e to ja zovem insajderom, covjek zna familiju zadnja 4 pokoljenja.

Nego, oces demantirati ili potvrditi navode net.hra? — crophantom

@Krizy 1:0 net.hr

Da malo obradimo i tu tekmu, bolje nego da komentiramo danasju...
... jedno od boljih izdanja tih godina i cista pobjeda protiv jedne od tada boljih huliganskih ekipa. — Neron53

Top. Napokon da sam negdje pročitao izvještaj s te utakmice. Samo neke laži o 500 ovih-onih, linčevi, izmišljotine i debilane.
A i drago mi je da svakih par tjedana skužim/povežem neke ljude koji stoje iza profila tu na Zoni. Ne pamtin da sam u ovih zadnjih 20-25 godina negdje uspio do sada pročitati nešto u vezi tog gostovanja.

Evo i moj dodatak,

5. Utakmica
Ajax u Amsterdamu, 25.11.1998.


Zadnja gostujuća utakmica u grupnoj fazi prvog Dinamovog nastupa u Ligi Prvaka.
Malo napetosti radi nekih događaja u centru uoči prve utakmice u Zagrebu, ali ništa posebno.

Sa 2 busa krenuli iz ZG-a, mislim da je put trajao malo manje od 30 sati, ne sjećam se više točno. Uglavnom noć ranije stigli u Amsterdam.
Nas je 6 išlo iz kvarta (s nama bili još jedan dečko s Trešnjevke i jedan iz Sesveta).
Bauljanje po gradu, naletili usput i na Sisčane i tako počeli u grupicama raštrkani brijati po gradu.

Amsterdam je već tada kao grad bio leglo svega i svačega radi legalizacije lakih droga. Nisi mogao 20 metara proći da te za rukav ne natežu marokanci, crnci ili domaći nudeći sve što postoji.
U jednom se trenutku, prilikom ulaska u jedan cd shop, od svih mogućih likova kao iz vedra neba pojavi tupavac s bradom i hajdukovim šalom oko vrata baš s očitom namjerom da ga vidimo. Ukratko, nije dobro prošao i klasične "pa svi smo Hrvati" priče mu nisu bile od koristi.

Sve u svemu, kakav grad takav i noćni provod, ništa navijački vrijedno spomena barem što se naše ekipe tiče. Na kraju uspjeli skombinirati noćenje kod nekog turčina.
Drugi dan dizanje, spremanje i palimo u grad. Lagano od shopa do shopa, a obzirom na okolnosti, okruženje i naš psihički profil u tom razdoblju kasnih 90-ih - malo i preopušteni.
Navratili onda i do hotela u kojem su odsjeli igrači i stožer da im pojavom poželimo sreću (kad sam vidio onog Dragu Ćosića tamo kako se razvalio na fotelji, muka mi bilo ali nebitno).
Idemo dalje.

Tako se dogodilo da smo se nas 8 razvezali u pričama i rascjepkali na valjda 40-50 metara od prvog do zadnjeg bauljajući po dućanima i shopovima - nas trojica naprijed, u jednom shopu iza se zadržala dvojica, pa dalje iza ovi... dok u jednom trenutku fučkanje stanite, dolete frend s kvarta i s Trešnjevke koji su bili ostali skroz iza. Ubrali ih njihovi pa ih zaustavili, zaskočili i nabili.
Skupimo se normalno, šta je točno bilo, objašnjenje iz kojeg su smjera doletili, malo prošetamo nas par unazad pogledati, dosta veliki pub, ogromna stakla, crvene tende, baš njihovo okupljalište - masa ljudi unutra i ispred. Debelo preko 100 ljudi, mješani sa šalovima, kežualci u cugi, ali baš ekipa. To je to.

Otišli do bara gdje se već nalazila jedna naša druga, veća grupa ljudi, padne dogovor, pričekali još nešto ljudi i idemo. Bilo nas možda 30-35.
Kako se približavamo krenulo "Dinamo Zagreb" i desničarenje, odgovarajući repertoar. Neki se Arapi i Turci smiju, drugi gledaju u ćudu, neke babe psuju... dolazimo pred taj njihov glavni pub i galama, dok su neki koji su bili ispred odmah zbrisali unutra. Psovanje, vikanje, izazivanje da izađu, a zbilja bilo krcato unutra, gledamo se kroz velika stakla.
Iz prve su ostali 'paf' ili su možda mislili da je navlakuša i da još imamo masu ljudi koja čeka iza nekog ugla, tko zna šta im je bilo u glavama.
Ništa, nema čekanja, udri po šajbama sa svime, bocama, kamenčinama, bakljom, što god ti se nađe pod ruku. Izletilo ih je par probalo pružiti otpor koje se rješilo pred ulazom, a ostali su se zabarikadirali unutra pa se udaralo po svima u blizini.
Sveukupno trajalo ~5 minuta dok nisu stigle rotirke i panduri na konjima s onim palicama od metar i pol.
S njima onda natezanje naprijed-nazad preko onih mostova pa kroz uličice. Sve su nas uglavnom potisnuli pa skupili i odveli na podzemnu. Onda doveli i utrpali još naših koje su skupili po gradu.

Panduri u civilu i nekoliko specijalnih su putovali s nama u podzemnoj do stanice na kojoj izlazimo gdje nas preuzima neka druga njihova jedinica i pratnja prema stadionu.
Mi se naravno pravimo blesavi i sve se više odvajamo, zaostajemo i mic po mic zgiljamo iz pratnje.
Sad po tom kvartu tražimo neki dućan jer smo žedni ko psi. Nekog lokalnog marokanca zahaltamo da nam objasni gdje ima nešto u blizini. Objasni nam tip kuda ići pa usput "jel trebate.." - ne treba (daj ajde nema više šta nismo niti znamo kud bi više s čim).

Kada smo u stanju u kojem smo bili ušli u taj supermarket, bili smo poput Alise u Zemlji Čudesa. Uopće nemam pojma šta smo pokupovali, šta uzeli ali svatko je nosio po dvije vreće.
Samo znam da smo u jednom parkiću na klupici nas osmorica par sto metara od stadiona brijali dobrih sata vremena.
Nešto otprilike kao da si na Ružmi ili blizu poligona na Borongaju. Njihovi svako malo prolaze normalno kraj nas po pješačkom.
Dolazi policajac na motoru do nas. I ne vjeruje. Kao "šta mi tu radimo, kako smo došli tu, da li smo mi normalni, da li mi znamo gdje se nalazimo?"
A mi se pravimo blesavi, limenke posvuda, baš šabanluk, vidi lik da nam je svima "amsterdam" u glavi dok komuniciramo s njim.
Ništa, pandur dojavi svojima preko radija, pa došla još dvojica i vode nas do stadiona.

Dođemo i pred ulazom se naši standardno vrijeđaju i prepucavaju s njihovima preko kordona i ograda.

Stadion im je bio novi tek otvoren možda par godina ranije. Stavili su oko nas na tribini onu mrežu.
Utakmica je bila prejebena.
Nepojmljivo da nam Ajax nije uspio zabiti. Imali su još uvijek dosta dobru momčad makar su rasprodali gotovo kompletnu zlatnu generaciju. Ostali im Van Der Saar na golu, Blind i braća De Boer,


A Zajec je izveo sastav u nekoj 5-4-1 formaciji baš za bunkerčinu i razbijanje igre. Jedino Silvio Marić isturen a Jeličić i Bišćan iza kao vezni, skroz čudno nešto.


Bišćan je odigrao utakmicu života. Trčao kao navijen od prve do zadnje minute. Još je kasnije promašio ogromnu priliku iz kontre za 0:2. Šteta. Da je još to zabio dobio bi valjda 10-ku u novinama.

Kad je Josip Šimić lobao Van Der Saara u nevjerici smo podivljali na tribini.


Do kraja izdržali, Dinamo pobijedio Ajaxa u Amsterdamu i ostalo je povijest.
Utrpali se nakon utakmice u buseve, put smo proveli u minimal-kljuc atmosferi. Očekivani bolesni pretresi prilikom ulaska u HR.
Još nas prijatelj iz Španskog dočekao i platio nam klopu kod sebe na kvartu. Sjelo ko budali šamar nakon puta.

Ostalo nam još samo nadati se ćudu protiv Olympiakosa u zadnjem kolu na Maksimiru (trebalo nam je nešto tipa pobjeda sa 3 gola razlike) koja se ipak nije dogodilo.

6. Utakmica na Maksimir: Dinamo - Olympiacos 1:1
Samo ozebline od smrzavice u snijegu na Jugu.

Inače,
U tom izdanju Lige Prvaka više nije vrijedilo da dalje idu po dvije momčadi iz svake skupine.
Ukupno 24 ekipe podijeljene u 6 skupine i samo prvoplasirani, te 2 najbolje drugoplasirane ekipe idu direkt u četvrrfinale.

Godinu dana ranije smo, nakon petarde Partizanu, nesretno ispali od Newcastle-a. S igračem manje Cvitanović za 2:1 u zadnjem napadu sudačke nadoknade 93. minuta za delirij. Ali u produžetku tragedija u obliku Gruzijskog ćelavca Ketsbaia.
Jebiga, kup UEFA, prošli Grasshoppers pa MTK i onda ispali od Atletico Madrida sa Juninhom, Calimerom, etc.

Ovom prilikom smo u pretkolu LP izvukli Celtic.
Prvu utakmicu u Glasgowu, 60k gledatelja, izgubili 1:0 iako smo bili bolja momčad na terenu i stvorili više prilika.
Uzvrat u Zagrebu, nema više Sjevera ni Istok Stajanja... Zgazili ih 3:0 i tako po prvi put izborili nastup u Ligi Prvaka.

1. Utakmica Dinamo - Ajax na Maksimiru. Završilo 0:0. Prilika na obje strane i promašaj stoljeća Viduke.

2. Utakmica Olympiakos - Dinamo na Olimpijskom stadionu u Ateni, 65k gledatelja. Izgubili 2:0.

3. Utakmica Porto - Dinamo 3:0. Doriva zabio slobodnjak s 35 metara.

S jednim bodom iz 3 utakmice, i gol razlikom 0:5, svi su manje više bili svjesni da nemamo nikakve šanse proći dalje u onakvom fomatu natjecanja. Ostale utakmice će nam praktički biti egzibicijske.

4. Utakmicu na Maksimiru Dinamo - Porto, odigrali smo stvarno fenomenalno i dobili 3:1. Za Mikića se onda počelo govoriti da je "Hrvatski Michael Owen" zbog godina i visine.

Uglavnom dosta zanimljio prvo povijesno natjecanje u Ligi Prvaka!

Nakon tekme u Sunderlandu u pubu nam englezi govore kak u životu nisu vidjeli onakvo navijanje, deru nam se "Dinamo, Dinamo", čitamo sve one komentare po društvenim mrežama o najboljem navijanju na Stadionu Svjetlosti ikad.
Jučer dođemo u Varaždin, krene cijeli stadion "Dinamo, Dinamo", a ekipa na zapadu krene zviždat, nakon tekme pojačaju zvučnike na max samo da se ne čuju Dinamovi navijači. Eto kaj ti je razlika.

Mislim da Korlaet nije mogao napraviti bolju stvar za nas.

Javno je priznao da ce biti hladno, kisno i vjetrovito.
Navukao je na sebe zgrazanje nam tom izjavom, i opet stavio u fokus tu rugobu od stadiona.

Cak nije uzeo argument da je lijepota u oku promatraca i znacnjeu te gradevine i kurac palac, vec je uzeo argument da ljudi trebaju izdrzati te uvjete, sto je zapravo najgorljivi argument PROTIV stadiona.

Kreten

Bilo bi mu bolje da ode po nove cipele umjesto bahacenja po medijima. Na svakoj slici je u raskvasenim cipelama koje mu je djed zaduzio na Sutjesci 1943.

Moj ironicni upis — fakin

I tako 4.004 puta.

Koliko uopće Bloudek zna engleski? — fakin

Stvarno? Zar se stvarno ide i u tom smjeru? Danas hejtamo Bloudeka?
Ekipa iz 4.c u parkiću upire prstom, detektirajući sve koji premalo znaju engleski.

I onda se ljutite kad neki popizde i iznazivaju opet neke druge hejterima i drugim nazivima koji vam se ne sviđaju.
Suzdržala bum se od vređaone kao i uvijek ali neozbiljni ste.
Tako se trebaju i tretirat ovakvi upisi, koji samo imaju cilj pokretati besmislene rasprave u cilju podizanja nivoa hejtanja.
Bilo koga, bilo kad i bilo gdje.
Neozbiljno, besmisleno, vrijeme bačeno u vjetar.

nemoj se ljutiti,al ovo nije niti za po doma nositi

Wow, nasao se u zapisniku. Odmah deri clanak da Dinamo srlja u propast.

Meni je najtužnije što kada pogledaš cijelu utakmicu mi smo stvarno u oba poluvremena stvorili i više nego dovoljno za pobijediti. Baš imam dojam da se na igrače prenio stav “U Europi se svaka greška kažnjava, svaki bod je premija”. Umjesto da na 2:1 krenes po još jer se ovi vidno raspadaju na terenu, ti se povučeš kao zenski spolni organ i primiš do kraja poluvremena za 2:2. Mrzim floskule, ali mislim da ovoj momčadi baš fali tog mentaliteta, da prije tekme kažu idemo ih jebeno zgazit.

OTKAZ KLOŠARU

Na FB Sportnewsa stavljene slike Varteks vs Dinamo 24.travanj.2004.

Opasna ekipa na tribini kao i transparenti. — dinamo u srcu

Jedna od jebenijih redoslijeda u prvenstvu koje pamtim.
Hajduk je bio 5 bodova ispred nas a do kraja prvenstva je ostalo možda 5-6 kola.
Igramo u srijedu popodne u Osijeku. Isti dan Hajduk igra u Varaždinu samo su počeli utakmicu nekih 15 minuta ili pola sata kasnije ne sjećam se točno.
U Varaždinu kod njih 0:0 a u Osijeku gubimo na poluvremenu 1:0. Početkom drugog poluvremena izjednačimo i bolesno mučenje a emocije na 500, svi ludi na tribini i zabije nam Ljubojević gol za 2:1 u 80 i nekoj minuti.
Gotovo, smak svijeta.
Ali 5 minuta kasnije izjednačimo na 2:2. Čupamo se već za majice, guramo, divljamo, "ajde, ajde", navijanje ful uključeno u napetost na terenu.
Varteks - Hajduk i dalje 0:0. Na tribini kreće baš bolesna napetost. I zabija tko drugi nego Sedloski u valjda 89. minuti za preokret 3:2!
Padali smo svi jedan preko drugoga. Svi. Baš jedna od jačih osjećaja sreće na utakmici HNL-a koje pamtim. Preokret, pobjeda. I još onda Varteks - Hajduk završi 0:0.

Sad smo samo 3 boda iza tovara a još imamo derbi na Maksimiru do kraja prvenstva i dosta bolju gol razliku. Samo da ne kiksamo nigdje i da ih na Maksimiru dobijemo - osvajamo naslov garant.

3 dana kasnije sad mi gostujemo kod Varteksa u Varaždinu.
Na poluvremenu gubimo 1:0, početkom drugog poluvremena povećaju na 2:0. Na tribini svi nervozni ali kao da je neki filing da možemo opet preokrenut.
Smanjimo na 2:1. Nabrijani svi maksimalno kao i 3 dana ranije. Navijanje bolesno. I Varteks nam opet zabija za 3:1...
Ali opet nas Sedloski čupa. Zabija i smanjujue na 3:2 i još ostalo možda 10-ak minuta do kraja. 5 minuta kasnije opet neka gužva u njihovom šesnaestercu sa Sedloskim, i gol - 3:3!
Lik je zadnjih pol sata utakmice praktički proveo nonstop u napadu.
Crvene oči već svima na tribini, žile iskaču iz vratova. I šta se dogodi 2 minute prije kraja?
Opet gužva, bacanja po šesnaestercu na neku svijeću ili odbijanac i u gol ju nekako pospremi Strupar za 4:3!
Tribina u totalnom deliriju.

Ovako:
https://youtu.be/DHKcwyzeiSA?si=0BZCkki54CiiXw4V

Nakon toga derbi na Maksimiru.
Dobijemo tovare 3:1.
Izjednačeni sad bodovno a bolju gol razliku imamo.
Baš 10 dana najbolesnije euforije i 3 jebene pobjede u nizu.

I onda popušimo prvenstvo u jebenom Zadru 2 kola priie kraja. Krpe Torcide po tribinama, još smo i poveli odmah na početku (debeli zabio). Završilo 1:1.
Promašili smo 3 ili 4 zicera, Mitu, Bartolović, Strupar i još što je najgore za kraj baš Sedloski u sudačkoj nadoknadi sam pred golmanom sa 7-8 metara promašio cijeli gol.

Sezona nakon toga je bila Liga za Ostanak.
A u Europi smo u toj sezoni Lige za Ostanak ispali u skupini kupa UEFA iza Stuttgarta, Benfice i Heerenveena, a razbucali Beveren na Maksimiru.
U Stuttgartu je po nekim procjenama njihove murije i kluba bilo od minimalno 8k pa sve do čak preko 12k Dinamovaca na stadionu. Gro dijaspore. U Zagreb je Stuttgart poslao samo onaj obavezni postotak od par tisuća ulaznica.

Stuttgart (Dinamo Über Alles):


2 sezone zaredom bez osvojenog prvenstva...

Onda došla 05/06, Josip Kuže, 20 godina grupe, nema europskih utakmica nego samo HNL, dobra napadačka momčad koja je gazila sve.
Kao rezultat te kombinacije su oboreni svi HNL rekordi posjećenosti, tj. prosjek gledatelja na domaćim utakmicama. Preko 13k prosjek na Maksimiru a puni sektor na svakoj gostujućoj utakmici.

Split:


Rijeka:

Za mog kratkog života gledao sam 1800 europskih utakmica Dinama u kojima igramo super pa na kraju izgubimo. Drago mi je da je sinoć bila jedna od pet u kojima nismo bili nešto posebno, ali smo uspijeli pobijediti.

Ne razumije on gdje je došao. Niti je to uspio pohvatati nakon godinu dana.
Trener dinama mora naći svoj put. Nikoga tu ne interesiraju usporedbe sa drugim klubovima.

Sve ovo je puno previše za njega.

Ovo je jedna od slika jučerašnje utakmice :lol: