Sjećam se koliko je pozitivne i optimizma vladalo kada je Boban postao predsjednik dinama. Koliko se tada govorilo o njegovu međunarodnom ugledu, nogometnom znanju, iskustvu rada u FIFA-i i UEFA-i, poznanstvima, kontaktima i svim vratima koja mu se zbog njegova imena i reputacije mogu otvoriti.
I upravo se u tom kontekstu raspravljalo o imenima potencijalnih trenera. Bilo je tu svega, od ozbiljnih i zanimljivih prijedloga do svakakvih pretjerivanja, nerealnih želja i nogometnog maštanja koje je uglavnom bilo van naših mogućnosti. Skrušeno priznajem, tada sam bio među onima koji su na takva očekivanja gledali s podsmijehom jer sam smatrao da se obilato pretjeruje.
Ali sada ću si, eto, i ja dati za pravo malo maštati. Barem do trenutka kada službeno saznamo tko će biti novi trener dinama. Dopustit ću si vjerovati da će Boban barem pokušati napraviti nešto što bi predstavljalo stvarni iskorak, odnosno zainteresirati i dovesti trenera kakvog prije njegova dolaska nismo mogli ozbiljno ni razmatrati.
U ovom trenutku nadam se da ako postoji čovjek koji bi sa svim svojim gore nabrojanim prednostima mogao zainteresirati ozbiljnog europskog trenera za projekt izvan najbogatijih nogometnih liga, onda želim vjerovati da je to upravo Zvonimir Boban.
I ako se ne uspije, volio bih da se pokaže ambicija i da se barem pokuša pronaći rješenje koje će predstavljati baš onaj pravi iskorak.
Rui Borges... to je ime koje mi se mota po glavi. Sporting ga je otpustio i platio Lyonu odštetu od oko 5 milijuna eura za Paula Fonsecu.
Borges je u sezoni 24/25 vodio Sporting do uspješne obrane naslova portugalskog prvaka, ali i kupa.
Istina, nema ni on ništa posebno u životopisu van mandata u Sportingu, ali upravo taj zadnji mandat ima svoje adute.
Sporting je preuzeo u prosincu 2024. i odmah uzeo duplu krunu u Portugalu... prošlu sezonu završio je drugi, ali je također stigao do četvrtfinala LP gdje je izgubio od kasnijeg finalista Arsenala s ukupnim rezultatom 1-0.
Ako ne, zadovoljiti ću se i Duhom svetim.