Dvije rečenice bile su dovoljne da pokažeš svoje neznanje i nestručnost o temi te da sam sebe isključiš iz bilo kakve ozbiljne demografske rasprave. — Tundra
Da, nisam sturčnjak za demografiju, zato se o ovoj i sličnim temama educiram prije nego što o njima raspravljam. Znanstvena istraživanja ljudi koji su nemjerljivo stručniji od tebe kažu da ulaganje u razvoj sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na planu dugoročne ekonomske dobiti za društvo ima daleko pozitivnije učinke od bilo kojih drugih javnih davanja, odnosno donosi neto dobit u određenom vremenskom okviru, za razliku od mjere roditelj-odgojitelj koja djeluje potpuno suprotno: nemjerljivo je skuplja od izgradnje sustava kvalitetnog predškolskog odgoja, ima nemjerljivo lošije učinke na društvo kroz isključivanje žena s tržišta rada i apsolutno je neodrživa. Njezin trošak za gradski proračun je u jednom trenutku bio jednak trošku novog vrtića svakog mjeseca s tendencijom rasta. To je suludo.
Znam da mjera roditelj odgojitelj smeta tvojoj crvenoj ideologiji — Tundra
Ne, mjera roditelj-odgojitelj smeta zdravom razumu. Jedina veza te mjere s crvenim je što je crven bio upravo čovjek koji ju je donio.
probaj shvatiti da materijalne kompenzacije u vidu gradnje vrtića ne mogu biti ni blizu učinkovite kao životne mjere koje obiteljima s većim brojem djece osiguravaju egzistenciju. — Tundra
Ako mjera osigurava egzistenciju, onda se radi o socijalnoj mjeri za socijalno ugrožene obitelji, a ne o pronatalitetnoj politici. Trebamo li uopće raspravljati koliko je duboko pogrešno da država plaća žene da ostaju doma i rađaju jer je to najbolje plaćeni posao koji mogu dobiti?
Gradnja vrtića u situaciji kada se smanjuje broj rođene djece je čista iluzija. — Tundra
U 2023./24. predano je
64% više valjanih zahtjeva za vrtiće u Zagrebu u odnosu na 2019./20. U 2023./24. ukupno
31% djece s valjanim prijavama za vrtiće u Zagrebu nije uspjelo dobiti mjesto, odnosno otprilike svako treće dijete nije dobilo mjesto u vrtiću.
Gradnja vrtića je tebi iluzija? Ozbiljno?
napredak društva i poboljšanje osnovnih uvjeta življenja da, ali ovo danas je nešto drugo, ne treba mi svaki klinac na dva klika i u roku odmah, to nas čini nesposobnijima. Uštedjet ću vrijeme, da, može, ali radi čega? da bi duže bio na mobitelu? — Gražvydas Mikulėnas
Vraćamo se na prethodnu tezu - što ti zaista treba? Bez čega to ne možeš? Treba ti da ne budeš gladan i žedan, da imaš krov nad glavom, po mogućnosti s grijanjem i toplom vodom, da se možeš u nešto obući i odjenuti te održavati osnovnu higijenu. Sve ostalo je vid komfora. Ti ćeš reći da su weak men ljudi koji naručuju hranu na posao, netko sa sela će reći da si ti weak man jer ne znaš sam zaklati svoju životinju nego kupuješ pileći file u dućanu, njemu će se onaj gorštak iz Kanade smijati da je weak man jer svaka šuša zna uzgojiti svinju, budi jebeno muško pa okini jelena, oderi mu kožu i nosi ju kao trofej na svom dvodnevnom putu natrag do kolibe. Jbg, stvar je percepcije.
Komfor je rezultat napretka društva. Nema kod nas više prostora za napredak "osnovnih uvjeta življenja" jer ih svi odavno imamo, sada samo raste komfor.
U kulturi života donijela je 500 djece više od kad je uvedena. — Patak
Čak i da je ta brojka točna, u što ne ulazim, to bi značilo da je grad Zagreb plaćao tim ženama oko pola milijuna kuna za rađanje djece. Bilo bi jednako neodrživo kao i ovo, ali imalo bi bolje rezultate i manje negativnih utjecaja na društvo da se mjera "roditelj odgojitelj" jednostavno nazvala "rodi dijete za pola milijuna" i svaka Zagrepčanka koja rodi - hop, 480.000kn na računu. Eto ti pronatalitetne politike - kad se praviš da je kasica vječno puna i iz nje možeš beskonačno vaditi novac kao da ga ne oduzimaš od nečeg drugog, možeš biti super kreativan s pronatalitetnim rješenjima. Hej, ako nije dovoljno i treba nam još djece - dignut ćemo na milijun, nije beg cicija!
Ipak jedno se mora priznati možemo a to je da ima kvalitetnu ekipu koja propagira tu kulturu smrti po javnim forumima i društvenim mrežama, a vidim da je i zonadinamo dobro pokrivena. — Patak
Je je, propagiram kulturu smrti po Zoni i društvenim mrežama, to mi je životna zanimacija. U slobodno vrijeme se bavim sotonizmom i poliram figurice Karla Marxa uz hitove Led Zeppelina koji sviraju unatrag
:death:
Nek dovedu i tete za vrtiće jer hrvatski jezik tamo neće biti uskoro potreban. — Patak
Morate se dogovoriti, gore kolega veli da nam vrtići ni ne trebaju.
Ali kad me već maltretiraš napravit ću vam uslugu te ispisati zaključke izvješća o ispitivanju stavova korisnika koje je napravio demograf Šterc — Tundra
Tebi je jasno da se ovdje ne radi o relevantnom istraživanju? Tj. Šterc je ispitivao korisnike mjere je li im bolje s mjerom ili bez. To je kao da si prije 2 mjeseca među članovima bivšeg IO i Uprave Dinama proveo anketu s temom je li bolje da se Dinamo demokratizira ili da nastavi sve biti onako kako je.
Nitko ne spori da je mjera roditelj-odgojitelj dovela do većeg broja djece. Ne vuci me za jezik, ali mislim da ni ekipa iz Možema nije dovodila u pitanje to da je mjera dovela do porasta broja novorođene djece u Zagrebu kod korisnika mjere. Njezin problem je u suludom nesrazmjeru između troškova i rezultata, eksternim manjkavostima te mjere zbog utjecaja na (mahom) žene koje su micane s tržišta rada i svedene na rađalice djece za državnu plaću, kao i činjenici da je grad na tu mjeru morao izdvajati puno više no što izdvaja na vrtiće koji su primarno i dugoročno bolje rješenje. Naš problem nije broj parova s troje djece koji ne žele četvrto, nego ogroman broj parova koji nemaju ni jedno dijete, ili onih s jednom djetetom koji ne planiraju drugo ili treće. Da se 2.4 milijarde kuna utrošenih na poticanje rađanja tih navodnih 500 djece uložilo u vrtiće i druge pronatalitetne politike, tko kaže da se ne bi rodilo 600 djece kad ljudi uopće ne bi ni razmišljali o vrtićima jer bi znali da u slučaju da žena zatrudni - to dijete ima sigurno mjesto u najbližem vrtiću? Sve i da se ni jedno onih 500 nije rodilo, a rodilo bi ih se vjerojatno puno.
Razumiješ, ova tema je puno kompleksnija od toga što Markićka i Šterc predstavljaju u javnosti. Za veći natalitet potrebni su sigurna mjesta u vrtićima, sigurnost zaposlenja, roditeljska prava, progresivna stambena politika...
kad najobičniji, prosječni ljudi neće morati razmišljati o tome hoće li morati prestati raditi ako dobiju dijete i hoće li moći plaćati kredit za stan koji su jedva dobili na samo jednoj plaći i što će im poslodavac napraviti jednog dana kad se vrate na posao - onda će biti i više djece. To je rješenje, a ne plaćanje ženama da daju otkaz na poslu i 10 godina rađaju, a onda nek se snalaze. To jebeno nije održivo, pogotovo ne za puste milijarde koje smo na to potrošili.