1. HŠK Građanski Zagreb I pod imenom Hašk-Građanski i kao NK Croatia ( Hašk, Gradjanski, Dinamo ) su zapravo dokaz da se istinski ponovno vratio duh Gradjanskog i kao takav živio je cijelo desetljeće sa klubom tih 90ih godina — BluePhone67
Hm... nećemo se složiti.
Ne možeš njegovati duh Građanskog u isto vrijeme kad njeguješ i duh HAŠK-a. To su dva posve različita kluba koji su okupljali drugačije navijače, imali drugačiju povijest, drugačije ideale... a onda tu još dodaj i Dinamo, koji prema Croatijinoj ideologiji nije bio sljednik Građanskog nego klub koji je nastao kad su Građanski i HAŠK ukinuti, a prestao postojati HAŠK-Građanskim ili Croatijom, nisam više siguran - burne su bile zadnje godine KuK monarhije za vrijeme ranih 1990-ih.
Croatia je napravila jedino što je mogla napraviti za takav narativ: svela je sva tri kluba na najmanji zajednički nazivnik, a to je hrvatski identitet. Da pustim HAŠK sa strane, uvredljivo je povijest našeg kluba svesti samo na to da smo hrvatski klub. Mi to definitivno jesmo i to je jedan od temelja našeg identiteta, ali mi smo uz to još i zagrebački klub, ono
na svakom stadionu su me pozdravljali s "druže", jedino na Maksimiru s "gospon" i slično. Mi smo i građanski klub koji je nastao odozdo prema gore, od samih ljudi - nismo bili elitistički klub kao HAŠK, nismo bili državni klub, nismo bili ni radnički klub, nisu nas osnovali ni željeznica ni stranka; mi smo bili klub na čije tribine si bio dobrodošao neovisno o tome jesi li radnik ili vlasnik tvornice, nepismen ili sveučilišni profesor, ideš li u crkvu, džamiju ili sinagogu, glasaš li za lijeve, centar ili desne... važno je bilo da voliš ovaj klub i poštuješ ovaj grad i ovu zemlju. To je važan element našeg identiteta koji danas uzimamo zdravo za gotovo, ali nekada je to igralo jednu od ključnih uloga u njegovoj popularizaciji. I na kraju, mi smo buntovni klub. Nastali smo iz prkosa Mađarima, bili smo duh zapada, slobode i domoljublja u Kraljevini Jugoslaviji, bili smo simbol otpora unitarizmu druge Jugoslavije, bili smo otpor tom suludom Croatijinom narativu i bili smo otpor ljudima unutar našeg kluba koji su ga htjeli pretvoriti u nešto što naprosto nije. Dinamovci su jebeni borci i pobjednici, to je dio našeg identiteta i to je ono što ne možeš izmisliti niti PR-ovski ušminkati.
Tuđman i njegova opsesija Croatijom najgora je stvar koja se dogodila Dinamovoj povijesti, izuzev 1945. Zato što je u potpunosti ridikulizirala našu povijest besmislenim pripajanjima klubova koji ne da nemaju veze s nama nego su nam bili rivali, u svemu tome su se navijači i javnost opravdano izgubili i trebat će nam zaista godine i godine rada na tome da klub vratimo tamo gdje mu je mjesto. Ali vratit ćemo ga!