grane naše ekonomije u kojima naprosto nedostaje radnika i stranci su nam tu potrebni - alternativa je recesija, kod nas zaista nezaposlenih praktično niti nema, a poslovi koje stranci rade naši ljudi jednostavno ne žele raditi kao što Nijemci nekad nisu htjeli raditi poslove koje su im naši ljudi dolazili raditi. Ali isto tako postoji ogroman broj poslodavaca koji zapošljavaju strance samo zato što su im jeftiniji, što ih lakše mogu zajebati i što na njima mogu malo više zaraditi nego na domaćim radnicima. E oni su problem.

Zna li možda netko hoće li u Kranjči biti preklopne stolice ili klasika? — Samo Dinamo

Mislim da nitko trenutno ne zna, ali isto tako mislim da su preklopne stolice danas neki standard na stadionima pa ih i očekujem.

EDIT: zapravo, kad razmislim, to bi trebalo biti definirano natječajem za izvođača pa tko je imao pristup tome, mogao bi dati i odgovor.

Vecina Hrvata razmislja kao kolega — NitkoBitan

Da većina Hrvata razmišlja kao kolega, živjeli bismo u apartheidu. Kod njega nije bitno je li tema tekma s Lokomotivom, vizualni identitet Zagreba, marketing kluba ili lijevi bek, problem je uvijek isti i uvijek je to tamna boja kože.

Jedino ima neki soft spot za našeg Gabriela, sumnjivo mi je to malo...

Inače dao sam si truda i pogledao sam Barcine, Benficine, Portove, BVBove i tako dalje sustave članstva. Nije baš to tek samo tako. Članstvo ne nosi pravo glasa automatski kako ne bi ni sada moglo zbog HR zakona. U tim klubovima većinom postoje razne razine članstva koje donose drugačije benefite. — vlatkomarkovic

Ajde da završimo ovu raspravu na nekoj zajedničkoj noti: vjeruj mi, ja te sustave proučavam već više od 10 godina, a ima ljudi koji ih proučavaju i dulje i detaljnije od mene. Postoje razni modeli i ne postoji jedan najbolji, već svaki klub balansira i bira ono što on, odnosno njegovi članovi žele. Nitko tu nije u krivu, to su razlike u posve legitimnim mišljenjima i vjerojatno se nikada svi nećemo složiti oko nekog rješenja.

Ja recimo mislim da pravo glasa ne smije biti nešto što se može steći tako lako kao što se može steći danas; tražio bih dulji kontinuitet članstva. To, naravno, nije primjenjivo danas jer računati članstvo prije demokratizacije kluba nije ni fer ni korektno, ali volio bih da to bude u budućnosti. Nisam načelno ni protivnik onog modela u kojem glas člana vrijedi više shodno duljini njegovog članstva pa netko tko je član 5 godina ima glas, netko je 10 godina ima 2 glasa, netko tko je 20 godina ima 3 tri glasa i slično. Nisam načelno ni protivnik modela u kojem postoje članovi s pravom glasa i članovi bez prava glasa, vjerujem da i danas među članovima postoje tisuće njih koje ne zanimaju izbori i neće sudjelovati na njima, ali žele biti članovi kluba i imati članske benefite. Nadalje, postoje mnogi modeli kontrole članstva, odnosno tko se učlanjuje - smije li član Dinama biti član još nekog drugog profesionalnog nogometnog kluba? Mora li se pridržavati nekog članskog kodeksa časti/morala? Ako se zakonskom izmjenom dogodi da stranci mogu postati članovi s pravom glasa, treba li uvesti mogućnost nekog dodatnog odobrenja članstva za njih? Treba li i samo članstvo biti skuplje jer, realno, 20€ je puno manje od članstva u velikim portugalskim klubovima čije članstvo je mnogo veće od našeg, a prosječna neto plaća niža od hrvatske?

To su sve pitanja i dileme za budućnost. Ono što se sada, ovim rješenjem "plavih prijatelja", radi je otvaranje kluba prema onima koji ne mogu postati članovi jer nemaju OIB. Oni kao takvi, u potpunosti u skladu s pozitivnopravnim propisima RH, neće formalno biti članovi GNK Dinamo i neće imati pravo glasa, ali će moći koristiti druge članske benefite koji postoje i koji će tek nastati. Do toga se došlo jer se na terenu primijetilo da postoji potreba za time. "Plavi prijatelji" neće moći biti nikakvi kućni ljubimci, predmeti i slično, bit će pravi, živi ljudi koji vole Dinamo, ali iz mnoštva više ili manje opravdanih razloga nemaju OIB izdan od Republike Hrvatske nego imaju njegov ekvivalent izdan od neke druge zemlje. Ljudi u klupskom odjelu članstva rade brutalan posao, anketa ovdje na Zoni je pokazala da su navijači Dinama tim segmentom kluba daleko najzadovoljniji pa ajmo im onda dati povjerenje da provode svoje ideje i dalje.

Jer isti je meni objasnio da pričam "sranja", pa evo baš mi je drago da se iskristaliziralo tko tu kako što tumači. — vlatkomarkovic

Nemoj prodavati patetiku ovdje, rekao sam ti da pišeš sranja za vrlo konkretnu stvar - kad si tvrdio da klub idejom "plavog prijatelja" otvara rupe u Zakonu. To sam ti rekao jer to naprosto jest sranje, laž, spin, obmana ili kako god drugačije hoćeš da posve lažnu i malicioznu tvrdnju nazovemo.

Ovo je mišljenje jednog forumaša ovdje i trenutno nije relevantno za raspravu o sustavu koji se sprema za implementaciju. Također, njegov stav o tome se ne mora poklapati sa stavom ljudi odgovornih za to. — vjeko1701

To je izvučeno iz konteksta mog komentara i izvrnuto da bi se progurao vlatkov narativ.

Ono što sam ja napisao je da je jedini razlog zašto osobe bez OIB-a danas ne mogu biti članovi kluba odredba čl. 12. st. 4. Zakona o udrugama. To nije moje mišljenje, to je činjenica. Kada čl. 12. st. 4. ne bi izrijekom propisivao da popis članova "obvezno sadrži podatke o osobnom identifikacijskom broju (OIB)", nego recimo da "obvezno sadrži podatke o osobnom identifikacijskom broju (OIB), odnosno primjenjivom identifikacijski broju fizičke osobe izdanom u stranoj državi, sukladno propisima te države" - problema ne bi niti bilo.

I da, to je isključivo problem ofrlje napisanog zakona. Evo baš gledam: tko se želi učlaniti u Benficu, u prijavnici ga traže VAT number, što je naš OIB. Tko se želi učlaniti u Barcu, u prijavnici mu daju da izabere tip identifikacijskog dokumenta, državu koja ga je izdala i onda unese broj s njega. Zašto to mogu Barca i Benfica, a ne možemo mi? Zato što Španjolska i Portugal imaju kvalitetnije napisan zakone.

danas bi Gotovac bio prozvan luđakom — mali M

Ili bi bio Marina Abramović, to ne možeš znati. Radi se o konceptualnoj, performativnoj umjetnosti, ona je po svojoj prirodi kontroverzna i provokativna. Gotovac je zaista veliko ime u umjetnosti ovog grada. E sad, je li toliko veliko ime da se cijeli vizualni identitet grada idejno bazira na njegovom najpoznatijem performansu? Ja mislim da nije. Poštujem to kao kreativnu viziju, ali naprosto se ne slažem s njom. Kod nas sve ide iz krajnosti u krajnost, ili smo konceptualni do razine da nitko ne razumije poruku dizajna - kao ovdje - ili smo pak infantilno doslovni pa imamo spomenike poput onog Silađinovog amaterizma na Trgu Europe. Ali dobro, javna plastika u Zagrebu je posve druga tema po kojoj bih mogao zasebno daviti puno previše no što Zona ima živaca.

Nije mi jasno na što misliš da je svako radio po svom bez smjernica. — mali M

Doslovno to - Zagreb nema vizualni identitet i knjigu standarda. Npr kad grad radi neki plakat, goodybagove, posjetnice za zaposlenike, banner za neku konferenciju, pa čak i znakove za muzeje po gradu, table na mjesnim odborima i uredima i slično - ne postoji nikakvo pravilo kako to treba izgledati - gdje treba biti grb, koji font, koje nijanse boje, kako se koriste prazni prostori, kako se elementi apliciraju na različite površine i slično. Svatko tko u tom trenutku radi, najčešće radi onako kako želi ili misli da je najbolje.

Tako da je Zagrebu definitivno potreban vizualni identitet, oko toga nema govora. I ovaj će u raznim aplikacijama funkcionirati skroz pristojno jer je minimalistički, čitljiv i jednostavan. Ono što njemu fali je "ono nešto", neka poveznica s gradom, autohtonost, originalnost. Hladan je, korporativan i nema emociju, on ništa ne komunicira prema svojoj publici.

Nije loš kao takav i sigurno će za grad biti bolji i takav nego do sada kada ga nije bilo, ali je trebao biti puno bolji. Propuštena je prilika da se napravi nešto što će zaista biti fora, nešto čime se možemo ponositi, nešto što pomaže brandingu grada kao jedne sigurne, životne, šarmantne srednjoeuropske metropole. Teško je reći tko je kriv za to. Ja sam pogledao sve prijavljene radove i dosta sam razočaran, čak uzimajući u obzir da osobno znam neke prijavitelje i agencije koje profesionalno cijenim, a rješenja im nisu baš bila na razini. Je li manjak kvalitete posljedica premalenog budžeta? Može biti. Velike kreativne agencije ne planiraju trošiti svoje resurse radi potencijalnih 15.000 eura. Je li brief bio dovoljno jasan? Dosta se lutalo u rješenjima, nisu baš svi shvatili što se htjelo dobiti.

Velim, meni to nije loše. A jako me smeta što u Hrvatskoj "nije loše" uzimamo kao standard i ne težimo nečemu zaista vrhunskom i upečatljivom, nego se zadovoljavamo time što je novo "nije loše" bolje od postojećeg "lošeg".

Ne treba trošit do zadnjeg centa, ali bi trebao imat odriješene ruke, u smislu ugrubog objašnjenja, da mu se dadne određena cifra koliku može SD potrošit i da se te odluke ne moraju prije potencijalnog transfera propitkivat i ostalo. — Navijač Dinama

Zato i velim, mislim da je priča o odobravanju transfera prenapuhana, odnosno radi se o nečemu što je u +90% slučajeva formalnost. SD će izvjesno imati dogovoren neki budžet i sigurno će imati maksimalno odriješene ruke unutar tog budžeta - uostalom, to je i Marić imao pa nije ispalo baš najbolje, ali je jedino logično da tako funkcionira.

To je mogućnost koja je "crveni gumb" i dobro je da postoji, nije nešto što se koristi svako malo.

Nema kluba u Europi kojem u Nadzornom odboru (a naš Izvršni odbor je po funkciji najsličniji onome što je u kompanijama nadzorni odbor) sjede ljudi s nogometnim iskustvom. Tamo gdje se takav pojedinac i zalomi, to je netko tko je igrao nogomet ali je nakon toga ostvario poslovnu karijeru.

Ja ne znam kako izgledaju sastanci IO, ali poznavajući ljude iz njega siguran sam da oni tamo u postupku odobrenja nekog transfera ne raspravljaju o tome kakav je u igri bez lopte i koji mu je postotak točnih dodavanja jer za to postoje stručniji ljudi u klubu, već se informiraju o utjecaju takvog troška na generalno poslovanje kluba.

Pretpostavljam da je to živi odnos koji se bazira na povjerenju, kao i u mnogim firmama kad se odluke donose na toj razini. Ja kad sam došao u firmu sam svaki budžet prolazio s financijskim direktorom do detalja; danas mi praktično bianco potpisuje budžete jer smo razvili odnos povjerenja i on zna da se može pouzdati u moju procjenu čak i ako se možda ne slaže s njom u potpunosti.

Da, jer inače u klubovima sportski direktor ima potpuno odriješene ruke da troši dokle god novca ima.

Mediji su nepotrebno stvorili neku famu oko tog odobrenja IO kao da sportski direktor i uprava ne mogu raditi svoj posao jer moraju žicati odobrenje za svaku sitnicu. U stvarnosti, radi se o logičnoj odredbi koja je fiksirana na nekih cca 5% godišnjeg proračuna i uobičajena je u poslovnom svijetu; CEO-ovi najvecih kompanija jednako tako odgovaraju svojim nadzornim odborima i nije neuobičajeno da moraju tražiti od njih dopuštenje za rizične akvizicije i troškove - a u nogometu je svaki transfer djelomično rizičan. Uostalom, zahvaljujući jedinom slučaju kad je mogućnost stopiranja posla temeljem te odredbe iskorištena, u zadnjih godinu dana smo zaradili nekih 7-8 milijuna eura više no što bismo zaradili bez nje.