Ako je netko voljan, neka malo napiše kakav je to bio doživljaj, gledati ga u Dinamu.
Ali se sjećam da je imao taj nekakav poseban položaj tijela i ruku dok trči, jako prepoznatljiv i mogao si ga bez problema odmah skužit na terenu. — mlinchica
Inspiracija. Kao što je Miro napisao.
Bobanovu karijeru u Dinamu sigurno je obilježilo puno razočaranja i upravo je Boban personifikacija Dinama 80tih. Iako imaš talent i iako imaš znanje i iako imaš strast, trofeji nisu dolazili. Boban nema trofej s Dinamom jer u njegove 4 sezone ili je Dinamo imao groteskno lošu momčad ili je Zvezda bila monstruozno jaka.
Što se tiče njegovih razočaranja, u startu je sigurno očekivao da će igrati s bratom. Realno, Dražen nije bio taj kapacitet i da je Dražen bio igrački kapacitet, kad se već nije probio u Dinamu, probio bi se u Hajduku.
Drugo razočaranje je sigurno bio slučaj Prosinečki. Meni do dan danas ostaje neshvatljivo da je bilo moguće da se tandem Boban-Prosinečki sigurno usporediv sa Xavijem i Iniestom razdvoji. Znači Prosniečki na prvoj utakmici za seniore zabije gol i igra maestralno i iz nekog razloga ga maknu iz kluba. Oni su generacija i bili su kuhani i pečeni u Hitrec-Kacianu i ta idiotska odluka je sigurno doprinijela činjenici da Boban nema trofej s Dinamom, a da je Zvezda u to doba bila toliko jaka. Kaj je najgore, bio sam i na prvoj utakmici Prosinečkog za Dinamo protiv Želje i na prvoj utakmici Prosinečkog za Zvezdu na Poljudu kad je hranio loptama još jednog odbjeglog sina Boru Cvetkovića da je to bila milina. Uzeti Bobanu Prosinečkog je zbilja bio potez na notes. Svi znamo što su napravili u Čileu i svi znamo da je Prosinečki proglašen najboljim igračem, Boban drugim najboljim, Šuker najbolji strijelac. I znamo što su napravili 1998. Zašto je to razvaljeno te 1987. u Dinamu sam Boga zna.
Što se tiče stila igre, Boban je imao SVE. Brzinu, snagu i tehniku. Zabijao je lijevom, desnom, glavom, u 16ercu, van 16erca. Imao je dribling tijelom i totalno drugi stil od Prosinečkog. Nisi ga baš viđao da rola ili radi bicikle, on je igrača izbacivao varkom tijela u trku. Preteciozno za reći, ali živa istina 10 godina kasnije je taj dribling tijelom u trku do savršenstva doveo Ronaldo Brazilac koji je naravno bio kategorija iznad Bobana, ali Boban je imao takvu moć u tadašnjoj ligi. Dinamo je "male" utakmice u zadnjoj sezoni gazio po 5-6 razlike, Boban i Šuker su započinjali golijade, a Igor Cvitanović bi u zadnjih 10 minuta zakucavao protivnike ispod zemlje golovima kad god bi ušao.
Njegova ljubav prema nogometu vidljiva je iz slavljenja golova. Ako prevrtiš videa, taj trk nakon postignutih golova - protiv Atalante u Zagrebu, protiv Hajduka u Maksimiru, protiv Hajduka na Poljudu, tu strast je prije njega imao još samo Cico Kranjčar, za kojeg je Boban kao klinac i navodio da mu je bio idol.
A Boban je bio idol Modriću. Ima li se tu što za dodati? Naravno da je Modrić najbolji hrvatski igrač svih vremena, a siguran sam da je u svom stilu igranja pokupio puno stvari od Bobana. Prvenstveno se to odnosi već spomenuti na dribling tijelom i sposobnost zabijanja i lijevom i desnom van 16erca.
Naravno da je Modrić vječita insipracija zbog posvećenosti nogometu i trofeja koje je osvojio, ali meni je igrački Boban bio i ostao inspiracija nogometnog stila i nogometa kao igre uopće.