Komentatori Cmrečnjače, kakvu si ti audiciju prošao, kako si se dokopao ovog posla, meni će zauvijek ostati enigma. — Sajla
Kako ste uopće došli do posla sportskog komentatora? Jeste li studirali novinarstvo?
Ne. To je bio splet velikog broja okolnosti. Za ovaj posao ne postoji škola, mora ti se jednostavno potrefiti. Čak i da završiš studij novinarstva, ne možeš baš računati da ćeš završiti na ovom mjestu. Moj prijatelj Jure Marti i ja godinama smo radili i igrali kvizove u kafiću Kalahari, sportske kvizove, kvizove općeg znanja, i tu smo upoznali jako puno ljudi. Oduvijek mi je bila želja biti novinar, to je bilo jedino čime sam se htio baviti u životu, uz možda kuhanje. Konobario sam u tom kafiću, organizirao i išao na te kvizove, i jednom prilikom je došao Mario Glavan (nap. a. komentator s Arena Sporta), upoznali smo se i ostao je oduševljen kafićem, ambijentom i svim ostalim. S vremenom smo se skompali i jednog ljeta nas je posjeo te nam pričao da se posao na Areni širi i da mu treba novih ljudi. Prvih pola sata njegove priče sam mislio da će trebati raditi na nekakvom portalu, a tek sam onda shvatio da je riječ o komentiranju. Nekoliko mjeseci smo imali probe, komentirali snimke utakmica, i malo-pomalo je došao taj trenutak, utakmica argentinske lige Estudiantes – San Lorenzo.