XG i Nomen est Omen



Gospoda na slici su Marcus Smart i Stephen Curry, NBA igrači. Smart je prosječan šuter za 3 poena kroz većinu svoje karijere sa oko 33%, dok Curry je na 42%. Kada bi koristili xG logiku kojom se služe neki tovarski podcasti zadnjih dana (što crveniji, to gora analiza) rekli bi da je Curry imao više sreće jer eto 15 godina je 9% iznad svog xGa ili xKoša ili općenito nekih očekivanja. Rekli bi da je Curry bolji tricaš od Smarta za 9%. Ali nije. To bi bilo ignoriranje konteksta. Smart uglavnom šutira kada je sam ko duh, dok Curry redovno šutira sa 3, 4 metra dalje od linije. Kada se usporede šuteve iste kvalitete i konteksta dođemo do toga da je razlika između te dvojice ne 9 nego 21%. Znači li to da je Curry 15 godina imao toliku količinu sreće, pa 20% više trica mu ušlo nego Smartu? Ne, to bi bilo jebanje samih sebe i svih nas u zdravu pamet i ignoriranje najočitijeg zaključka – Steph Curry je najbolji tricaš svih vremena i normalno je da zabija više.

XG gleda iz kakve se situacije puca. Postoje razni modeli, većina ih je tu negdje. Od ovih javno dostupnih, jedino je footystatsov baš katastrofa s dosta amplituda. I gle čuda baš se taj citira na jugu, i po njemu zaključuje da smo mi tu negdje, „3 punata više” „li la smo” „jeba te leeeeed”. No to nije baš ni tema. Očekivani golovi su jako loše i neprecizno ime za statistički podatak koji je u biti kvantificiranje situacije iz koje se šut uputi. I to je to. Što se dogodi s tim šutom , xG nema pojma niti prati. Hipotetički, šut iz xG 0,2 ili situacije iz koje se u 20% slučajeva zabija gol, može biti blokiran, udaren prejako pa da preleti i gol i tribinu, udaren očajno da jedva dobaci do gola. Ekipa može imati xG skoro 2, a 80% šuteva im biti blokirano, kao hajdug protiv Varaždina. Može se dogoditi da iz prilike koje je 0,05 igrač pogodi suprotne rašlje (pozdrav Iuriu Tavaresu). Zato postoji nešto što se zove post shot xG, koji mjeri kvalitetu udarca. Na sofi su to ubacili ove sezone i vode to kao xGOT ili expected goals on target, očekivani golovi kada je šut u okvir gola.

Ja sam pregledao sve naše udarce u okvir i oni potvrđuju ono što oči vide.

Dinamo nema Stepha Currya, ali ima jako puno dobrih pucača. Dok je prosječan xG šanse iz kojih su padali naši golovi ove sezone 0,33, post shot xG iz tih šansi je 0,61. Drugih riječima, kada igraču Dinama sjedne lopta na šut i ona pogodi unutar gola, loša šansa postaje prosječna, prosječna zicer, a zicer gol. Da nije jednog gospodina, možda bi te brojke bile i bolje. To je razlog zašto Dinamo ima ravno 10 golova više no što to većina xG modela tvrdi da bi trebali imati. Kada pogledamo individualno, igrač po igrač, shvatite da imamo više njih čiji šut je još bolji. Zajc, Stojković. Hoxha, Topić, Vidović i Bakrar, svi oni su imali barem 3, 4 šuta ove sezone koji je na xG dodao 0,5 ili više. Uz to su i Soldo, McKenna i Sergi imali bare 2 udarca glavom koji su isto učinili. Neki šire narativ da nam sve ulazi, ali u biti imamo selekcioniranu ekipu koja i iz igre i iz indirektnih prekida zna zabijati. Ušlo bi još i više da protivnički vratari nisu protiv nas odlično branili ove sezone. Imali su 10 obrana s 0,5 post shot xG ili više ove sezone, i spriječili 7 očekivanih golova kroz tih 10 obrana.



Kod ovog Dinama u HNLu nema ništa slučajno. Ovo je plod dobre selekcije igrača i dobrog vođenja ekipe.

„Pokušavamo s mladom momčadi. Općenito smo zadovoljni kako se odvija sezona jer igramo s puno igrača iz podmlatka. Vidjet ćemo hoćemo li uspjeti dostići Dinamo jer on ima financijske mogućnosti kakve mi nemamo, ali dat ćemo sve od sebe do kraja“, izjavio je Rakitić tijekom intervjua.


Hahaha opet guraju taj narativ o mladoj momčadi kao opravdanju za novi neuspjeh u Europi, HNL-u i Kupu.

Prosjek godina igrača u posljednjem derbiju:
24,80 - Dinamo
25,25 - Hajduk

Prosjek godina igrača u klubu s 500+ minuta ove sezone:
24,95 - Dinamo
25,05 - Hajduk

Prosjek godina igrača u klubu s minutažom ove sezone:
24,07 - Dinamo
24,79 - Hajduk

Kako je ovo jebena fotka, u svim aspektima.

Osim što je kompozicijski prekrasna, s Vidovićevom pozom u odnosu na Stojkovića, ravnom sjenom na podu, pozadinom masivnih tribina koje izgledaju kao da samo njih gledaju, funkcionira mi osobno i na nekoj simboličkoj jer su na slici naši "fakini", odnosno naša mladost i to dvojica koja su od početka sezone svaki tjedan bili pod lupom javnosti, kritizirani, razvlačeni, a evo ih sad, na poljudu se igraju nogometa kad je najveći trenutak i najveća pozornica te jebu mater tovarima i zašućuju sve novinare žohare koji su ih se usudili u usta stavljati.

I jednako bitno, obojica su proigrala jedan s drugim, fenomenalno se slažu na terenu.

Baš fantastična fotka.

POBJEDA

Ne znam, nekako mi moćna ova fotografija...

Danas ga je bio užitak gledati na terenu. Zbog ovakvih poteza se kupuju ulaznice!

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen

naoružan samo smiješkom hodam ja kroz grad, pjesma ori..

grad je naš, neki bi rekli. :cool:

Za Bobana ima mjesta a za Mudražiju nema..

Zato ga se i riješio da može on sebe stavit... DVA I DVA JE 4 SAD JE SVE JASNO ZVONIMIRE MOŽEMOVCU.

Joj tako mi je žao Filipa Krovinovića, rođenog u Zagrebu, odrastao na Jarunu koji je cijeli život navijao za hajdug. Evo pa navijaj i dalje majmune masnokosi

Da firma samo zna koje ce bolovanje sutra biti

Meni o treneru Dinama sve govori način na koji slavi golove protiv Gorice, protiv osmog kluba hrvatske lige. — nwankwo646

Meni o navijačima Dinama sve govori način na koji ne slave golove protiv Gorice, protiv osmog kluba hrvatske lige.

Nagrada adminu profila Rijeke

Mi od 13 utakmica do kraja prvenstva igramo 8 na Maksimiru. Gosti smo u Splitu, Puli, Koprivnici, Osijeku (Vukovar) i Gorici. Mi bi morali upasti u tešku rupu da ovo izgubimo, ali treba ići tekmu po tekmu i za početak nabiti Goricu kod nas doma.

Promašaj.


Neka ta riječ za početak stoji tu.
Iako sam i sam sebi već dosadan pisanjem o Kovačeviću na ovom forumu, bacit ću još jedan, posljednji, komentar o njemu do kraja sezone.

U gotovo 30 godina aktivnog praćenja ovog kluba, njegovih rezultata i svakodnevice, stvarno sam se nagledao svakakvih promašaja, trenerskih analfabeta i amatera.
Ne trebamo ni daleko kopati po povijesti da se prisjetimo kako su nas razni Ivankovići, Jurčići, Jurčevići i slični bombardirali pričama o svojim školovanjima po Europi, uvjeravajući nas da se igrači od kojih su mnogi kasnije oko vrata nosili svjetsko srebro i broncu jednostavno moraju naviknuti na takav “europski nogomet”.

Istovremeno su nam predstavljali Salzburge, Šahtare, Rennese i Brannove kao klubove daleko više razine od naše, a svaki bod kao veliki uspjeh.
Prošlo je zatim desetak godina u kojima se o ovom klubu više pričalo o svemu drugome nego o nogometu.

Svane nova zora za dinamovce i što se dogodi? Školovanje postaje proces.
Svaki bod više nije uspjeh, nego veselje. A
Salzburg, Šahtar i Rennes postaju Midtjylland, Genk i Lille.

Pitam vas: tko je Dender?
Zadnja ekipa belgijske lige. Klub za koji 90% našeg puka vjerojatno ne bi znalo ni kojim se sportom bavi. Ta ekipa je prije koji tjedan na svom terenu prema Genku opalila više od 20 udaraca na gol.
Genku kojeg smo mi dočekali kao Guardiolinu Barcelonu.

Bobane, morat ćeš si priznati da si napravio prvu riječ iz ovog posta.
Promašaj.
Zajebao si s trenerom.
Ili, ako je trener zaista tako dobar, onda si zajebao cijeli igrački kadar.
Nešto si zajebao.

A mislim da jako dobro znaš i što.
Ako ne znaš, postavi si dva pitanja:
1.) Što ako nas potrefi ždrijeb kao nositelje i uđemo u Ligu prvaka? Kakva nas onda “školovanja” čekaju po Bernabeuima, Emiratesima i Etihadima ako doma drhtimo od Genka?
Deset komada u prosjeku?

2.) Ovim tempom školovanja, dok se Kovačević “odškoluje”, opet ćeš morati mijenjati cijelu ekipu. Ostarit će.
Ne vjerujem da jedno takvo ime kao ti koje na speed dialu ima čelnike najboljih klubova ne može bolje od Kovačevića.

I onda se čudimo što dinamovci Bjelicu iz 2018. vide kao nekakvog spasitelja.
Prosječan trener s mudima.
Spasitelj je samo zato što su svi s kojima ga uspoređujemo potpuni promašaji i amateri.

Igrački kadar ima mana, pogotovo na krilima.
Ali naša Europa nije proces.
S Kovačevićem to neće ni postati.
Kontinuirano napucavanje od klubova koji su nas napucali ove sezone nije proces.

Voljenom klubu hoću trenera koji neće reći da je svaki bod u Europi veselje.
Nego koji će reći da je svaki izgubljeni neuspjeh.

Nije problem utakmicu izgubiti, pogotovo od boljih.
Nije problem i da te dosta jači od tebe nekad i napucaju. Svatko bude napucan kad tad.
Problem je kad to postaje “normalno”.