Uglavnom, što sam htio reći oko Starog zavjeta - moje skromno vjerovanje je da je većina Starog zavjeta jedna velika metafora, uostalom sastoji se od knjiga koje postoje i u drugim kulturama (Veliki potop npr...). Zato sam se referirao na Novi zavjet jer Isus Krist je ustanovio Crkvu o kojoj danas pričamo i postavio zapovijed ljubavi koja bi nam trebala biti osnovna misao vodilja. On je Boga približio kao Oca i pastira. — Jos-Optimus
Mislim da većina vjernika isto Stari zavjet smatra metaforom i ne misle da je Mojsije zaista razdvojio Crveno more ili da je Noa živio 500+ godina i napravio brod na kojem su se našle po dvije jedinke od svake kopnene životinjske vrste na zemlji, ali nisam govorio o tome. starozavjetni Bog i novozavjetni Bog su karakterno dva posve različita bića: dok je novozavjetni Bog pun razumijevanja, dobar, milostiv, (ako se ne varam) Prva Ivanova poslanica doslovno kaže "Bog je ljubav"; starozavjetni Bog je zajedljiv, osvetoljubiv, brutalan, mogli bi čak reći i zao. Dok novozavjetni Bog za one koji u njega ne vjeruju ili ne slušaju ima razumijevanja i de facto kaže vjernicima da budu dobri prema svima, starozavjetni Bog ubija djecu, čini genocide, doslovno ubija sve na svijetu osim jedne obitelji jer ne rade ono što bi on htio.
Tako da - da, naravno da je Stari zavjet u velikom dijelu mitološki i metafora, ali je jednakovrijedan dio Biblije i nije baš lako braniti tezu "Bog je ljubav" u kontekstu nekoliko genocida koje je navodno počinio, a navedeni su u Bibliji.
Ovo pitanje sa curicama i očima je jako kompleksno i mogu ti odgovoriti da Bog ne radi zlo. Bog može pustiti da se nešto dogodi, ali s većim ciljem, njegov plan obuhvaća širu sliku od one koju mi vidimo. Nekad uslijed gubitka djeteta se roditelji okrenu Bogu — Jos-Optimus
Je, kompleksno je jer teško možeš objasniti zašto je Bog, koji je konceptualiziran kao biće koje je svemoguće i ultimativno dobro, stvorio nametnika koji kreira isključivo zlo i zašto generalno dopušta da stradaju oni su posve nevini, poput djece. Nije li crv mogao jesti koru drveća, zašto baš mora jesti oči djeci? Jer prema ovome što si napisao, "božji plan" da neko dijete umre kako bi se njegovi roditelji okrenuli Bogu zaista jest teško opravdati kao nešto što bi "dobri Bog" napravio i puno više zvuči kao starozavjetni bog, doduše u krajnje nedoslovnom smislu, nego kao Bog koji je ljubav. Razumiješ me? Možda je nezamislivo staviti se u poziciju Boga kakva je predefinarana abrahamskim religijama, ali ako je Bog svemoguć - onda je mogao privući roditelje k sebi i bez da strada nevino dijete, zar ne? A ako nije nego je to bio jedini način, je li to - vrijedno..? U Hvalospjevu ljubavi kaže se da ljubav ne traži svoje, ali u tvojoj logici ljubav, a Bog je ljubav, itekako traži svoje i nije baš ni dobrostiva ni velikodušna?
Kak bi moja mama u svakoj nogometnoj raspravi na zadnju rijec dodala i “lopta je okrugla” tak ja volim u svaku religijsku raspravu ubacit “da je vjeru moguce lako prakticki dokazat, onda se ne bi nazivala vjerom”. — Dino
Vjeru se ne može dokazati, upravo zato i jest vjera. Kad bi se moglo dokazati da Bog postoji, onda bi svi vjerovali u njega kao što vjerujemo da raste trava ili grije sunce.
ljudi koji pristupaju u razgovor o vjeri sa sarkastičnim komentarima o čajnicima i letečim špageti čudovištima nisu uopće otvoreni za povjerovati — mali M
To kaj si naveo nema apsolutno nikakve veze sa sarkazmom nego se radi o logičkoj analogiji koja ilustrira činjenicu da je filozofski teret dokaza na onome tko iznosi empirijski nedokazive teze, a ne na onome tko ih negira. Odnosno ako tvrdiš da nešto postoji, onda moraš dokazati da to postoji, ne možeš reći "dokaži ti da ne postoji". Recimo ovo kaj
@NKDZ86 kaže "Ajde nek neko ova dokazana čuda objasni" je odličan primjer: nije na "nekome" da dokaže kako Bog nešto nije napravio nego na onome tko tvrdi da je napravio - da dokaže da zaista jest.