Zakon o trgovačkim društvima, članak 244, stavak 1:
''Članove uprave i predsjednika imenuje nadzorni odbor društva najviše na 5 godina...itd.''

Skupština obično bira nadzorni odbor koji bira upravu. Broj članova NO definiran je statutom. Sastav NO je obično stvar dogovora većih dioničara. Mali dioničari obično imaju jednog predstavnika u NO i, realno, vrlo mali utjecaj na odabir uprave.

Ako gledamo primjere drugih klubova koji su prošli preblikovanje, nije realno da bi navijači (mislim na male dioničare) kupili više od nekoliko postotaka izdanih dionica. To znači da neće imati nikakav, ni najminimalniji, kontrolni paket. Puno je realnije da grad Zagreb unese zemljište i stadion (ili koncesiju na njega) u temeljni kapital i za to dobije nekakav kontrolni paket (recimo bubam 25%) kojim bi spriječio da se npr. klub prebaci u neki drugi grad, promjenu imena (?) i sl. Slijedom toga, za male dioničare je jedino smisleno kupiti jednu ( ili nekoliko) dionica iz sentimentalnih razloga te gore spomenute mogućnosti da si ipak nešto informiraniji o stanju u klubu. Ostatak bi bio za ozbiljne ulagače.

To ti je kao da kupiš novu garažu a onda nemaš za benzin.

xavier,

pa i nude.
O čemu se već priča već par mjeseci. Mislim, ja potpuno razumijem navijače. Bolje da Dinamo potroši lovu na stadion nego da je pojede međugorska maca. Ali, realno , nema smisla da klub gradi stadion. Radije neka naprave kamp ili investiraju u bolje skaute, bolje trenere OŠ, boljeg SD itd...Uložimo u ono što najbolje znamo raditi.

Amoroso,
ti bi u suštini potpisao da imamo novi stadion i ekipu kao Hajduk danas. Ja ne bih.

Generalno, gruba računica je relativno jednostavna. Budući da stadion kod nas ne možeš preprodati, njegova nekretninska vrijednost je vrijednost zemljišta. Dakle, rata kredita koji uzmeš za gradnju stadiona - komercijalni prihodi od stadiona van prihoda utakmice (rentanje prostora, koncerti, itd...) trebaju biti manji od godišnje rente.
Zapravo je dilema u suštini drugačija. Da li ti ovih 60 mil. možeš bolje iskoristiiti da uložiš u posao koji znaš ili da izgradiš nekretninu koju ne možeš prodati.
Dakle, generalno, rentao bih stadion.

Deda, pod uvjetom da je klub posložen kako treba, što je bolje, uložiti 60 mil EUR u stadion ili da stadion izgradi grad/država a ti uložiš 60 mil EUR tako da 3 godine ne prodaješ igrače?

xavier,
recimo da su godišnji prihodi od prodaje igrača 20 mil EUR. U slučaju Dinama, privatizacija znači zapravo dokapitalizaciju jer ti dionice ne kupuješ od nekoga već novac ulažeš u temeljni kapital kluba odnosno, opet u svoje vlasništvo. Kad platiš klub npr. 60 mil. EUR, ti si samo 60 mil. eur iz kapitala koji ti leži u banci, prebacio u Dinamo. Već imaš 3 sezone pokrivene da ne moraš prodavati igrače (uz uvjet da su ti ostali prihodi isti). Na nuli si ako ti klub za 3 sezone vrijedi 60 mil eur-a. Ako ti vrijedi više, na dobitku si.

Deda,
U Hrvatskoj para iz izvora koje ti navodiš a za potrebe Dinama kakav je sada nema. Para ima vani i pametnom strategijom ih treba ih donijeti. Ili to ili stagnacija odnosno održavanje nivoa na kakvom smo sad u najboljem slučaju. Realnije je da ćemo imati pad na godine prije Bjelice.

Kwedi,
veći nivo (srednjeročno) u odnosu na zadnje 3-4 sezone (ova je ipak iznimka) je da je klub slijedeće 3-4 sezone stalni sudionik skupina LP /EL i da prolazi u završnice tih takmičenja. Otprilike, kao ova sezona s tim da u EL uđemo kao treći iz LP.
Budžet kluba bi trebao biti 40-50 mil EUR ALI bez prodaje najboljih igrača. Dakle, treba netko tko će isfinancirati razliku (ili barem veći dio) u budžetu koja se dobije iz prodaje igrača nauštrb povećanja kvalitete.
Naravno, ovo su neki okviri odnosno nekakva strategija i neki srednjeročni cilj kojemu treba težiti.

Ovo što priča mali dioničar je neki put kojim Dinamo treba ići. Dakle, naći odgovornog vlasnika/ulagača kojemu osnovni cilj nije izvlačenje dobiti već podizanje kluba na veći nivo. Njegova ''dobit'' je kroz višestruko povećanje vrijednosti kluba (dionica) u odnosu na uloženo a ne kroz isplate dobiti. To je interes i navijača i vlasnika. Rekao bih win-win.
Ako dobijemo lokalne poduzetnike kojim klub služi za ''uvaljivanje'' vlastitih igrača za dalju prodaju, ili nekog tipa Miško koji treba što prije vratiti uloženo onda se nije postiglo ništa.
Što se tiče kluba kao udruge, pitanje svih pitanja je tko bi dao kapital da se klub digne na viši nivo i da ga održava na tom nivou. Tu, po meni, pada koncept budućnosti kluba kao udruge.

Kako znaš da nema? Pa zar nije ova današnja uprava sve pripremila za prodaju njima poznatom kupcu. Čak se o cijena znala.
Ako bi natječaj stvarno bio pošten i bez fige u džepu, Dinamo bi se prodao samo tako. Nije to problem. Problem je što bi kupac učinio s njim.

Tommy je nešto slično nudio Hajduku, jasno, na puno nižem nivou. Naravno da je htio imati kontrolni paket da upravlja novcem koji daje. Tu je sve i palo.

Vi pričate o današnjem Dinamu koji igra HNL a ja pričam o nekom budućem DInamu koji igra LP, HNL i, eventualno, neku regionalnu ligu. Samo, do toga treba doći. Ja da sam npr. DT (bubam, nije bitno ime tvrtke), to bi mi bio neki 5-godišnji cilj. Amerikanci to isto rade sa engleskim klubovima, samo na puno višem nivou. Dakle, kupiš klub koji ima potencijal, uložiš neku lovu u njega i za pet godina imaš dvostruku ili trostruku vrijednost od uložene. Dodatan bonus je ako ti služi i za reklamu.