
Incident u Veneciji
Jučerašnja subota imala je značajne posljedice za nas.
Kada smo se nakon završetka utakmice i proslave u Veneciji vratili do svojih automobila, jedan od njih bio je provaljen. Kroz razbijeno staklo otvoren je prtljažnik te su ukradeni naš transparent za gostovanja, kao i jubilarni transparenti UR-a i Gatea 13.
Trenutačno ne znamo tko je odgovoran za ovu provalu, niti kako će izgledati naš put u budućnosti.
Ultras Rapid Block West 1988 — UR
projekt je mrtav — vlatkomarkovic
...sjever bez gotovo ikakvog nagiba i tako otvori stadion prema obližnjem parku, legendarnom Maksimiru.
Za razliku od “stručnjaka”, ostavil sam dio djetinjstva i mladosti na starom sjeveru i nemrem opisat frustraciju tom tribinom. Vizualno katastrofalna, u vremenu buđenja ultras navijača, kada su se izmjenjivale analogne fotke i ključna je bila brojnost, ta je tribina živi užas. Pet somova navijača izgleda kao 300.
No to je još mila majka. Krov se nije smel stavit jer se ne vide lužnjaci, johe i orangutani, pa smo u 80-ima, kad nije bilo Gore-Texa, vječno bilo mokri do kože. Vidljivost je bila nikakva, u jednom redu tribine bi se naguralo više redova navijača, ko da tekmu gledaš s parkinga. Akustika nije postojala iz istog razloga. Zbog udaljenosti i nikakvog nagiba, imal si osjećaj da ti za gledat tekmu treba dalekozor. Bez ikakve bočne zaštite, kao i nova, talijanska umotvorina.
U tom kratkom razdoblju druge polovice 80-ih, BBB su se, upravo zbog te katastrofe zvane tribina, dvaput selili. Prvi put na istočno stajanje, a drugi put na jug, di smo i ostali do izgradnje novog sjevera.
Danas takva tribina ne bi ni došla u obzir jer ju je nemoguće pretvorit u sjedeću, pošto bi trebal imat tri reda stolaca u svakom redu tribine. — Thomas Bauer


Maltretiranje javnosti sa zapovijedima da oko novog stadiona moramo slušat arhitektonsku struku polako postaje farsa. Ta ista struka je i tada i danas, hvalila Turinin Maksimir kao arhitektonsku genijalnost. Zamislite, on se sjetil da napravi sjever bez gotovo ikakvog nagiba i tako otvori stadion prema obližnjem parku, legendarnom Maksimiru. Wow!
U svijetu realnosti, nas koji nismo imali privilegij da završimo taj studij, kad bi nam prezentirali tu ideju, rekli bismo da je fora na teorijskoj razini, ali u realnosti nema smisla jer eto, funkcija stadiona je da s njegovih tribina ljudi vide tekmu, koncert ili kaj već. Dobra arhitektura je rob, a ne gospodar.
Za razliku od “stručnjaka”, ostavil sam dio djetinjstva i mladosti na starom sjeveru i nemrem opisat frustraciju tom tribinom. Vizualno katastrofalna, u vremenu buđenja ultras navijača, kada su se izmjenjivale analogne fotke i ključna je bila brojnost, ta je tribina živi užas. Pet somova navijača izgleda kao 300.
No to je još mila majka. Krov se nije smel stavit jer se ne vide lužnjaci, johe i orangutani, pa smo u 80-ima, kad nije bilo Gore-Texa, vječno bilo mokri do kože. Vidljivost je bila nikakva, u jednom redu tribine bi se naguralo više redova navijača, ko da tekmu gledaš s parkinga. Akustika nije postojala iz istog razloga. Zbog udaljenosti i nikakvog nagiba, imal si osjećaj da ti za gledat tekmu treba dalekozor. Bez ikakve bočne zaštite, kao i nova, talijanska umotvorina.
U tom kratkom razdoblju druge polovice 80-ih, BBB su se, upravo zbog te katastrofe zvane tribina, dvaput selili. Prvi put na istočno stajanje, a drugi put na jug, di smo i ostali do izgradnje novog sjevera.
Danas takva tribina ne bi ni došla u obzir jer ju je nemoguće pretvorit u sjedeću, pošto bi trebal imat tri reda stolaca u svakom redu tribine. Ak je neki koncept ugašen i potpuno odbačen od cijele europske i svjetske nogometne javnosti, onda tom arhitektu ne treba još davat hommage novim stadionom. On je vredan tek crtice u specijaliziranim publikacijama notorne struke.
I to baš arhitekti. Struka koju jako volim i cijenim. Unuk sam jednog, ovo pišem ispod plakete njegove nagrade za životno djelo. Ali to je često arogantno i samoživo zvanje koje se voli petljat u sve i svašta. Čul sam angedote mojih geografa kad s njima rade na prostornim planovima ruralnog prostora. I kad o nečem blago rečeno nemaju pojma, postave se kao stručnjaci, jer eto... Arhitekti su i svi drugi bi trebali past u nesvijest.
Appeal to authority fallacy inače je, vidim da nitko od “struke” to nije skužil, trenutak kad se priznaje nedostatak argumenata i gubi debata. Zamislite da netko od novinara kaže da se njoj ili njemu treba bespogovorno vjerovat za sve napisano ili izgovoreno jer su diplomirali novinarstvo. Bili bi predmet poruge godinama. — Thomas Bauer
Uživajte u patetici i skupljanju lajkova na jebenom forumu natječući se tko će napisati bizarniji post... generacije navijača su, dakle, desetljećima čekale stadion, preživjele stari stadion kakav jest, preživjele razne lopovske i samovoljne uprave, razne predsjednike, razne trenere, razne krize i sramote... da bi nas konačno dotukao render stadiona koji još ima priliku popraviti određene stvari.
BTW, fascinantna metodologija ocjenjivanja, fascinantna.
U svom ovim metežu oko trenera, prijelaznog roka i novog stadiona očito nije problem što Boban nužno radi nešto pogrešno... problem je što ne radi ono što bi dežurna internet struka napravila.
I zapravo je cijela ova naša "demokracija" savršeno sažeta u jednoj stvari... od predsjednika, čitaj Bobana se očekuje da donosi odluke, ali samo pod uvjetom da se te odluke poklapaju s osobnim mišljenjem onoga koji ih komentira.
Kad se poklope... vizionar. Kad se ne poklope... izdajnik generacija. Bravo dinamovci! — Eduardo
Ukoliko se izgradi stadion koji većina navijača ne može očima vidjet bit će pad posjete, matchday prihoda itd. Bobane dozovi se pameti dok nije kasno. Povijesnu priliku za novim modernim stadionom bacamo u vjetar. — pešća
meni stadion kao ovakav nije lijep, fali mu dosta dorade. — austrijanac


Ali vidi ovih betonskih ravnih zidina hahahaha. Ovo se neće izgradit, ako se izgradi ovo je jebena simulacija. Živimo u simulaciji. Pa više sadržaja ima ispod sadašnjeg Zapada nego tu, a obećavale se brda i planine. — don

