Dragi Vlatko, gornji dio tvoga posta vezan uz sportove prožet je konzumerističkim i ekonomskim pogledom na navedeno. Ako ćemo gledati stvari iz takve perspektive, činjenica je da se u nogomet kao sport najviše ulagalo i da se na europskom nivou taj sport nalazi u domeni u kojoj se vrti velika koncentracija bogatstva počevši od transfera igrača, Tv prava, marketinških kampanja itd...

No da li je to sa sportske strane pravedno? Pogledamo li sport kao profesionalnu aktivnost, a ne kroz prizmu businessa , upravo taj materijalizam glavna je barijera u razvoju pojedinačnih i kolektivnih talenata. S obzirom koliko imamo stanovnika i koliko ulažemo u te "trećerazredne" sportove, složit ćeš se da imamo odlične uspjehe sa tu i tamo kojom oscilacijom.

Osobno na sport gledam kao na aktivnost koja može odražavati identitet moje zajednice i više ga konzumiram na jednom simboličkom nivou, stoga ti možda neke moje izjave ili paralele nisu razumljive pa se koristiš sintagmom drobljenja bez da si sa razumijevanjem pročitao sve postove koje sam napisao na tu temu. Pa se postavlja pitanje tko tu kaj drobi?

Ako ćemo pričati o Ultrasima, svatko ima svoje poimanje što je za njega Ultra no definitivno ne bi stavljao kategoriju Ultrasa ili Huligana pod zajednički nazivnik navijača. Po svojoj definiciji navijačem možeš percipirati svakoga koji iskazuje podršku i sudjeluje u praćenju sportske priredbe. No, jesi li znao da navijač završava sa svojom ulogom poslije sučevog zvižduka dok Ultras nastavlja svoj način djelovanja u svakom trenutku svoga života? Ultras sebe ne mora objašnjavati nikome niti će docirati "navijačima", prilagodba nije u njegovom habitusu ali ne može svatko plivati u preuzimaju djela njegova identiteta što upravo ljudi koji na sport gledaju iz ekonomske perspektive ili one izletničke uporno rade.

Sport je manifestacija/aktivnost za sve no praćenje istog možemo kategorizirati u nekoliko kategorija od kojih svaka ima svoje obrasce ponašanja. Samo je licemjerno da dovodiš u korelaciju "problematičnost" Ultrasa kroz troškove osiguranja i negiranja njihove posebnosti dok se referiraš na inicijalni post koji je po meni napisan u paranoičnom tonu kako samosvjesni, neovisni i osviješteni "navijači" neće biti sigurni zbog druge grupe nogometnih navijača. Svijet u kojem ti ljudi žive nije u doticaju sa njihovim stoga zaštićeni svojom percepcijom i bajkom koju proživljavaju prateći repku ne mogu biti u nikakvom strahu jer eto oni nisu takva vrsta navijača koja bi trebala biti toj drugoj grupi zanimljiva. Čemu zabrinutost?

Zadnji dio tvoga posta, moja percepcija odlaska na bilo koju sportsku priredbu je takva da se vrlo dobro informiram o događaju ili okolnostima koje se tamo mogu odvijati. Ako se dobro pripremiš, svodiš rizik na najmanju moguću mjeru no ipak vidim da je velika većina Vas koji ste se referirali na mene sklona riziku jer je sasvim normalno svijetom lutati bez brige i pameti.

Daj mi samo još objasni koje su to prave a koje krive Delije?

Imati svoj stav ne znači docirati drugima, a poglavito to ne činim s "visoka" jer smatram kako smo ovdje svi ravnopravni sugovornici. Biti realan i pogledati istini u oči vrlo se često smatra bezobrazlukom jer mnogi guraju narativ čuđenja u svijetu pa kad se malo realnije ukaže na neke stvari ili glume da ne razumiju ili stvarno ne razumiju kako subkulturne zajednice povezane sa sportom funkcioniraju.

Toplo se nadam kako još uvijek postoje ljudi koji znaju čitati sa razumijevanjem a ovim ostalima puno uspjeha u pohođenju sportskih manifestacija jer ipak oni kuže spiku...

Sekundarne su samo sirovine :cool:

Svatko u svoje slobodno vrijeme i za svoje novce ima pravo otići i raditi ono što misli da je ispravno. Ali ako si ikada bio aktivan navijač ili si prisustvovao velikom broju utakmica valjda si svjestan da postoje svojevrsni rizici. Poglavito danas gdje se skupljaju navijački poeni na svemu i svačemu, mislite da će Vas netko u tom segmentu prvo legitimirati, pitati koji ste tip navijača, ispuniti sa Vama kratki upitnik i potom kvorumom odlučiti što će dalje napraviti.

Neki od Vas bez uvrede kao da su pali s Marsa...

Tko hoda po selu, dobije po čelu :wink:

Baš kritično stanje našeg web shopa koje se manifestira nezadovoljstvom članova koji su zaslužni što ti ljudi uopće egzistiraju. Mi tu ekipu hranimo i oblačimo, a oni lagano nekakve inventure i izgovori.

Zna netko gdje je to skladište da kao članovi organizirano odemo tamo po svoje narudžbe? Ja svoju zviždaljku imam, a za koji sat bum nabavil i malo kartona da mogu našvrljat protestnu poruku Bobanu i ekipi.

Ovo fakat više nemre tak...

U navijačkom svijetu ove priče čuo sam, imam info iz pouzdanih izvora su najniža razina djelovanja i pokazatelj nepoznavanja subkulture navijača.

Biti će što će biti ali ovo je već kmečanje...

Svatko tko sebe privatno ili javno deklarira kao aktivnog navijača koji aktivno sudjeluje u navijanju, organizaciji gostovanja i još ima hrabrosti napraviti svoju zastavu ili trans u jednoj od seoskih tiskara sa dizajnom u Photoshopu ili Paintu legitimna je meta za bilo koju navijačku grupu koja je u blizini. To razlikuje navijača od simpatizera, a kroz medije i naslikavanja na društvenim mrežama svi preuzimaju ulogu navijača stoga ne razumijem čemu zabrinutost...

Svi bi j***li ali da im ne uđe. Najviše mrzim ekipu koja navijače pretvara u jednodnevni izlet sa sendvičima, turističkim vodičima i slikanjem po društvenim mrežama. Odlazak na tekmu nije jebeni izlet ako se smatraš navijačem...

Dinamo nikada nije bio samo nogometni klub već personifikacija naše domovine. U ovom ili onom obliku, sa ovim ili nekim prijašnjim imenom uvijek je bio poligon na kojemu su moćnici pokušavali doprijeti do naroda. Povijest je pokazala da je jedino iskonsko hrvatstvo preživjelo kao light motiv po kojemu se i dan danas identificiramo sa njime.

Kad kažem da sam Dinamovac to sa sobom povlači jasnu opredijeljenost i jedan mindset po kojemu u svijetu punom tame i lažnjaka, tom izjavom mogu stvoriti vlastiti krug ljudi. To ne znači da sam isključiv ali svatko onaj koji ne želi ili nema kapacitet shvatiti pojam Dinamovca ne može niti raspravljati na način da se naše misli oblikuju u dobrobit prema našem klubu. Takvi iako im današnji svijet omogućava istu identifikaciju, svojim elementarnim negiranjem i stavljanjem materijalističkih i dnevnih tema u fokus pokazuju da je njihov identitet samo privid onoga što bi oni željeli da on jest.

Pluralizam mišljenja je uvijek dobrodošao, no demokracija je krhka u artikuliranju onoga što je ultimativna istina. Tu dolazimo do problema jer svatko ima svoju istinu o poimanju ovog kluba koja vrlo često na jedan romantičan način pokušava evocirati gradski nogometni klub koji je danas vrlo uspješan i u skladu s modernim vremenima jedan vid korporacije koja je naviknula postizati vrhunske rezultate pod svaku cijenu. U ovoj zadnjoj rečenici leži kamen spoticanja jer koliko god se većina branila i gurala nogometni narativ, boli njih u stvari briga kako će se upravljati dok god korporacija melje u svojoj domeni a isti su članovi pobjedničke ekipe. To su oni navijači koji su vikali sa Zapada kada sam sa svojih 17 jeo govna na Sjeveru "da smo budale i debili" a danas na braniku kluba planiraju konzumirati svoje članstvo djelujući ultimatumima na legitimno izabranu upravu. Koliko je ovdje tekstova napisano i energije utrošeno a nitko da bi na adekvatan način konzumirao svoje članstvo i potpisujući se imenom i prezimenom uputio prijedlog za poboljšanje upravi kluba.

Segmenti našeg djelovanja mogu ići u smjeru korektivnih akcija ali uzimati sebi za pravo raditi poslove i kritizirati poteze ljudi koji u klubu primaju plaću i čiji uspjeh ili neuspjeh određuje njihovu sudbinu je stvarno sindrom 4 milijuna hrvatskih izbornika. Mislim da ste svi Vi bolji od toga i da ako imate nekih vizija ili znanja kako voditi klub bolje da se slobodno kandidirate na sljedećim izborima kako bi demokracija imala svoj iskonski smisao.

Kakva je bila recepcija domaćina tih godina? Malo se može saznati o odnosu UM i BBB, nadam se da je korektan s obzirom na predznak oba kluba i njihovo aktivno prisustvo na utakmicama reprezentacije...

Shizofreno Vas je čitati kako najobespravljenijem klubu u bivšoj državi i klubu koji je bio taoc nekoliko "vladara" u RH spočitavate nekakve grijehe, namještena prvenstva i tome slično. Jesmo mi kao navijači i rođeni Dinamovci mogli utjecati na političke igre i zakulisje hrvatskog nogometa? Naravno da nismo u tolikoj mjeri u kojoj Vi koji niste stadiona vidjeli kad je "grmilo" i imate mokre snove o pravednom nogometu percipirate i smatrate da bi trebalo.

Uvijek je postojala ta "šačica huligana" i ljudi koji su djelovali kako rijetko koja grupa ljudi djeluje u svojoj državi i sad kad su kao grupacija izborili demokratski uređen klub Vas peru "grijesi" iz prošlosti. Već sam pisao o modernom nogometu kao glavnom grobaru samog sporta, a uz to idu kokičari i poslovna strana nogometa koja u današnje i u ono bivše doba nije bila rezevirana za narod tj.radničku klasu već uvijek za više sfere gdje se kroz sport u našoj državi manifestirala politika i pokušavale su se progurati ideje i bolesne konstrukcije.

Mi kao navijači Dinama smo tome odoljevali barem onaj vitalni i zdravi dio našeg tkiva koji jednostavno nije odustajao dok su mnogi pognuli glave i u određenim periodima se maknuli van priče, pa sad kad se pružila nikad veća mogućnost parlamentarnosti ajmo ju maliciozno iskorištavati i možebitno "očistiti" obraz klubu. To je Vaš "nogometno-dnevno-politički pogled" a vidite mene osobno boli ona stvar što je Boban rekao, kako je koga pogledao, što je Mario Kovačević izjavio, dal bu bilo hladne pive ili gemišta na stadionu i hoćemo li nagovoriti Fantoma da nam napravi džemper po želji i tu preko foruma Vi šaljete određene poruke u klub...

I ove godine će biti članski dan, pojavimo se u što većem broju i argumentirano raspravljajmo o našem klubu neopterećeni natpisima, pričama rekla-kazala, zazivanju prošlih vremena i sprdanju sa tužnim klubićem koji je samo simbol svoje iskompleksirane regije. Za mene je Dinamo ideal za mene je on nešto više od nogometnog kluba, njegova simbolika je u meni protkana od mog rođenja jer tu priču koju on svima nama priča samo ju nemreš skužit ako to nisi proživio, e ta priča je temelj postojanja našeg hrvatskog društva.

Cijeli život kako bi Zaprešić Boysi rekli od rođenja živim ga, i kako bi naši Baruni rekli "Kao Zagreb on je bio lomiš ga, a on se neda". Zato možete svi Vi koji tak brijete njega slamati iz dana u dan, zajedno sa ljudima koji se prostituiraju za čitanost i jedan klik više pokušavati konstruirati nove rasprave ali nije istina da nema Dinama, samo on živi gore na tribinama.

Srce obespravljenih ljudi satkano je u svakom komadiću boje na našem svetom grbu, di ćeš većeg ponosa od ljubljene mi šahovnice i mog malog ali za mene u srcu velikog slova D!

Football factory

Roma ili Lazio

Je, mali je tražen kak biološki japa najpoznatijeg fačuka v selu.

Čišćenje auta od zaleđenog snijega

Frula na Ružmi ili pivo u Royalu

Recimo segment poziva na utakmicu se izmijenio pa čak i iščeznuo s obzirom da je Sjever danas uvijek manje više pun ili je popunjena većina kapaciteta. Nekada smo mi mladi smatrali da se treba probati animirati grad pozivima na tekmu.

Prije svake tekme moglo se doći po plakate ili sam ih znao samostalno printati i lijepiti po svom kvartu. Ustaneš ujutro, uzmeš plakate i ljepilo i lagano šetnjica kvartom. U to doba, reakcija grada i kvarta je većinski izostala zbog medijskog trovanja i onako napete atmosfere oko našeg Dinama.

Ljudi bi pozive samo blijedo gledali a manjina bi iste znala trgati ali nauči se čovjek da su navijači mnogima trn u oku. Zato uzmeš još plakata i samo rokanje.

Nikad neću zaboraviti kada nam je slogan u jeku borbe bio "Otpor sistemu". Lijepim ja plakat i naravno penzioneri da protiv kakvog sistema se ja borim? Reko onog koji Hrvatsku djecu tlači zbog unosa povijesne hrvatske zastave na svoj Sjever i koji nam brane boriti se za ono u što vjerujemo. Nažalost neke paralele i danas postoje dok pozivi kao takvi više nisu u fokusu a službeni kanal je telegram s obzirom na vrijeme u kojem živimo.

Začeci naše suvenirnice ili shopa u Ilici su meni bili science fiction da imamo mjesto gdje možeš kupiti majicu ili šal i da se po pitanju marketinga počelo raditi. Radilo se kako se moglo ali sve je bilo na jednom vrlo dobrom nivou. Moja prva majica koju sam kupio bila je kratka bijela sa motivom Old school BBB i buldogom.

Dvije bolesno dobre kolekcije u vrijeme najveće represije su kolekcija 1982 sa zastavom,šeširićem i majicama. Još uvijek imam majicu Dinamo 82 čiji je print kao i prvog dana. Druga kolekcija povodom Eura 2012 baš dobro osmišljena.

U to doba klub je bio na ratnoj nozi sa navijačima da su čak maltretirali ekipu i zezali da zašto prodaju robu sa Dinamovim grbom dok se paralelno tolerirala plac ekipa i njihovi fejk artikli na Pimpeku koji su imali grb Dinama na sebi.

I onda kreću stikeri koji su se prodavali na komad po 1kn ako se ne varam. Dizajn vrlo dobar i zanimljiv ali mislim da je Glava bila najprodavanija... Pa onda otkriješ svijet stikera od ekipa i podružnica, znao sam sa frendom i o svom trošku napraviti neke stikere vezane uz Dinamo. Nikada nam profit nije bio u mislima već širenje vidljivosti u svom kvartu ili gradu pa i drugdje.

Danas sam oduševljen što imamo klupski shop na više lokacija u gradu i moderni shop od grupe u kojemu je ponuda raznovrsna i kvalitetna. Od izbora te zaboli glava a ljudi koji rade recimo u shopu od grupe baš prijateljski pristup i spremnost na pomoć. Kad smo imali shop u Ilici neki su znali pričati o tome kak ih se mrko gleda, moj odgovor takvima je uvijek isti ili uzvrati mrki pogled ili pozdravi svoje suborce sa tribine pa ćeš vidjeti da imate paranoje...

U tom dobu ali i danas je uvijek ta priča o navijačima kao o subkulturi nekakvih luđaka i bitangi. Moj prvi dolazak na Sjever nisam ni ušao već mi je nepoznati lik pohvalio majicu (furao majicu na Millwall F-troop, većinski se furao West Ham ili Celtic, takav je bio trend) a jedan rekao da izvolim ostalima reći da se još jedan ulaz na Sjeveru otvorio. Pravilo uopće odrastanja u Zagrebu i navijanja za Dinamo je po meni uvijek bila Bečka škola, zagrebački smjer. Ako nisi lažnjak i ako si iskreno došao podržati svoj klub i grupu to će ekipa oko tebe prepoznati.

Uz grupu pamtim i dečke iz ZZD koji su znali imati mali štand između sjevera i istoka, neke od biltena ZZD-a imam u kolekciji!

Već kad smo se dotakli prošlih vremena, sigurno u navijačkom smislu svako razdoblje je bilo specifično po nečemu.

Razdoblje juge kolorit,prve baklje, transevi pa onda poslije rata i povratka imena neka skinhead faza, zatim meni osobno po ukusu ta 2006 i nešto poslije tzv. Casual faza (bijele Fred Perry šuze i karirane šilterice) pa sve do danas gdje dominira crnina na našim tribinama. Smatram kako je taj modni izričaj u svakoj od faza pratio i djelovanje grupe i njezinu organizaciju u smislu tribine, akcijanja i odlazaka na gostovanja.

U moje doba 2011.godine susreli smo se sa velikom represijom i ograničenim djelovanjem gdje se uvijek na jedan ludi način nastojalo održati navijačke aktivnosti i kad se to pogleda malo iz retrospektive bilo je to dosta dobro i kvalitetno. Uvijek dimne i baklje (naklon ekipi), šalijade, šetalica sa hrvatskim grbom i brojnim zastavama na Šibeniku, dvije dobre akcije jedna u Parizu i ona šora u Kijevu protiv Bande boksera. Pa Poljud gdje smo okupili sve kvartove i podružnice i razvalili tovare u navijanju i u bakljadi...

Već kad smo u pripremi i prisjećanju na tih slavnih 40.godina, Vi koji ste aktivni u većini tih razdoblja kako Vi gledate na evoluciju grupe i u kojim segmentima smo napredovali danas u odnosu na prošla vremena i kako su naši old school Boysi zadovoljni mladim snagama koje drže našu tribinu živom?

Ako netko ima inspiraciju za jednu vlastitu retrospektivu da se malo sa odmakom pogleda tih velikih i ponosnih 40!

Navijački pozdrav!