↪Bosskovitz Nema veze s geopolitikom, ali kad si već spomenuo da cjepiva ne uzrokuju autizam, možeš li me uputiti na studiju koja je to dokazala? Recimo ima li studije gdje se uspoređuje pojavnost autizma kod cijepljene i kod necijepljenih djece? S obzirom da se radi o djeci a autizam zadnjih godina raste to je iznimno važno pitanje s kojim se medicinska znanost sigurno uhvatila u koštac zadnjih godina. I ako nije cjepivo što je drugo uzrok tako velikog porasta? — Patak

Dokazivanje nepostojanja je oksimoron, čisto logički, jer ne možeš dokazivati da nešto ne postoji. Imaš li dokaz da ne postoje jednorozi? Nemaš. To ne znači da oni postoje. Nisam siguran u brojku, ali postoje deseci, mislim više od stotinu znanstvenih studija koje su pokušavale ali nisu uspjele pronaći nikakav kauzalni odnos između cijepljenja i autizma. Samo jedna jedina studija ikad je došla do zaključka da cjepivo uzrokuje autizam - za nju se ispostavilo da su podaci bili falsificirani, a nakon revizije podataka je povučena. Što se znanosti i činjenica tiče, ovo je non-issue, ta povezanost ne postoji i nitko ju nije uspio dokazati.

Što se porasta pojavnosti autizma tiče, to je jako relativno. Autizam je poremećaj na spektru. Ima ljudi s dijagnozom poremećaja na spektru autizma koji su gotovo u potpunosti društveno funkcionalni i 99% vremena nećeš ni primijetiti da su formalno autistični, a ima i onih koji su nažalost potpuno društveno nefunkcionalni - i cijeli niz oni koju su na spektru između te dvije krajnosti. Dijagnostika je iznimno napredovala zadnjih godina i danas se dijagnosticira puno više slučajeva autizma koji se prije nisu dijagnosticirali jer za njih nismo znali ili nismo znali kako ih dijagnosticirati. Ja neću reći da je to razlog porasta jer ne želim donositi takve zaključke i nije moja struka, ali je vrlo izvjestan i logičan razlog. To ti je kao rak - prije 100 godina gotovo nitko nije umirao od raka, ali to ne znači da ga nije bilo. Danas ga ima više jer konzumiramo nezdraviju hranu, i općenito živimo drugačije i stresnije živote - ali i zato što danas znamo što je rak, dijagnosticiramo ga i liječimo, a to nekada nismo znali.

Ovo je odlično, svaka čast. Sjetit će se neki da sam ovdje prije par mjeseci pisao kako je loše da klub aktivno u svakom trenutku koristi nekoliko različitih verzija klupskog grba koji definitivno mora biti standardiziran jer je temelj brenda cijelog kluba. može Vidim da je sada njegova aplikacija ujednačena na svim digitalnim pozicijama, nadam se da će nadalje biti ujednačena i na tiskanim pozicijama, poput godišnjih ulaznica i sl.

Ovo je samo moje mišljenje i srećom da nismo svi isti i da razmišljamo na razne načine ali ja kao navijač dinama smatram da je to čak i moja dužnost; s pretplatom podržati voljeni klub. — Dendle71

Vidiš, ja imam malo drugačiji pristup, a mislim da ni ti ni ja ne možemo tvrditi da je naš pristup ispravan, a drugi neispravan - oba su ispravna na svoj način. Ja ne želim podržavati nešto što ne smatram dobro napravljenim, a mislim da je to ispravno jer malo je ljudi poput tebe koji će to platiti samo iz podrške klubu: mora postojati neka protuvrijednost za taj novac, inače proizvod tržišno ne funkcionira. Ako ću dati 19€ za nešto što nikada ne koristim, onda mogu i 19€ uplatiti klubu na račun.

A što se podrške tiče: podržavam klub s dvije članarine, najskupljom dostupnom godišnjom ulaznicom, svake sezone barem jednim dresom i sigurno nekoliko stotina eura mercha koji kupujemo što sebi, što drugima za poklon - neskriveno forsirajući da se kupuju originalne klupske stvari umjesto šanerskog smeća koje nažalost prečesto viđam i na stadionu, a od kojeg klub nema koristi.

Volio bih vidjeti brojke pretplatnika. Sumnjam da ih ima više od 1.000, naprosto ne vidim u tome toliki benefit za nekoga tko nije baš apsolutni fanatik. Njima skidam kapu, ali ja recimo nemam vremena gledati kadete kako igraju neku utakmicu ili volju gledati detaljno svaku presicu, pogotovo kad se iste odrađuju. S obzirom da nisam ni zadovoljan kako je sve izvedeno, evo ja ne plaćam. Nemam incentive za plaćanje.

A s obzirom da govorimo o nekih 20-ak tisuća eura godišnjih prihoda, stvar je direktora marketinga procijeniti je li možda veći benefit za klub privući što više korisnika na dodatnu platformu ili taj zarađeni iznos? Jer imati nestrateški i pogrešan KPI je nešto najgore što si u marketingu možeš napraviti.

Ponekad se zaboravlja da je naš stadion apsolutno gargantuozan u odnosu na svoj kapacitet jer se radi o nedovršenom građevinskom frankenštajnu. Ovo je u 1:1 mjerilu s poravnatim terenima Westfallen, najveći stadion u Njemačkoj, kapaciteta preko 80.000 mjesta:



Kvragu, ovo je Nou Camp, najveći stadion u Europi, kapacitet je 99.000 mjesta, skoro tri puta više od Maksimira u punom pogonu i čak četiri i nešto puta više od Maksimira danas - a samo malo veći površinom:



Tamo bez problema stane normalan stadion. Evo za primjer nešto na čijem će tragu definitivno ići novi Maksimir, a to je Europa-Park Arena, novi stadion Freiburga, kapaciteta za nas idealnih 35.000 mjesta:



Čisto kao vizualna reprezentacija, bez ikakvog pomicanja (iako bi pomicanje nekoliko metara prema Zapadu omogućilo da teren Hitrec-Kacijan ostane tamo gdje je i sada), stadion danas - žuto su javni prostori oko stadiona vrlo liberalno shvaćeni s obzirom da je većina njih zapravo parking:



A ovo je potencijal otvorenih prostora s novim stadionom kapaciteta 35.000 mjesta:



Da se ne petljam u posao krajobraznim arhitektima, ali ovaj žuti prostor može biti genijalno osmišljen prostor urbanog parka s drvećem u sklopu kojeg mogu biti spomenici neki velikanima iz naše povijesti ili priča o zanimljivostima koja bi ljude vodila postaju po postaju od pimpeka oko stadiona do ulaza u muzej, prije utakmica može funkcionirati kao velika i zaista funkcionalna fan zona s velikim izborom hrane, pića i suvenira (ergo - dodatni prihodi), a kad nisu utakmice može služiti i za razne ulične festivale, Advent na Maksimiru, i slično. Ono što bih zaista volio je funkcionalna zona oko stadiona gdje možeš doći, sjesti ili stajati, pojesti nešto više od hrenovke i popiti nešto osim Žuje, i lagano ući na stadion 15-20 minuta prije početka utakmice jer ima dovoljno ulaza za sve - i onda opet nakon utakmice da ta fan zona radi što danas ne radi, i da u njoj možemo komentirati tekmu i sve ostalo kaj inače radimo po kafićima bliže ili dalje od stadiona.

I sve to nije nikakav značajan trošak, tu je samo potrebna jedna osoba koja je spremna pushati dovoljno jako da se to dogodi.

Hoće se teleportirat u mobilizirani Izrael i opet izvest zvjerstva bez da itko odgovori.
Ili možda napasti raketama državu koja i inače ima najbolju PZO na svijetu, ali je tada misteriozno zakazala... — NORTE

Nije misteriozno zakazala, baterije iron domea imaju određeni kapacitet projektila koji mogu presresti u određenom vremenu - Hamas ih je ispucao više nego ikada u kratkom vremenu i nisu sve uspjeli presresti.

Što misliš što će se dogoditi ako Izrael odluči odustati od uništenja Hamasa i pusti ih da se obnove, rekuperiraju i ponovno naoružaju te još snažnije zabarikadiraju među civile? Zavladat će mir? Nije retoričko pitanje, zaista te pitam. Jer svi smo mi (barem oni normalni i zdravi) protiv toga da ginu djeca, bilo čija i bilo gdje, ali koje je rješenje trenutne situacije? Što se treba napraviti, ali što se realno treba napraviti - ne "prestati sa sukobima i sjesti za stol" nego koje je realno izvedivo rješenje trenutnog problema?

Znači prosvijećeni apsolutizam u kojem ''priglupa raja'' ne treba imati pravo glasa. — Maksim Maksimirski

Pretjeruješ, svi imaju pravo glasa. On nema političku moć, ali to nije zato što su izbori namješteni ili im se glas oduzima, nego zato što živiš u informacijskom balonu vrlo glasne, ali generalno irelevantne skupine s margina društvenog mainstreama.

Također, mislim da podcjenjuješ politiku, pogotovo političare konzervativno-populističkog spektra, tipa Mosta, tek donekle Domovinskog pokreta. Ne dolaze njima teme božjom providnošću nego opetovanim i detaljnim istraživanjem javnog mnijenja u njima ključnim društvenim skupinama. Da postoji politički prostor vrijedan barem 10% mjesta u Saboru na protivljenju EU i NATO-u, vjeruj mi da bi oni pokušali taj prostor kapitalizirati jer i jedni i drugi o 10% mogu samo sanjati. Ne rade to s razlogom - jer od toga kruha nema.

Nisu, ovo tvoje je anegdotalni argument. I'm not racist, my sister's boyfriend is black.

Pogledaj ovo: https://www.youtube.com/watch?v=vrWeCrYQ3gA

Slobodno otiđi na društvene mreže pa pročitaj komentare. — Maksim Maksimirski

Komentare na društvenim mrežama ostavlja u pretežitoj mjeri neobrazovaniji, stariji, ne pretjerano inteligentni i dokoni dio društva. To ti kažem kao netko tko se time i donekle znanstveno bavio. Kada bi komentari na portalima i društvenim mrežama bili preslika hrvatske realnosti - 40% sabora bili bi fašisti i ustaše, 30% komunisti i jugoslaveni, 20% teoretičari svake moguće zavjere od izmišljenih ptica i qanona do toga da cjepiva uzrokuju autizam i ravne zemlje, a 10% bi bili Srbi. U stvarnosti, svi oni skupa nisu ni 10% Sabora, sve i kad tu ubrojimo one za koje možemo reći da jesu, ali to ne govore javno.

Radim u marketingu i imam klijente koji imaju veze s medijima i javnim temama, uvijek onima koji tek ulaze u tu sferu kažem isto - doći ćete u napast, ali nemojte čitati komentare. Oni u najvećoj mjeri nemaju nikakve veze s društvenom stvarnošću, ostavite to cm-ovima da čiste.

Koliko god se pokušavalo verbalnim akrobatikama dokazati nedokazivo, ne može se pobjeći od očigledne činjenice da ova prva država ima puno slobodnije medije, više pluralizma i različitih mišljenja. — Maksim Maksimirski

Oprosti, ali ovo nema smisla. Ako ne možeš shvatiti fiktivni pluralizam u Srbiji u kontekstu ogromnih propagandnog pritiska koji tamo postoji, ja ti ga neću sigurno uspjeti objasniti. Preporučujem ti da pogledaš dokumentarac "Ja, Aleksandar: državni gambit" koji ti jako detaljno secira kontrolu medija u Srbiji i kako je Vučić od 2012. ispravio "greške" koje je radio kao ministar infomiranja i de facto glavni državni cenzor krajem devedesetih. Mi smo 42. u svijetu po slobodi medija, Srbija je 91. - ne bez razloga.

Ne moraš shvatiti, ali bilo bi dobro da shvatiš te šire kontekste. Napadaš Pusićku jer je rekla da neće biti mirovina van EU (što je bilo pretjerivanje, koliko god logika nije bila pogrešna), a ignoriraš sve teze koje su tadašnji protivnici ulaska u EU glasno ponavljali - a ama baš sve su se ispostavile kao potpuna laž. Od toga da kad uđemo u EU više neće biti sira i vrhnja na placu, preko toga da će nam zabraniti kolinje i pečenje rakije do toga da će EU uništiti svu domaću proizvodnju. Laž za laži.

Uostalom, to što na televiziji ili u medijima nema rasprave o nečemu što tebe zanima možda (u ovom slučaju sigurno) znači da se radi o temi koja nije od javnog interesa. EU i NATO kod nas nisu pitanje, podrška im je danas vjerojatno još i veća nego kad smo ulazili i ne postoji nikakva relevantna snaga (hvala bogu) koja bi zagovarala naš izlazak iz njih. O Ukrajini je itekako bilo rasprava s različitih gledišta, ali složit ću se s tobom - u Hrvatskoj definitivno nije bilo guranja ruskog narativa i ruske propagande. Ti misliš da je to loše, ja mislim da je to dobro. Ne moram se složiti, to je demokracija - za razliku od onoga što postoji u Rusiji i Srbiji.

Sjeća li se ko rasprave oko EU-a, NATO-a, sukoba u Ukrajini? — Maksim Maksimirski

Kakve rasprave oko EU i NATO-a, o čemu bi raspravljao? Naravno da Srbi raspravljaju o tome, nisu uspjeli ući ni u jedno ni u drugo, pola države im je pod kontrolom Rusije i Kine. Ne vidim o čemu bismo tu trebali raspravljati, osim eventualno o nadolazećoj reformi EU, ali to još uvijek nije ni probližno konkretno i aktualno da bi se radila gledana emisija s tom temom. Rasprave o agresiji na Ukrajinu? Bilo je hrpa rasprava o Ukrajini, raspravljalo se itekako o hrvatskoj pomoći Ukrajincima, kako rat napreduje i slično. Ne, u većini hrvatskih medija nije bilo opravdavanja agresije niti veličanja Rusije, ali hvala bogu da nije.

Treba znati razliku između konstruktivne rasprave i slobode medija s jedne strane, te propagandnog aparata s druge strane. Kao da nam nije dovoljno neukih debila koji vjeruju svakoj pizdariji koju pročitaju na Facebooku i Viberu, još nam trebaju i mediji koji će gurati takve narative.

U Srbiji se na televizijskim postajama sa nacionalnom frekvencijom može čuti glas za i protiv EU-a, za i protiv NATO-a, za i protiv Rusije/Ukrajine dok kod nas nema šanse za tako nešto. — Maksim Maksimirski

Da, zato što kod nas nema ruskih državnih agencija koje plasiraju takav narativ jer smo davno prestali biti u njihovoj sferi izravnog utjecaja. U Srbiji imaš Sputnjik i RT, a imaš i hrpu medija koje vlast izravno kontrolira do te mjere da kad je Nova odlučila pokrenuti slobodne novine koje Vučić ne bi kontrolirao, nije uspjela dobiti ni jednu tiskaru u Srbiji koja bi ih tiskala. Slušati o tome kako ruska vojna operacija oslobađa Ukrajinu od zlosretnih nacista koji tamo žive nije pluralizam mišljenja nego maliciozna propaganda. A način na koji to kod njih funkcionira je posebno perfidan. Ti kod njih imaš zakupljene predizborne emisije od strane SNS-a: zamisli recimo Otvoreno na HRT-u, isti studio, isti voditelji, ali sva 4 gosta su tamo da govore hvalospjeve o Plenkoviću: jedan će ti biti stručnjak za ekonomiju koji će govoriti o rastu BDP-a i rastu plaća i potpuno ignorirati inflaciju, cijene nekretnina i slično, drugi će ti govoriti o ugledu koji imamo u EU i kako smo regionalni lideri i prešutjeti da je više od pola vlade odletjelo zbog kriminala i korupcije; treći će biti angry dog za tvrdu desnicu koji će govoriti kako je Plenković zabranio Vučiću dolazak u Hrvatsku i napravio puno za branitelje, a četvrti će ti biti smokvin list za cijelu stvar, naoko neutralan lik koji će zaključivati kako i ako Plenković ima neke nedostatke, oni su neusporedivi s nedostatcima koje imaju njegovi oponenti. Ili Nedjeljom u 2, ali Stanković postavlja pitanja u stilu "Kako to da ste tako uspješni? Od kud oporbi obraz da vas kritizira? Nije vama lako, takve rezultate ostvarujete a opet ima onih koji vas napadaju?" i slično.

Kod njih je kritika vlasti na televiziji bila nezamisliva do dolaska Nove i N1, a i danas je nezamisliva u mainstream publikacijama i medijima. Kod njih nema da novinari otkrivaju korupciju i smjenjuju ministre, da oporba dobije priliku vidjeti se na TV-u - 100.000 ih je marširalo Beogradom, RTS to danima nije niti spominjao u programu.

Ne, možemo svašta Hrvatskoj prigovoriti, ali naše medijske slobode su miljama ispred Srbije i uopće ne stanemo u istu rečenicu.

Jednom sam već napisao i opet ću, svatko tko brani ubojstva civila je potpuni bolesnik, a ovdje ima takvih. — NORTE

Ne znam jel ovo ide mene, ali ako ide onda se nismo razumjeli. Nikako ne branim ubojstva civila, ni izraelskih ni palestinskih. Ono što sam napisao je da je ovo realnost ovakvog rata, rat je zlo i u ratu ginu nevini ljudi. Palestinci su tu još i najveće žrtve jer su između dvije vatre: Hamas koji bi ih trebao čuvati i brinuti o njima ih ciljano iskorištava kao živi štit, a Izrael koji bi trebao biti obazriv prema njima dok gađa Hamas baš i nije te vrlo slobodno tumači pravila humanitarnog prava. Ali ulazimo u zonu licemjerja kada krenemo optuživati Izrael za smrt civila u Gazi jer dok Hamas itekako ima mogućnost smanjiti civilne žrtve u Gazi no to ne čini, Izrael baš i nema puno manevarskog prostora.

Jer što bi Izrael trebao učiniti? Može ili uništiti Hamas uz nažalost mnoštvo civilnih žrtava s palestinske strane ili pustiti Hamas da još više jača i još više,češće i brutalnije ubijaju izraelske civile i dobivaju podršku među Palestincima. Nažalost, izbor je vrlo nezahvalan i u njemu neminovno ginu civili, pitanje je samo čiji više. Nema tu pregovora, nema tu povlačenja, nema mirnog rješenja.

Mi smo u gorem medijskom mraku od Srbije — Maksim Maksimirski

Ovo je baš notorna glupost, sori. Mi ni u najtamnijim vremenima naše demokracije, kad su se gasile oporbene radijske postaje u Zagrebu i kad se moglo tužiti novinare zbog kritiziranja vlasti nismo bili ni blizu mraka u kojem je Srbija danas.

Vrlo jasno da je hamas koljacka organizacija, mislio sam da od izraela trazimo veci standard nego od terorista iz hamasa. — Nino Bule

I tražimo. Ni Izraelu se ne bi ni sekunde toleriralo da radi ono što radi Hamas.

Rekao bih prije da možda od Izraela tražimo previsok standard za situaciju u kojoj se nalaze. Hamas se ne može poraziti bez ogromnog broja civilnih žrtava ne zato što Izrael želi ubijati civile, nego zato što Hamas vrlo ciljano i s jasnom namjerom koristi palestinske civile kao živi štit i civilnu infrastrukturu za vojna djelovanja. Tajna spremišta goriva ispod bolnica, tuneli puni oružja ispod stambenih zgrada, ispucavanje raketa s krovova škola, prijevoz oružja i vojnika u vozilima hitne pomoći, kretanje u gomilama civila... nećemo se lagati, nije baš da Izrael brine o tome koliko će Palestinaca poginuti, ali oni ginu prvenstveno zbog Hamasa i Hamasove taktike: ako Izrael gađa naše mete, pobit će mnoštvo civila i svijet će nasjesti na našu propagandu, preživjet ćemo, pojačati se i opet ih napasti; ako Izrael ne gađa naše mete da ne bi pobio mnoštvo civila preživjet ćemo, pojačati se i opet ih napasti.

Hamas se nažalost ne može poraziti čistih ruku. Svakome tko ima hrabrosti shvatiti realnost situacije to je jasno. Ono što je bitno je da svijet pokuša spasiti što više nedužnih civila i da se po završetku rata krene ispočetka graditi društvo koje neće biti plodno tlo za islamistički terorizam.