Petković out 2-3 tjedna, zadnja loža. ustvari je dugo i izdržao, nakon onolike pauze odigrao svih 8 utakmica u punoj minutaži.

Virgili, Španjolac koji je iz Andore došao u Lokomotivu, dao intervju za AS pa ga je index prenio. Par zanimljivijih dijelova:

Život u sjeni Dinama
Da, Lokomotiva je više kao seoski klub. Sportski direktor, koji me je zapazio, ovdje je već 20 godina. To je klub bez puno navijača i nema puno pritiska… Igrači, naravno, žele sve osvojiti, a trener želi biti pri vrhu, ali ovdje, u Zagrebu, svi pogledi i sav pritisak su na Dinamu. Kao da smo njihova filijala.

Zapravo, klub je nekoliko godina bio filijala Dinama, ali su se morali razdvojiti kad su ušli u Prvu ligu. Mi smo mali tim i u Zagrebu su svi za Dinamo. Imaju ultrase, sve je obojano Dinamovim grbom, što nije obojano grbom obojano je plavo… Drugi dan smo ih pobijedili i grad je bio pust.

Neprijateljstva nema, ljudi navijaju za nas, ali samo ako ne igramo protiv Dinama. Prihvatio sam ponudu zatvorenih očiju jer je biti ovdje za mene san. Igrati protiv Huga Guillamóna, Gonzala Villara, Ante Rebića… To je nevjerojatno.

Trener Nikica Jelavić
U Lokomotivu sam stigao kao oklada sportskog direktora. Trener me nije vidio i moram dati sve od sebe na svakom treningu da ga uvjerim. Uspio sam dobro igrati kad mi je dao priliku i posljednjih tjedana je bliži sa mnom. On je trener s vrlo dobrim mentalitetom. Mi smo klub bez pritiska, ali za njega ostanak u ligi nije dovoljan.

Radi sjajan posao. Mi smo vrlo mlada ekipa, ali imamo puno gladi i borbenosti, a to je zahvaljujući njemu, koji nam je to prenio i koji nam ni u jednom trenutku nije dopustio da se opustimo. Imao je sjajnu nogometnu karijeru i to ga čini uzorom za svlačionicu.

Kvaliteta suigrača
Da, primijetio sam velik iskorak, iskreno. Trener voli da igramo s jednim dodirom, s puno intenziteta, i tu se vidi kvaliteta nogometaša. Iako me je prvo iznenadilo to što je svlačionica vrlo mlada, što ima smisla s obzirom na to da Hrvatska želi izvoziti nogometaše. Ima pet ili šest veterana, ali ostalo su mladići. Prosjek je 20 ili 21 godina, ali neki nemaju ni 18.

Svi su nevjerojatni, jako su me dobro prihvatili i razina je vrlo visoka. Ono što sam najviše primijetio je fizička sprema, ali to mi je bilo jasno. Fizički su nevjerojatni. Čim sam stigao, prionuo sam poslu jer kad si fizički spreman, uz rad i strpljenje, sve dođe.

A.K. (27): "Netko mi je prišao tko nije bio zadovoljan igrom i malo me napao. Nije tako loše, navikneš se."

ne znam za neki primjer da je netko nakon osmog razreda, prvog srednje dobio više od cm-dva. — Tvrdica McTvrdi

ne slažem se. slučajno znam na vlastitom primjeru da sam od početka do kraja srednje škole narastao 12 cm. a sjećam se intervjua sa Struparom gdje govori kako je u vojsci narastao 20 cm, pa kad se vratio nije znao ni trčati i onda je prestao igrati nogomet jer ga trener više nije stavljao u igru. ako je i pola dodao, ipak se radi o tome da je čovjek s 20 godina još uvijek nastavio intenzivno rasti. nije uobičajeno, ali događa se.

hm. baš sad gledam da je Fiju Briju prvi bio 1993. a tebi se čini da je druga polovica 90ih tako da mi jedino Zagreb Gori kronološki odgovara - osim kaj je on bio u ljetno doba i na Šalati. u zimsko doba na trgu je bio prosvjed za Radio 101 ali tu nije bilo koncerta. s ovim bendovima kaj si nabrojala je u to doba još bilo svirki za dodjelu nagrade Crni mačak, ali ni to nije bilo na trgu... fakat mi niš više ne pada na pamet :D

Fiju briju je bio u Domu sportova, a Zagreb Gori na Šalati koliko se sjećam, ne znam na koji koncert na trgu misliš :(

Insigne je visok 163, Papu Gomez 167, Messi 170cm. može se igrati vrhunski profesionalni nogomet i ako si ispodprosječno visok.
Insigne je debitirao za Napoli s 18 godina i 7 mjeseci pa su ga odmah poslali igrati treću ligu tj. Serie C. Belinho je sada 2 godine mlađi od toga.
u talijanskoj Primaveri je Insigne debitirao sa 17 godina i 4 mjeseca, Belinho sa 16 igra za juniore dinama, dobio je minute i na međunarodnoj sceni u Premier Cupu.

nema preskakanja stepenica. ajde da on dominira na svakoj utakmici koju igra protiv klinaca koji su glavu viši, 15 kila teži i 2 godine stariji, trener bi bio glup da ga ne stavlja. ali ono malo što sam ga ja gledao, npr. na Ramljaku, ovo kako se njegova karijera razvija je sasvim OK.
meni se čini da je u pitanju strah da se neće dogoditi ono što im je obećavano, da se boje da karijera neće ići onako kako su mislili i žele otići bilo gdje i uzeti neku ozbiljniju lovu sada, a poslije kaj bude. sad se malo igraju igrice i puštaju probni baloni, ali ja ne vjerujem da će mu bilo tko dati novce koje se nadaju i da mali ostaje. ali malo drame mora biti, o čemu bi novinari pisali? ;)

uz časopis TOP (Tjednik odabranih priloga :lol:) je tada kao prilog na kioscima bila singlica Mojoj majci/Marina i hrpa klinaca ju je imala. nisam siguran je li to bilo baš na dan koncerta ili neki drugi, ali sjećam se da je naša "glazbenjača" (danas mi je krivo što smo jednu dragu ženu nastavnicu zvali tako grubim nadimkom) na gramofonu za vrijeme odmora puštala "Ružu" u učionici. nevjerojatno kako je ta pjesma obilježila ono vrijeme.

možda sigurno zicer — Paggini

hehehe :lol: eventualno 100% i definitivno valjda

Bara je u podcastu prezentirao da su ove trzavice rjesene tako da ne vjerujem da on pusta ove placene clanke. — Goncalo Santos

onaj isti Bara koji priča kako prije sastanka s klubom A nazove predsjednika kluba B i poklopi kako bi ga ovaj nazvao natrag i da to vide u klubu A? da, vjerujem da Bara (kao i svaki drugi agent) uvijek priča istu priču, i Peri i Iveku i Tomi, i klubu i igraču i treneru i novinaru...

da, FIFA organizira svjetsko prvenstvo, ali kontinentalne federacije su odgovorne za organizaciju i sustav kvalifikacija. "imate N mjesta, sami odredite kako ćete ih podijeliti"

nije, ovih 6 je samo u ligi.

ali ne vidim ovdje ništa sporno — prefontaine

najnormalnije je da se igrač treba dokazati u novom klubu i izboriti za svoje mjesto. nema u tome ništa sporno. ali smiješno je kako se Bara po podcastima čudi k'o pura dreku kako to da Livi ne brani - pa sve sam ja dogovorio, trener je obećao, predsjednik se zakleo. ljudi njegovu slatkorječivost tak lako popuše, a kad tamo - u Gironi pričaju sasvim drugu priču.

net.hr danas ima dva članka o Livakoviću:

"Osobno sam zvao klub i trenera, insistirali su da dođe, a Livaković se odrekao velike zarade da bi branio i ostao u formi. Smatrao sam da je odluka ispravna, a onda odjednom ništa. Mislio sam da prvu neće braniti jer je tek došao, ali kada su izgubili 4:0 i opet ga nisu stavili, doslovno sam se smrznuo. Najluđe je to što su čak pitali za cijenu da ga kupe, a ne daju mu braniti", otkrio je Bara u Podcast inkubatoru.

A sada, u četvrtak, je stigao i odgovor na ove Barine riječi iz Španjolske.

Tamošnji novinari su prenijeli što je Bara rekao sportskom direktoru Girone Quiqueu Carcelu koji je odmah dao rezolutan odgovor:

"Ja nikad nisam nekome obećao da će doći ovdje i imati sigurno mjesto. Ne znam što je njegov agent govorio u Hrvatskoj, ali nije istina da sam mu to obećao. Pojavila se opcija da potpišemo Livakovića i nismo oklijevali. Nije došao sa zagarantiranim mjestom. Kao i svi, za njega se mora izboriti".

-------------------------

Sami sebe su iznenadili kada su ga uspjeli dovesti da bi ga onda prikovali na klupu za rezerve. To je paradoks koji proživljava Dominik Livaković u Gironi, a da stvari budu još nevjerojatnije, sportski direktor kluba sinoć je poručio da mu nikada niti nije bila zagarantirana jedinica. Je li stvarno Livaković pristao na takav posao?

Prije mjesec dana sve je djelovalo kao savršen spas iz kaosa Fenerbahčea, španjolski prvoligaš dao je mig Dominiku Livakoviću. Hrvatski reprezentativac čak se odrekao dijela primanja u zamjenu za prijeko potrebnu minutažu, ali sve što ga je dočekalo bila je klupa i kao šlag na tortu - izjava sportskog direktora.

"Govorim vrlo jasno – ne znam odakle dolazi priča da je došao ovdje jer smo mu obećali da će biti prvi vratar. Ako me pitate, kažem vam - nikada u životu nisam ništa obećao igraču. To je nemoguće. Ovdje svi dolaze boriti se za svoje mjesto, a trener je taj koji odlučuje", kazao je sportski direktor Quique Carcel.

Možda u cijeloj priči Livaković nije čitao onaj dio ugovor pisan sitnim slovima, bar tako djeluje ako pitate Gironu. Carcelovu tvrdnju pokušali smo provjeriti i kod samog Dominika, ali se zahvalio i poručio da će zasad ostat bez komentara. Javno nije htio ni menadžer Andy Bara koji nam se ljutit javio pa poručio da mu sigurno on nije obećao jedinicu te da klub ne govori istinu. Bez komentara je ostao i izbornik Dalić, ali kod njega je Livakovićev status jasan.

Da cijela ova priča s Gironom bude još bizarnija, Quique Carcel, prije nego što je poručio Dominiku da mu ništa nije obećano, izjavio je kako je sportski sektor sam sebe iznenadio samim uspjehom dovođenja hrvatske jedinice u klub.

Kad smo već kod iskrenosti, pa i bez lažne skromnosti, teško je ikome povjerovati da bi Livaković pristao biti rezerva u momčadi koja se bori za opstanak. U najboljim mu vratarskim godinama i s osam mjeseci do Svjetskog prvenstva, lako je moguće da se ova španjolska avantura završi već u zimskom prijelaznom roku.

Zanimljivo kako mu nije upitno zašto jedan Luka Kaliterna ima ulicu u Zagrebu? — Sibirski plavac

da Bernard Vukas ne bude usamljen