Veldin Karić rođen je u Slavonskom Brodu 16. studenoga 1974. godine.

Naime, Veldin je godinu dana mlađi od onoga što piše u 'papirima'! Rođen je u studenome 1974. godine, a ne u studenom 1973. godine kako piše u osobnoj iskaznici. Kad je imao 9 godina, obitelj je organizirala da dobije dokumente u kojima piše da je godinu dana stariji jer po ondašnjim pravilima su za pionirske selekcije smjela nastupati djeca koja su navršila 10 godina. Kako je već onda bio izuzetno talentiran i trener ga je želio uvrstiti u ekipu, Veldinova majka je uspjela 'srediti' da dobije dokumente u kojima je pisalo kako je godinu dana stariji nego što doista jest. Tako je to bilo u ono vrijeme, sve se moglo 'srediti' ako si imao pravu vezu. To, među ostalim, znači i da je profesionalnu karijeru u Željezničaru iz Sarajeva počeo u 15. godini - otkrio je sam Karić ovu pomalo bizarnu istinu u jednom intervjuu za Jutarnji list.

Karijeru je započeo u Bosanskom Brodu kao klinac, kao kadet je otišao u sarajevski Željezničar, igrao je dvije sezone za kadete i juniore, a tada je upao u prvu ekipu. Veldin je igrao u napadu s Marijem Stanićem, a onda je BiH poharao rat. Srbi su započeli opsadu Sarajeva, a Veldin Karić je zamalo stradao.

Bježeći i skrivajući se po ulicama, pokušavajući spasiti živu glavu jedne ga je večeri uhvatila JNA. S lisicama na rukama njih nekoliko odveli su na Pale i predali četnicima. Veldina su pod sumnjom da je špijun povezali s Vehbijom Karićem, visokim oficirom JNA koji je prešao na BiH stranu. No, u tim trenucima je sreća pomazila Karića i njegovog prijatelja Žaru... Srećom, jedan od vojnika bio je Željin navijač koji je prepoznao Žaru. Uz njegovu pomoć i pomoć bivšeg trenera Neše Starovlaha izveli su ih i helikopterom prebacili do Novog Sada. To je samo djelić životnog trilera koji je Karić proživio.

Šest je mjeseci Veldin proveo u Novom Sadu igrajući za Vojvodinu, prije nego je odlučio pobjeći. Krenuo je u Mađarsku, ali su ga vratili pa je krenuo prema Hrvatskoj i završio u rodnom Slavonskom Brodu, u redovima Marsonije.

U Marsoniji je zaigrao uz svoje bratiće, braću Edina i Zemira Mujčina. Popularna je Marsa tada iz Druge lige ušla u Prvu, a imali su i nadimak Mala Bosna, zbog brojnih nogometaša iz BiH. Karić je tada kao i Edo Mujčin, Vlado Petrović, Boris Živković dobro igrao, itekako dobro igrao. Toliko dobro da je Torino birajući između njega i Pippa Inzaghija izabrao 'čupavog'.

Otišao je tamo s izjavom da ima u sebi nešto 'Bokšićevsko' te da namjerava uspjeti. Nažalost, nije uspio. Zabio je samo jedan zgoditak u 23 nastupa te je proglašen najlošijom investicijom sezone.

'Ili je predsjednik Torina Giancarlo Calleri bio slijep ili je imao bolestan smisao za humor', zaključili su talijanski mediji Karićevu priču na Apeninskom poluotoku, nakon što je ispadanje Torina iz prve lige uvjetovalo Veldinovu posudbu u švicarski Lugano gdje je ostao osam mjeseci, a onda se javio Varteks...

U dresu varaždinskih 'bumbara' u sedam sezona odigrao je 176 utakmica u svim natjecanjima i zabio 62 gola. Igrao je tri finala Kupa s Varteksom i bile su to zlatne godine varaždinskog kluba, a svima je u sjećanju uspjeh u Kupu UEFA (danas Europska liga), u kojem je Varteks u rujnu 2001. godine izbacio Aston Villu. U Birminghamu su 'bumbari' slavili 3:2, dva je gola zabio Saša Bjelanović, jedan Veldin Karić.

Uz gol Peteru Schmeichelu protiv Aston Ville jedan od dražih golova u karijeri mu je i prva 'panenka' koju je u 1.HNL zabio u dresu Varteksa Tomislavu Butini.

S 31 godinom na leđima dolazi u Dinamo (bila je zanimljiva politika Dinama tog ljetnog prijelaznog roka) gdje je nažalost bio dio momčadi koja je srozala Dinamo na najniže grane u povijesti HNL-a (7. mjesto u HNL-u). Za Dinamo je u sezoni 2004./2005. uz promjene nekoliko trenera odigrao 19 utakmica u svim natjecanjima i zabio osam golova, od čega su njih 4 došla u 12 ligaških nastupa. Jedan od ta četiri pogotka, onaj prvi u plavom dresu zabio je u domaćoj 3:0 pobjedi nad Hajdukom, a ostala tri postigao je redom Međimurju, Slaven Belupu i Rijeci. U Hrvatskom kupu jednog je zabio Sladorani, dva komada Belišću, a jedan je postigao švedskom Elfsborgu u kvalifikacijama za Kup UEFA.

Karić je potom prešao u zaprešićki Inter. Kasnije se vratio u Marsoniju (2007.), a onda u niželigaškim veličinama poput Dinama iz Apatije, Drave iz Kuršanca, Oriolika, Samobora i Borca iz Kunovca nastavio trpati – sve do povratka u svoj, navijački Varteks i to debelo u petom desetljeću života.

Ukupno je u HNL-u za Marsoniju, Varteks i Dinamo odigrao 199 utakmica te zabio 76 golova.

Veldin Karić legendarna je ličnost romantičnih dana HNL-a, a u sjećanju je ljubitelja domaćeg nogometa ostao urezan zbog neumoljivih napadačkih sposobnosti i prepoznatljive čupave fudbalerke koja mu je krasila glavu, a krasi je i danas. Bio je robustan, jak i često nezadrživ, a uz to i vrlo dobar tehničar koji podjednako dobro igra s obje noge, pri čemu ne zaostaje igra glavom. Istinska ikona i legenda HNL-a.

Svojim nastupima u Varteksu Karić je zapeo za oko i izborniku Mirku Joziću te kasnije Ottu Bariću pa je u periodu između 2001. i 2003. godine upisao i tri nastupa za Vatrene, sva tri u prijateljskim susretima.