Kada se napiše da se Kovačević nije u godinu i tri mjeseca potrudio naučit baratat osnovnim engleskim onda to nije nikakvo fanatično bapsko pretjerivanje niti bijedničko huškanje izmišljotina nego činjenica.

To što je ta činjenica okrutna, bolna i ružna za njega osobno i za navijače Dinama i što možda nije red da se to piše po forumu jer vrijeđa njega i navijače Dinama je drugi par rukava.

A ni pljeskanje i animiranje "ajmo, ajmo", "ajde, ajde" svaki put kad ga kamera prikaže nije neka atrakcija.
Znam da je svima puna kapa kritiziranja trenera i nije više otkrivanje tople vode ali jednostavno ne mogu u glavi stvorit sliku gdje vidim Kovačevića kako stoji pred velikim ekranom i Dominguezu, Vinlofu, McKenni i Kravtsovu objašnjava kretanja i taktičke pojedinosti, ukaziva na greške, prednosti, detalje...
Čovjeku stvarno želim sve najbolje ali se slažem da momčad treba voditi trener kojem je prirodno igranje u europi i koji ima jasnu viziju koja se ne svodi na "treba nam više vremena", "nismo bili pravi", "moramo biti bolji"...

Liga Prvaka mora biti realnost. Najgore je kad moraš slušati ljude koji govore da je Dinamu bolje igrati Europa Ligu da se ne bi sramotili.
Dinamu treba lova koju će investirati u momčad. Nije rješenje tjerat Mudražiju ili Topića da više trče.
Nema velike razlike između 2:0 poraza od Midtyllanda ili 3:0 poraza od Borussije Dortmund ali je velika razlika imati ili ne imati još 25 milijuna eura na raspolaganju.

Ako Azerbejdžan može imati klub u LP-u a Norvežani čak 2 kluba u LP, onda Dinamu treba biti realan cilj igrati konstantno a ne ispadati od ekipa koje na papiru vrijede upola manje.
Kad se gubi od ekipa koje vrijede upola manje od Dinama a i nisu po igri na nekoj zavidnoj razini, poput Vikinga ili Thuna, onda su ili potpuno promašene vrijednosti igrača ili ne štima ono što je svima jasno.
Ajmo biti realni u vezi Thuna do crvenog kartona. To se kao zaboravlja i ne spominje jer smo prošli pa ispada da je ovo mini kriza koja traje 10-ak dana što nije istina.

Ne treba naravno pretjerivati kao da je smak svijeta i da se klub sramoti porazima od drugoligaša ili Maltežana ali kritike su opravdane.
Dinamo ne igra dobro.
Kad je bio isključivo fokusiran na HNL kao u proljetnoj polusezoni onda ne ispada loše, ekipa je napredovala i sl..
Treba apsolutno odbaciti smanjeni apetit u zamjenu za zadovoljstvo nekakvim očekivanim rezultatima.

Valinčić se ove godine popravip po pitanju hrabrosti. Prošle sezone tip nije centaršut uputio. Nakon ozljede se bojao uopće krenut naprijed.
Ali se ništa nije promjenilo nabolje što se tiče koncentracije i nogometne inteligencije. Nekad se zanese pa se zaboravi. Kasni, ispada, stoji daleko, ne reagira na vrijeme, krivo se postavlja, a najgore od svega su rupe u kojima lik aktivno stoji i gleda utakmicu u fazama gdje mora biti u pokretu, pokrivanju i prostoru.

Stojković nema pluća ni za 60 minuta i tom dečku je potreban trener. Ono lamatanje rukama i da baš svako primanje mora biti pirueta je isto od nikakve koristi. A lik se ponekad toliko daje u solo akcije i šprinteve samo što ne legne na travnjak od iscrpljenosti.
Hoxha i Lisica su krila koja bez gledanja napamet daju lopte u sredinu i upropaste bezbroj napada tokom utakmice zbog manjka kvalitete. Nebitno da li u sredini imaju 4 suigrača ili solo Belju među trojicom protivnika. Nikad povratna, nikad točan centaršut. Glava u pod i napamet.
Zato je sranje što su to jedina 2 igrača koji u europskim utakmicama zbog brzine mogu pobjeći u neku kontru ili izbjeći ofsajd zamku.

Oršić ima 33 godine i danas je totalno drugi igrač. Tottenham je ipak bilo prije 5 i pol godina a Mislav je tip igrača koji se oslanjao na fizičke predispozicije. U ovakvom stanju je "pojačanje" u rangu povratka Ademija iz Kine.

Kotarski i Ivanušec su pojačanja. Ipak se radi o povremenim hrvatskim reprezentativcima koji su u najboljim nogometnim godinama (26 i 27).
Ivanušec bi u teoriji trebao na terenu rasteretit Stojkovića i preuzet ogroman dio tereta u kreaciji i sposobnosti proigravanja.

Prema naprijed momčad nema NIKAKVOG automatizma. Ni u posjedu ni u tranziciji. Sve se svodi na individualna rješenja. Ne osjeti se baš nikakav utjecaj trenera.

I naravno, najveći problem:
Kad protivnik ima loptu u nogama na Dinamovoj polovici igrališta, a pogotovo u tranziciji - uvijek završava prilikom za gol. Dok Dinamu treba 10 napada da bi stvorili polušansu.