hahahah pa predsjednik ne trpi da drugi imaju drukcije misljenje — dinamofan

prestani!
predsjednik kluba će te saslušati na tribini o stadionu. zbog tvog drugačijeg mišljenja ti neće oduzeti članstvo u klubu, neće te izbaciti sa stadiona, neće ti poslati policiju doma!
jesi li ti normalan s ovim svojim izjavama? Boban trpi, dozvoljava i sluša tuđa i drugačija mišljenja - ali postupa onako kako on misli da je ispravno. baš zato smo ga i izabrali. trebao bi biti "predsjednik na daljinski" da bi trpio tuđa mišljenja? ne slažemo se svi s njim oko svega, to je tako. onaj tko misli da će bilo koji predsjednik bilo čega uvijek postupati baš onako kako on želi je idiot.

a zbog "20 papagaja", koji ne znaju komunicirati i ne znaju artikulirano izraziti svoje mišljenje, ovaj forum, kao i gotovo sve ostalo što čitamo, izgledaju kao najgora birtija. raspravu o ovom vrlo upitnom rješenju ste sveli na razinu onih debila koji su kao krunski "argument" protiv ulaska u EU jahali po priči o siru i vrhjnu i rashladnim vitrinama na Dolcu.

s obzirom da nisam rekao ništa od ovoga što ti insinuiraš da jesam, ne mogu odgovoriti na tvoja pitanja.

Korisnik: @FelceAzzurro
Razlog: vrijeđanje
Trajanje bana: 7 dana

ovaj stadion sve ono što ljudi ne žele. — fakin

Želje se mijenjaju. Ljudi se mijenjaju. Idejna rješenja se mijenjaju i različita su od konačne građevine.
Ali glupost je baš nepokolebljiva i neuništiva.

Što je nama Maksimir?

Naišao sam u jednom drugom kontekstu na izraz "treće mjesto". U prvi mah sam pomislio da se radi opet o nekom natjecanju/natječaju, ali nije to u pitanju. Postoje u životu svakog čovjeka dva mjesta, dom i posao (škola), gdje provodimo veliku većinu svog vremena. Tako je jednostavno svijet posložen i to je ono što osigurava da se pokreće. Ali je tu i koncept trećeg mjesta, onog na koje dolazimo baš da bismo se odmaknuli od ova dva mjesta gdje "moramo" biti. Mjesto koje nam pruža ono što prva dva ne mogu, gdje želimo ići, koje nas poziva, koje ispunjava potrebe koje nijedno drugo ne može, a ljudi koje svoje treće mjesto nemaju žive puno siromašnije živote. Treća mjesta su fokalne točke jedne veće zajednice - bilo da se radi o kvartovskom kafiću gdje se okupljaju susjedi, o klubu u koji izlaze ljudi koji slušaju sličnu glazbu, o parku u kojem se rekreiraju... ili da se radi o stadionu. To je mjesto na kojem istovremeno s poznatima i bliskima, ali i potpunim strancima, opetovano dijeliš isto zajedničko iskustvo. Netko koga možda vidiš prvi put je tamo s istom namjerom, emocijom, nadom.
Možemo li onda očekivati da netko tko je potpuni outsider i ne dijeli ništa od toga sa zajednicom određenog trećeg mjesta osmisli to mjesto? Naravno da možemo, naročito ako mu damo detaljne upute. Arhitekti su struka koja se upravo time bavi. Takvi postupci se redovito i događaju diljem svijeta, zato ne možemo otpisati koncept ovakvog natječaja kakav smo imali kao pogrešku. Ali njegov rezultat - bez ikakvih dvojbi, to možemo i moramo propitkivati.

Bezobrazno je zato i pomalo pokvareno sad govoriti i pisati o tome kako nakon milijuna izbornika postajemo i nacija s milijunima arhitekata, a baš to je ono što čitamo i slušamo u dijelu medija. Najmanje primjedbi se dotiče stručnog dijela - "ružan je", "ne sviđa mi se", "bit će propuh", "i dalje ćemo kisnuti" nisu vrijednosni sudovi o arhitektonskoj kvaliteti ovog rješenja. Nazivati nas diletantima je zato uvredljivo. Jesmo li mi toliko nazadniji od primjerice Španjolaca? Osasuna je renovirala stadion, organizirala natječaj, arhitekti dostavili rješenja, ocjenjivački sud izabrao 5 pa dao "diletantima" da biraju. Izbor je bio toliko dobar da je El Sadar i projekt Muro Rojo osvojio nagradu za stadion godine 2021. OK, nisu ga birali arhitekti, nego opet javnost, ali za koga želimo da kad vidi novi stadion usklikne "to je u Zagrebu, to je u Hrvatskoj!" - zatvorena zajednica arhitekata, uski krug povjesničara umjetnosti ili ljudi koji prate nogomet? I kad prepoznaju stadion, želimo li od njih divljenje, čestitke, nevjericu, podsmjeh?

Predsjednik našeg kluba je vezan uz Milano, a i autori rješenja su iz tog grada. Milano je jedan od svjetskih centara mode. Tamo znaju što je lijepo, a kvalitetan dizajn je svakodnevica. I na tjednu mode nagrade dobijaju i plješće se stvarima poput ovih:


Ljudi iz svijeta mode to odobravaju, tapšu se međusobno po ramenima, dijele si nagrade i komplimente zbog ovakvih kreacija, po njima postaju prepoznatljivi. Ali zbog toga ulice nisu pune ovako odjevenih ljudi! Mi smo za njih diletanti jer ovo ne cijenimo, oblačimo traperice i pamučne majice, vrijedni smo poniženja i ruganja, gledanja s visoka jer ne razumijemo ovakve koncepte i trendove? Ili samo želimo komfor, udobnost, funkcionalnost da bismo mogli uživati u onome što nas spaja na našem trećem mjestu? A spaja nas iskustvo praćenja utakmice svog kluba i navijanje, ne divljenje arhitektonskim bravurama! Bilo bi idealno da ovo rješenje donosi oboje, ali može li? Zašto pretpostavljamo arhitekturu funkciji?
I baš kao što oni koji nagrađuju ovakvu modu ne nose odjeću koju nagrađuju, tako ni oni koji nagrađuju (ili hvale) ovakvu arhitekturu neće biti na tim tribinama. Možda dođu u ložu jednom ili dvaput, ali neće ih brijati vjetar ni šibati kiša kroz "praznine koje su ravnopravni arhitektonski materijal", da citiram Dorotića s vizkulture. I u tome je srž problema.

Moj inicijalni šok je prošao. Ali nezadovoljstvo odabranim nije. Također, pregledavši dokument sa svih 88 radova pridodalo se tu i razočaranje. Nisam vidio ništa što bi me oduševilo, ali jesam ono što bih prihvatio već u ovoj fazi. Razumijem da je ovo tek početak, da su to ideje koje treba detaljno razraditi i da odabranom rješenju slijede brojne preinake (ako će se s njim ići dalje) nakon što se projektiranja dohvate inženjeri, a crteži pokušaju pretvoriti u nešto opipiljivo. Ono što me čini nesretnim je što su za ovo rješenje potrebni brojni, a nepotrebni kompromisi da bi se možda dosegnula razina koju druga rješenja donose u samom startu. I tko će onda nakon tih kompromisa biti sretan? Praznina možda jest ravnopravni materijal kad govorimo o formi, ali kad se radi o funkciji zaštite od lošeg vremena, koncentracije huka navijača - nisam baš uvjeren. A nije li popunjavanje te praznine upravo u suprotnosti sa samom idejom nagrađenog rješenja? Spojene tribine nisu dizajnerska opcija, one imaju ulogu. Nemali razmak među tribinama predstavlja barijeru, razdvaja nas fizički ali i mentalno, razjedinjava. Ne treba nam to. Nije valjda slučajno da više nitko ne gradi novi stadion na taj način?

Stadion u Maksimiru je naše treće mjesto. Nakon doma kojeg dijelimo s najmilijima, posla i škole gdje radimo sve ono što društvo treba da bi funkcioniralo, taj stadion je naše sidrište i predstavlja žarište ostalih naših aktivnosti. Pa zar onda nismo mi ti čije mišljenje treba saslušati i uvažiti? Kome se, ustvari, udovoljava izgradnjom ovakvog stadiona? I zašto, zaboga, se ovako komunicira? Zašto se izvrće teza da se samo radi o neznalicama koje ne razumiju arhitekturu i da se napada struka umjesto da se adresira ono što je poanta kritika? Možete imati najbolju ideju, najbolji koncept, najkvalitetnije rješenje - ali ako oko toga komunicirate na tako hermetičan način, a jedino što izražavate jasno i razumljivo je vrijeđanje kritičara, onda samo potencirate sukob. S druge strane, to ne opravdava neke od onih koji se bune da to rade na loš način. U ovom trenutku kritičari stadiona nemaju jedan glas i jedno lice koje ih predstavlja (što nije ni čudo svega 2 dana nakon predstavljanja), već tu ima svega, ponajprije zbog anonimnosti koju pruža internet - od najnižih osobnih napadanja, potpunih izmišljotina, ideoloških tema itd. a sve to razvodnjava priču i skreće raspravu u smjerovima koji nas ne vode prema onome što nam treba - kvalitetan novi stadion. I zato nam treba da se spusti lopta na zemlju, da se konsolidiraju mišljenja, da se nastavi racionalnije i s manje strasti u svemu ovome.

Umjesto veličanja praznina i razdvojenosti tribina kao arhitektonskog izričaja, od strane ocjenjivačkog suda, autora i investitora trebamo garancije da ovo rješenje može osigurati komforan akustičan stadion sa svim sadržajima, na kojem se navijačka atmosfera neće rasipati u okolinu već koncentrirati tamo gdje treba, pod krov stadiona i na teren, a da će vjetar, kiša i snijeg ostati vani. Nažalost, malo tko od nas vidi kako bi to bilo moguće.

I zbog toga tribina o ovome ne može biti sutra. Odabrano je rješenje koje kompromitira navedene zahtjeve. A Plejić bi umjesto da docira i obraća nam se s visoka trebao sljedećih par dana do tribine sav svoj trud usmjeriti na to da nađe način kako približiti odabrano rješenje ljudima koji će ga koristiti, a ne dodatno raspirivati opravdano nezadovoljstvo. Za to će mu trebati puno vremena jer nije lako od govna napraviti pitu. Pa kad se konačno pojavi pred nama na tribini, neka objasni detaljno, smisleno i nedvojbeno koje su to mogućnosti da gledatelj koji će na novoj istočnoj tribini sjediti uz rub prema sjeveru ostane suh i nepromrznut kad krajem studenog dođe na utakmicu. A onda ga dovesti na utakmicu s Bayerom 26.11. i posjesti ga na istočnu tribinu, tamo negdje lijevo od slova "g" da vidi o čemu govorimo. Tribina nije za upotrebu, ali tih par sati će moći nositi njegov ego. Ima 2 mjeseca do tada, dovoljno da ga malo ispuše ako se boji da ga oronula Turinina konstrukcija neće moći istrpiti bez pucanja. A po ostatku istoka raspršiti ostatak ocjenjivačkog suda i autore izabranog rješenja. To iskustvo će im pomoći kod izrade sljedećih faza projekta, ne sumnjam. Bayer će se pobrinuti za zalihe aspirina koje će im nakon utakmice trebati. Iako, trebali su to proživjeti prije nego su uopće počeli raditi na rješenju.

I sad se digli arhitekti i dizajneri hvaliti ovo rješenje, a mi imamo "mentalni sklop kojem je strano sve što je moderno"? Jesu li svi ti Maleševići, Skoke,Turate, Letilovićke uopće ikad bili na nogometnoj utakmici? Koliko su stadiona u svom životu obišli? Trebaju li Zagreb, Hrvatska i dinamo skulpturu ili stadion? Što je s onim pravilom da forma slijedi funkciju? Pa valjda je prvo da bude funkcionalan nama koji ćemo tamo boraviti, a ne da se prvo smisli oblik i onda nekako ugura sadržaj pod cijenu stotina kompromisa! Ne mogu, nikako ne mogu ovo probaviti što više ovo gledam.

Korisnik; @dzis
Razlog; "jebo vas jedan član jedan glas"
Trajanje bana; 7 dana

Uzasno. Pogotovo kad vidim da dobila ekipa iz Milana. Zamisli da je ovo prije 10 god i da je natjecaj dobila ekipa iz hercegovine. Uskok bi bio drugi dan u klubu.

Jebo vas i nas jedan clan jedan glas — dzis

glupih komentara ne nedostaje, ali ti si sad stvarno odnio nagradu.
Uskok bi bio u klubu? zar je klub proveo natječaj? a da možda ured europskog tužitelja upadne kod Geersa u Belgiji? ili Chasa u Francuskoj i Perovića u Ljubljani? kod Glavine bi mogli, ne bi bio prvi ministar kojeg se istražuje, a i TT ne bi bio prvi gradonačelnik.
"jedan član, jedan glas"?! predsjednik kluba je jedan od 9 članova žirija i sam je odgovoran za ovaj odabir? nosi on svoj dio krivice, itekako, ali ovo kaj si ti povezao je bedastoća dana.

a za ovo jebanje ćeš malo odmoriti. možda i duže, vidjet ćemo.

Bojim se da bi nekakvim izborom po ukusu pobune dobili nesto kao ovogodišnji 4.dres . Lošu kopiju. — K3p

Ponavljamo raspravu otprije 7 mjeseci? Dres su dizajnirali i birali laici, obični ljudi, nestručni.
Projekt stadiona NISU radili laici. Ako stručni žiri izabere N projekata koji zadovoljavaju kriterije (pa valjda su bar 3 od 88 prijavljenih na višoj razini od čevrtog dresa?!) bismo li mi izabrali između njih lošiji od ovoga što smo dobili? Siguran si u to?

O Martinu Baturini i njegovim počecima u Dinamu. Tamara Despot, kondicjiski trener.

Moje Dinamove pričice... Najdraža trenerska prevara E ova pričica je dosta pikantna ali je dobro završila pa nek je malo i začinjena.. Naime, ja sam u stožeru bila svojevrsna tampon zona između igrača i trenera, jer u konačnici mora i to neko biti. On ih vrijeđa, ja kažem ne možeš tako, nije istina. Oni se žale, ja kažem: Dečki ne poštujete trenerove zahtjeve ili ajde daj bit će još utakmica.

Kondicijski trener je između ostalog i onaj na kojeg se prvog grakne kad se izgubi tekma uz poznate rečenice: Nisu spremni, ne mogu dobiti duel, nemamo trku itd... evo i sad mi je malo muka od svih tih dugogodišnjih floskula.
No, idemo dalje da vam ispričam kako sam prevarila glavnog trenera.

Došao nama u klub Martin Baturina. Igra dečko top, rekli bi: Lepi mu se lopta za noge... no sitan je on, fali mu jakosti, kaže moj glavni trener... Hm...ne fali njemu ničega dijete se razvija i raste... ali ko sam ja da sudim, ja sam samo pomoćna trenerica.

I tako, testiramo mi igrače... neki su u školi popodne, neki ujutro... istestirani oni svi, ostao Martin, a ja njušim da bi mu testiranje moglo presuditi... Kazem ja treneru: Ajde ti s igračima odradi trening, ja ću Baturinu istestirati na drugom terenu .

I trči Martin test izdržljivosti, vidim ja da neće dosegnuti razinu koja bi trenera zadovoljila... stane on, ne može više... a ja mrtva hladna upišem 3 razine više od onoga što je zapravo istrčao. I mislim si: Boli me briga, dosta više te priče: Mali je, nejak, nema aerobni kapacitet. Evo mama je upisala top aerobni kapacitet... pa da vidimo. Ipak sam ja kondicijski trener

Dolazim ja s papirom, gleda me moj trener ...kaže: Kakva mu je izdržljivost... reko nećeš vjerovati TOP. Gleda on mene i dalje i kaže: Jebo majku svoju može bežati... Može, može.... I znate kaj tek nedavno sam treneru ovo priznala... . A ti Martine...neka nisi mogao trčati, zato sad lagana serija A, a tamo se fakat malo trči

na stranu sve, ali ti stvarno misliš da projekt stadiona košta 200 000 ili 300 000 eura, koliko je već bila nagrada za pobjedu na natječaju? — db-izbjeglica

ustvari me zaboli je li 200k ili 200 milijuna. sve ima cijenu, ljudi su spremni zakapati opasni otpad drugima pod prozorom, tak da je ovo drek na šibici.
ali ti si to znao i prije 7 mjeseci, zar ne? pa evo ti onda argument zašto na struku i njezin izbor treba nadograditi anketu/referendum: jer žiri možeš potkupiti, koliko god stručan bio, a 70 000 članova baš i ne.

i sad sam ja pička jer izvlačim stare postove da bih slavodobitno vikao "I told you so!" - nisam. najradije bih se samozapalio i oči si iskopao. muka mi je, doslovno sam bolestan od ovoga, ja ne želim ovo pisati.

Hill Dickinson, Everton, kapacitet 50k, izgrađen na doku rijeke Mersey, teški spektakl od stadiona — Carmichael

i za njega su imali anketu nakon što je odabran, tj. tražili su da ga javnost potvrdi.

ja svaki dan radim sa arhitektima i svi su zgroženi ovim što je izabrano! — db-izbjeglica

aha, ovi koje ti znaš su stručne poštenjačine, a ovi u žiriju su se prodali za 20k eura. ma da, smisleno pričaš od samog početka.

ne daj bože!
to se nikada nije dogodilo — db-izbjeglica

kak se nisi toga sjetio prije 7 mjeseci? onda su to bili nepokolebljivi stručnjaci, a javnost samo zbroj lajbeka.

ne može se takva stvar vrednovati mišljenjem javnosti, nije to izbor za pjesmu eurovizije...mada i tamo imaš stručni žiri.

stadion ili bilo koja građevina je skup rješenja iz više struka i područja ljudske djelatnosti

recimo da ljudi koji vrednuju prostorno plniranje, prometno rješenje, betonsku konstrukciju, čeličnu konstrukciju i protupožarno inženjerstvo smatraju da je prvonagrađeno rješenje uvjerljivo najbolje i nekoliko puta bolje od onog trećeplasiranog.

pošalješ na referendum građana, članova kluba, nebitno i oni izaberu trećenagrađeno rješenje jer ima šarenu fasadu koja mijenja boje.

najbolje od svega... ljudi nemaju percepciju kako će neka građevina izgledati u prirodnoj veličini, u stvarnom prostoru. bavim se srodnom djelatnošću i često gledam kako ljudi ne žele vjerovati ljudima koji se bave arhitekturom i zajebu se zbog slike koje su vidjeli na pinterestu. — db-izbjeglica

"ljudima koji se bave arhitekturom" trebamo vjerovati da su stručni i znaju što rade, ali su istovremeno spremni prodati se za cijenu nove Dacie. OK, prodano!

kak je sad cijena opravdanje? već mjesecima se u medijima govori o tome koliko para se misli potrošiti, točno se zna koliko daje grad, a koliko država i sad ćemo govoriti da je ekipa slala radove za koje unaprijed znaju da nemaju nikakve šanse da budu izgrađeni? e, ajmo trošit vrijeme i sebi i drugima, prijavit ćemo projekt koji košta 500 milijuna, nećemo pobijediti ali možda uđemo u top 5 i dobijemo neku lovu za to. i tak 87 puta, a samo je ovaj pobjednički upal u cijenu, ostali su ili preskupi ili živi očaj?
jasno je da se u prvi plan stavila ideja da novi stadion mora biti obnovljena verzija starog, da se tražilo da se ista ideja napravi na malo drugačiji način i zato je ovo pobijedilo. kak se nisu sjetili da kompleks Paromlina mora biti replika onoga kaj se srušilo jer je Zagreb po tome prepoznatljiv? blesavo, kratkovidno, pogrešno!

Znači, baš doslovno dobijamo novi Maksimir. Crk'o stojadin, kupujem jugića za veliki skok unaprijed.