Nego ima li negdje empirijskih dokaza da su češće smjene trenera bolje za rezultate neke momčadi od trenera koji radi recimo dulje od desetljeća u nekom klubu, kao npr. Guy Roux, Alex Ferguson ili Arsene Wenger. To su anegdotalni dokazi, pa me zanima je li netko to malo detaljnije proučio na većem uzorku. — Patak
To što pišeš je točno u okolnostima koje su u tim klubovima postojale. Auxerre je provincijski klub koji nije mogao biti na europskom nivou ukoliko nema jednog takvog entuzijasta, a pokazat će se i znalca kakav je bio Guy Roux.
Ferguson i Wenger su uspavane divove krojili po svojim zamislima malo i bahato izjavljujući da žele izgraditi klub, a ne momčad. Klubovi su naravno postojali i prije njih,ali zna se što su svojim djelima i izjavama htjeli reći pa su to napravili i obilježili eru Utda i Arsenala.
Pri sustavu upravljanja kakav citiraš i zazivaš iz aviona je vidljiva nus-pojava, a to je debelo prizemljenje i pad sa standarda koji je klub postigao u trenutku kada ključni čovjek napusti svoje mjesto.
Mi smo zadnjih 20tak godina imali drugi sustav upravljanja - onaj koji je Mamić prekopirao iz Zvezde. On je bio Dinamov Džajić, zato mu se i otvoreno divi. Jer je preuzeo cijeli modus operandi od njega. Nitko živ ne smatra Ljupka Petrovića tvorcem europske Zvezde nego se tvorcem smatra Džajić. Isto ni jedan trener u Dinamu koji bi bio samostalan u poslu nije mogao egzistirati.
Obrazac ponašanja se mogao vidjeti već kad je Mamić otjerao čak i Ćiru Blaževića instaliravši Nikolu Jurčevića. S ove distance gledano, mrtav-hladan je gurnuo vlastitog kuma, mentora i uzora pod vlak i to trenera koji je za Dinamo osvojio zadnji naslov prvaka Jugoslavije, prvi naslov prvaka Hrvatske i prvu hrvatsku medalju sa Svjetskog prvenstva za koju smo mislili da će biti i jedina. 4 godina nakon toga i direktno nakon osvajanja naslova Hrvstake, takvog lika, da se Mamićevim rječnikom izrazim “personu” je Mamić zgazio ko opušak. Naš današnji vrli predsjednik mu je pri tome kao i pri izvlačenju novca iz Dinama držao lojtre.
Nakon što netko na taj način pomete Ćiru, jasno je da će Jurčić i Ivanković biti otirači za cipele, a Kuže zbog popularnosti te Vaha i Bjelica zbog uspješnosti biti odstranjeni kirurškim potezima.
U tom kontekstu danas pričati o Jakirovom stolovanju do njegove mirovine je zbilja čudesna umotvorina. Kao navijači Dinama imamo privilegiju i teret konstantno živjeti u zanimljivim vremenima. Tema imena kluba pa tema sustava upravljanja pa tema stadiona. Sve to se i sada rješava i apsolutno je nerealno očekivati da će baš Jakirović biti osoba koja će predvoditi Dinamovu prilagodbu na novo normalno.
Iako nitko od nas ne zna koja je definicija pozicija Marka Marića osim što se ona zove “direktor razvoja nogometa”, smatram da bi ta pozicija trebala postojati. Kad se Marić već primio toga neka ustraje. I on i klub.
Isto tako - treba nam sportski direktor i voditelj škole nogometa.
Te tri osobe - sportski direktor, voditelj škole nogometa i direktor razvoja nogometa trebali bi biti kompatibilne osobe. Koji imaju Dinamov DNK, radili su u Dinamu ili igrali u Dinamu i poznaju Dinamo.
Njihovi ugovori i uloge su dugoročne, a trenerova ne može biti. Dinamo nije Auxerre da može trpiti godine bez naslova i biti solidan klub. Realno - u Engleskoj je čak i prirodno ostati trener Arsenala ili Utda i ako nisi prvak nego osvojiš svaki drugi, treći ili peti naslov. U Dinamu to ne igra. Ako trener izgubi 3-4 utakmice u nizu moraš ga mijenjati za razliku od sportskog direktora kojega ne smiješ mijenjati tom dinamikom.
Bayern mi je inače dosta odbojan klub, ali mislim da može biti uzor Dinamu u smislu upravljanja. Kod njih uvijek postoji kontinuitet sportske politike i nikad ju ne vodi trener. Uz napomenu da su i jedan Ancelotti i Guardiola bili treneri Bayerna, ali se znalo da su tamo na 2-3 godine dok se svi ne zasite jedni drugih. Ne zbog toga jer su oni nedovoljno dobri nego zato jer Bayern tako funkcionira. Naslov se podrazumijeva, a i adekvatan rezultat u Europi.
Zato mislim da bi to i za novi Dinamo bila dobitna formula.