Dinamo Zagreb 2023./2024. - O svemu pomalo Nama ove godine uopće ne treba Liga prvaka. Ne nadovezujem se na Bosnin upis, naravno da želim da gazimo i Astanu i sve redom. Nego razmišljam nešto pa eto da napišem.
S obzirom na činjenicu da se događa rekonstrukcija momčadi, da će prodaja izvjesno biti i da ćemo, ne želeći biti slabiji - ipak slabiji vjerojatno biti, odnosno da će se prilično zaraditi na prodajama, mislim da nam ulazak u Ligu prvaka zapravo i ne treba biti prioritet, nije presudno za ovogodišnji budžet.
Važnije od toga mi se čini osvojiti HNL i skupiti podosta bodova u Europi, što će s rekonstruiranom ekipom biti lakše (iako opet ne lagano, nikad ni nije) u Europskoj ligi, nego Ligi prvaka.
Teško mi je povjerovati da bi s pojačanjima kakva god da dovedemo napravili iskorak u odnosu na dosadašnje rezultate u Ligi prvaka, s ponajboljom Dinamovom momčadi ikad i k tome stabilnom kičmom kroz nekoliko godina.
Znam da nisam baš jedini kad velim da mi je draža kompetitivnost u EL, nego bušenje u LP, jer je mnogima tako, ali mislim da nas je relativna konkurentnost zadnjih godina malo podigla u vjeri i očekivanjima.
Nije to ni loše, treba si postavljati visoke ciljeve, no govorim baš za ovu konkretnu sezonu.
Europska liga je ove sezone natjecanje po mjeri, neka stasa Baturina, neka shvate što je Europa Kaneko, Titraoui, Stojković i Kačavenda (fakat nije bitno koji je od njih sad za prvih 11 i koji će stvarno igrati Europu, jer svakako nije poanta u pojedinačnom raščlanjivanju), neka se u izazovnom, ali opet malo lakšem okruženju formira i osnaži nova kvalitetna Dinamova momčad.
Neka osjete težinu borbe za naslov (i osvoje ga naravno), prođu skupinu EL i eto ekipe spremne za Ligu prvaka sljedeće godine, a koju se toliko (razumljivo) potencira.