Zvonimir Boban U životu sam upoznao puno generalno poznatih ljudi i nikada nisam bio od onih koji su se slikali s poznatima jer mi je bilo cringe do jaja, ali samo sam jednu osobu ikada tražio autogram - Zvonu Bobana. Bila je 2001. godina, bio sam klinac, Perica Bukić je igrao oproštajnu utakmicu u tekmi Mladosti protiv reprezentacije svijeta, tribine pune nekoliko puta preko kapaciteta, a mi koji smo tada trenirali u Mladosti smo imali mogućnost protrčati mimo osiguranja pa sam tako uspio doći do Bobana i zamoliti ga za potpis. Već 20+ godina taj potpis - koji je u međuvremenu gotovo potpuno izblijedio - visi na zidu u mojoj radnoj sobi, od stana do stana.
Donekle uz Zeku, Zvone je za mene oduvijek bio taj lik, mitska figura, lajtmotiv Dinama kakvog sanjam.. Sumnjam da je to danas realno za Dinamo, ali isto sam tako siguran da će doći dan kad će biti realno. Borba za Dinamo o kojem sanjamo nije sprint nego iron man, ali na kraju će sve sjesti na svoje mjesto.