Pobjedom nad Spartakom iz Trnave Dinamo je osvojio 12. bod u skupini Europske lige te je i matematički osigurao nastup u knock-out fazi i "europsko proljeće" nakon 49 godina čekanja.



Od 1970. do danas nekoliko puta smo bili blizu. U drugoj polovici devedesetih imali smo dvije odlične sezone koje spletom okolnosti nisu okrunjene prezimljavanjem u Europi. U sezoni 1997./98. nakon ispadanja od Newcastlea u zadnjem pretkolu Lige prvaka put nas je odveo u Kup UEFA gdje smo bili bolji od švicarskog Grashoppera i mađarskog MTK, da bi ispali od Atletico Madrida u osmini finala tog natjecanja s ukupnih 1-2. Tada se osmina finala Kupa UEFA igrala u studenom/prosincu, a ne u veljači/ožujku kao danas. Sezonu kasnije osvojili smo drugo mjesto u Ligi prvaka, ali nažalost su te sezone samo pobjednici skupina i dva najbolja drugoplasirana izborila nastup u četvrtfinalu. Sjećamo se svi zadnjeg kola i 1-1 protiv Olympiakosa na sibirskih -15 celzijusa. U sezoni 2004./05. bili smo na milimetar do cilja, ali smo na Maksimiru ispustili dva gola prednosti protiv Heerenvena u zadnjih deset minuta utakmice i odigrali samo 2-2. Pod palicom Branka Ivankovića u sezoni 2007./08. u zadnjem kolu smo morali pobijediti Rennes s dva gola razlike (protiv HSV-a smo primili gol u zadnjim minutama utakmice) - imali smo 1-0 i otvoreno jurišali po drugi gol, što su Francuzi iskoristili i postigli gol za 1-1. PAOK-a na zaleđenom Maksimiru nažalost se svi predobro sjećamo...

Trener Bjelica i njegovi ratnici slomili su jednu psihološku barijeru koja je bila prisutna godinama u glavama navijača, ali i nogometaša poniklih u Dinamu. Osvojeno je rekordnih 12 bodova u skupini europskog natjecanja, a još nas čekaju dvije utakmice i velika prilika da s broja jedan čekamo ždrijeb 1/16 finala Europske lige.

Od 1958. godine kada su Plavi prvi puta zaigrali jedno europsko natjecanje (Mitropa kup i Zentropa kup igrali su se samo u dijelu Europe) ovo je šesti put da smo prezimili u Europi. Sjetimo se prvih pet europskih proljeća...


Sezona 1960./61.



U sezoni 1960./61. Dinamo je igrao na dva europska kolosjeka. U listopadu smo ispali od Barcelone iz Kupa velesajamskog gradova s ukupnih 4-5, a u Kupu pobjednika kupova smo izbacili češku Rudu Hvezdu (češki naziv za crvenu zvijezdu) u četvrtfinalu, da bi nakon toga u travnju 1961. godine ispali u polufinalu od Fiorentine koja je kasnije osvojila natjecanje pobjedom nad škotskim Rangersom u finalu.

Putovanje u Firencu na prvu polufinalnu utakmicu završilo je za Plave porazom 0-3, iako su Blažić, Zambata i Matuš imali nekoliko izglednih prilika za gol. Neigranje Jerkovića i Lamze bio je ozbiljan hendikep, iako se ovako visok poraz nije očekivao.

Uzvrat se igrao 12. travnja. Noćna utakmica u Maksimiru, mnogo publike i skandiranje stvorilo je uzbudljivu atmosferu. Plavi su od početka krenuli u juriš i ubrzo poveli. Iza toga napadi Dinama postali su još opasniji, još brži. Matuš je bio drugi strijelac i Dinamo je poveo s 2-0. Treći pogodak je 'visio' u zraku, no kako to obično biva u nogometu - kada se ne iskoriste povoljne prilike, protivnik te kazni. I umjesto Dinamovih 3-0, na semaforu se pojavilo 2-1 i Fiorentina je otišla u finale.


Sezona 1962./63.



Najveći uspjeh Dinama svakako je osvajanja Kupa velesajamskih gradova u sezoni 1966./67., međutim malo je onih koji znaju da je Dinamo i nekoliko godina prije, točnije u sezoni 1962./63., ostvario veliki uspjeh - drugo mjesto u već spomenutom natjecanju. U prvo kolo Kupa velesajamskih gradova ušle su 32 momčadi među kojima su bili i neki veliki europski klubovi poput Barcelone, Bayerna, Porta, Celtica, Evertona, Crvene Zvezde, Rome i Valencije.

Do velikog finala s Valencijom redom smo izbacili Porto, Union St. Gilloise (nakon majstorice), Bayern i Ferenczvaros. Posebno treba istaknuti pobjedu 4-1 nad Bayernom usred Minhena. U finalu se osjetio izostanak Dražana Jerkovića i Valencija je u konačnici pobjedama u obje utakmice došla do trofeja.


Sezona 1964./65.



Kup pobjednika kupova igrali smo i u sezoni 1964./65. U prvom kolu ždrijeb nam je dodijelio atenski AEK i put za Atenu u rujnu. Družina Vlatka Konjevoda neslavno je prošla nakon isključenja Kobeščaka te je u zadnjih 15 minuta primila dva gola. Tjedan dana kasnije uzvrat u Zagrebu završio je pobjedom od 3-0. U zadnjim sekundama prvog dijela Lamza je zabio za 1-0 i nadu za poravnanje. U razmaku od samo 7 minuta, dvojac Zambata – Jerković zabili su još dva gola i tako potvrdili ulazak u drugo kolo gdje smo izvukli bukureštansku Steauu.

Početkom prosinca protutnjali smo Bukureštom golovima Matuša u prvom te Pavića i Kobeščaka u drugom poluvremenu. U uzvratu u Zagreb Ivica Pavić poruku da neće napraviti preokret poslao je Rumunjima poruku već u drugoj minuti, a prolaz je potvrdio Mladen Ramljak.

Na proljeće u četvrtfinalu Dinamo je putovao u Torino gdje se pogotkom Štefa Lamze početkom drugog dijela izborio za aktivan rezultat i nadu u prolaz. Međutim, u uzvratu momčad u sastavu: Škorić – Mesić, Ramljak, Kasumović, Belin, Rora, Šestanj, Jerković, Zambata i Lamza izgubila je 1-2 te se oprostila od europskih natjecanja za tu sezonu. Na kraju je West Ham United osvojio ovo natjecanje.


Sezona 1966./67.



O povijesnoj sezoni u kojoj je Dinamo postao prva momčad bivše države koja je osvojila jedno europsko natjecanje napisano je na stotine tekstova, nekoliko knjiga, a snimljen je i dokumentarac.

Detaljan članak o europskom putu možete pročitati na linku. Ipak, spomenimo jednu anegdotu koju je volio spominjati pokojni Tomislav Židak i koja je po njemu uzrokovala famozno "Dinamovo prokletstvo". Dinamovo europsko prokletstvo začeto je na utakmici Dinamo - Spartak Brno u 1. kolu KVG-a. Nakon što su obje utakmice završile 2-0 za domaćine, pobjednika u Zagrebu odlučivao je novčić. Legenda kaže da je Dinamov kapetan Slaven Zambata, čim je sudac bacio novčić, viknuo: “Skačite, dobili smo!”.

Dinamo je nakon toga eliminirao Alexa Fergusona i njegov Dunfermline, a zatim i rumunjski Dinamo Pitesti. U četvrtfinalu je pao veliki Juventus, a Lamzinom simultankom napravljen veliki preokret protiv Eintracht Frankfurta u polufinalu. Finale se igralo u rujnu, tako da možemo reći da je te sezone Dinamo u europskim natjecanjima igrao u sva četiri godišnja doba!


Sezona 1969./70.



Kao pobjednik nacionalnog kupa Dinamo je po peti put igrao Kup pobjednika kupova. I odmah na početku doživjeli šok - izvukli smo prošlogodišnjeg pobjednika - Slovana iz Bratislave.

No, već na Maksimiru smo razmontirali Slovake 3-0 pogocima Miljkovića, Novaka i Gucmirtla. Portugalski sudac Riberio bio je oduševljen igrom Dinama nakon utakmice: „Možete mirno spavati, vi idete dalje, u slijedeće kolo“. I tako je i bilo. U Bratislavi 0-0 dovoljnih za idući izazov.

U drugom kolu opet težak suparnik – osvajač francuskog kupa, Olympique Marseille. Na Velodromeu odličnih 1-1. Poveo je domaćin u 28. minuti pogotkom Loubeta, a bitan gol u gostima postigao je Marijan Čerček deset minuta prije kraja. U uzvratu raspoloženi Marijan Novak potopio je nade francuza s dva gola u drugom poluvremenu.

U četvrtfinalu, igranom na proljeće, Dinamo je izvukao osvajača njemačkog kupa – Schalke 04. U prvoj utakmici na Maksimiru Schalke je poveo golom Pirknera pred kraj poluvremena. Čerček je uspio izjednačiti nakon sat vremena igre, ali iskusni Nijemci postigli su još dva gola do kraja susreta. U uzvratu poraz od 0-1 i eliminacija.


Sezona 2018./19.

Veselimo se novom poglavlju koje će ispisati dečki u plavom...