Ne, ne falim, Rugaš se, al OK. Pisat ću vjerojatno malo češće sad nego zadnjih par mjeseci. :smile:

Nevezano za gornju raspravu.



Imam želju podjelit jednu crticu iz svog privatnog života ovdje. Razlog bi bio taj da netko nešto nauči iz toga isto kao što sam ja naučio koliko razgovori s prijateljima s faksa iz tako životnih iskustava život znače i koliko su bitni. Pretpostavljam da ima ocdje nešto mlađih ljudi od mene pa ako žele nešto uzet iz ovog, slobodno, ako ne nema veze. Vjerojatno stariji neće moći ništa. Isto tako podjelit ću jer sam otvorena osoba i jer se ne sramim to podjelit. Unaprijed, namjera nije nikog povrijedit.


Dakle, unazad par mjeseci nisam bio tolko aktivan ovdje po forumu kao prije gdje sam doslovnoi gledao i analizirao utakmice Dinamovih europskih protivnika i pisao tu, što moderatura lako može provjerit u statistici. Razlog je taj što sam po prvi puta u životu (sa 24 godine svoje) izlazio s curom. I to 6 mjeseci, od travnja do listopada ove godine. Više od 10 čvenkova, spojeva, dejtova, kako hoćeš. Ali bez poljupca. Nije mi bila fizički privlačna i ja jadničak, nisam mogo povuć prvi potez. I dobro. Ne sramim se.

I kao što sam tu već napisao jednom prilikom, bio sam popisivač i tijekom popisa sam upoznao jednu ženu koja ima 40 godina koja je pokazala otvoreni interes prema meni. Direktan preko poruke da me iz jednog razloga hjtjela poljubit. I dobro. Ja sam njoj jednostavno rekao da mi je ova s kojom izlazim prioritet. Ona je rekla nešto u smislu : "Dobro, ali ako ne prođe s ovom s kojom izlaziš, javi mi se."

Ja sam priznao želju 40ogodišnjakinje prema meni ovoj s kojoj izlazim. Cura je naravno pošizila. Takvu stvar nisam napravio prvi put. I opet bi isto postupio bez obzira na sve jer mislim da se takve stvari ne taje. I dobro, cura be izblokirala na svim društvenim mrežama. Apsolutno sam mirna srca kaj se tiče te cure. I ništa, ja se javim ovoj 40ogodišnjakinji da želim nekakav odnos. E sad, njoj je maštarija da nekome bude prvo iskustvo, ali ipak su se kroz 33 dana razvili neki obostrani osjećaji. I da doslovno bez ikakvog truda, totalno neočekivano i nasumično sam imao prvi poljubac i seksuaualno iskustvo sa 40ogodišnjom ženom. Taj odnos je trajao 33 dana i izgledao je kao srednjoškolska veza gdje smo se hvatali doslovno po javnoj garaži i podrumu zgrade i ulici. 10 dana nakon početka tog odnosa, morao sam za to priznat starcima jer su skužili da se nešto događa. Isto tako priznao sam svojima i za spolni odnos doslovno 20 minuta nakon završetzka čina. Razgovor uoppće nije bio stresan koliko sam mislio da će biti.

Cijelo vrijeme roditelji su bili protiv toga i vršili veliki pritisak da prekinem to do Nove godine. Prekinulo se i ranije jer je žena skužila da mi je cilj naći dugoročno nekog svojih godina. Na početku razgovora nisam ja htio prekinuti, ali tijekom razgovora sam skužio ako se dogodi da nađem neku tijekom ovog našeg odnosa, ne želim ju povrijedit pa sam se ipak na kraju složio s njom i prekinuli smo u dobrim odnosima bez ijedne loše situacije.

I tako, možete me nasvat jadničkom, siročetom koji bježi za svakom ženom koja mu pokaže pažnju jer nisam emocionalno izgrađena osoba, ali briga me, ponosan sam na svaki svoj postupak unazad mjesec i pol i to mi niko ne može uzet.

Neke glavne dvije poante koje bi izvuko iz ovog je da ne odbijate ljude i druženja koliko god to možda nekima bilo neprirodno. I isto tako da fakat je život nepredvidiv iu da ne radite dugoročne planove, pa čak ni veće od 2-3 tjedan unaprijed. Pogotrovo kaj se tiče ljudksih odnosa. Ostalo uzimite sami ako želite.

A baš smo jadni. Naši danas dobru tekmu odigrali, a više komentara na forumu pobere Jakobušić sa moljakanjem pravde. Očito ni njemu nije jasno da je svemir nepravedan i da će Hajduk osvojit bez obzira na to ako bude jak. Kao što je one godine Rijeka. Ne možeš tražit od svemira, svijeta i čovječanstva da bude pravedno, kvragu. :shade:

Baš sam zadovoljan. Bravo za dečke, tak se igra.

Uaaah kako Rile igra :love:

ŠTO SAD S KOPIĆEM?


Očito nitko u West Hamovu stručnom stožeru nije igračima pokazao sažetak Dinamove prošlosezonske utakmice protiv Tottenhama. Da jest, onda Harrison Ashby, Alex Král, Andrij Jarmolenko i Pablo Fornals vjerojatno ne bi odlučili kako je dobra ideja ne napasti Mislava Oršića i pustiti ga da se namjesti na udarac. Oršić se namjestio, opalio u suprotne rašlje i pogodio za 1:0; njegov osmi gol u zadnjih 13 utakmica u Europa ligi, čemu je dodao još četiri asistencije.

Oršić je u Europa ligi u zadnjih 13 utakmica došao do 12 golova ili asistencija. Zabijao je Tottenhamu, Villarrealu i Krasnodaru, ima 14 nastupa u reprezentaciji i bio je dio momčadi na Europskom prvenstvu, gdje je zabio Španjolskoj. U seniorskoj karijeri je zabio 131 gol.

Za usporedbu, David Moyes je na travnjak poslao obranu u kojoj su bili Ashby, Jamal Baptiste, Ajibola-Joshua Alese i Emmanuel Longelo. Longelo, Baptiste i Ashby skupa imaju ukupno 103 minute seniorskog nogometa. Oršić ima više seniorskih golova nego njih trojica minuta. Alese je nešto iskusniji; osim 90 minuta za West Ham u prošlosezonskoj utakmici EFL Cupa protiv Hull Cityja, on ukupno ima 17 utakmica u dvije sezone posudbi u treću i četvrtu ligu.

West Ham je osigurao prvo mjesto i Moyes je sebi mogao priuštiti da igra s klincima, ali Dinamo je previše kvalitetan za takve eksperimente.

Ne treba onda čuditi da je Dinamo u prvom poluvremenu bio puno potpuno dominantan. Željko Kopić je odlučio na travnjak poslati momčad u formaciji 3-4-2-1 i s trojicom stopera je potpuno kontrolirao otvaranje igre. Iz stabilnosti u prvoj fazi izgradnje napada Dinamo je bez ikakvih problema dolazio do završnice i suparničkog kaznenog prostora. Naprosto je odavao dojam spremnije i kvalitetnije momčadi. Način na koji je Oršić u punom sprintu prolazio kraj suparnika i lakoća kojom je Luka Ivanušec kontrolirao igru na terenu govore nam da je Dinamo bio dominantan.

Da, West Ham je momčad iz Premier lige i ima dovoljno love da su joj u B sastavu Fornals i Nikola Vlašić, koje je platila 58 milijuna eura. Međutim, ne treba podcjenjivati Dinamo. Ovo je Dinamo koji će treći put u četiri godine prezimiti u Europi, a taj četvrti put je možda bio i najbolji njegov nastup jer je do samog kraja bio u igri za prolazak skupine Lige prvaka. U te četiri godine važni kotačići su napuštali Maksimir, ali jezgra momčadi je ostajala kompaktna i Dinamo zna kako osvajati bodove u Europi. Dajte mu mjesta, kao što su Jarmolenko, Fornals, Král i Ashby dali Oršiću, i iskoristit će situaciju; i Dinamo i Oršić. Pogotovo Oršić.

Ukratko, Dinamo je bio puno bolji suparnik, pogotovo u prvom poluvremenu, a objektivni rezultat viđenog na travnjaku sigurno je bio veći od tog jednog gola. Na kraju krajeva, to je i logično — jer kad u obranu instalirate četvoricu klinaca od kojih su trojica praktički debitanti u seniorskom nogometu, a četvrti nije bio standardan ni u trećoj i četvrtoj ligi, onda će Dinamo to iskoristiti.
Zato je zanimljivije ovu pobjedu gledati iz perspektive Kopića i njegovih šansi da ostane Dinamov trener nakon što mu završi ugovor na određeno.

Uostalom, to se dogodilo s Damirom Krznarom. Kada je Zoran Mamić pobjegao u Međugorje, u ulogu glavnog trenera je uskočio Krznar. Ideja je u početku bila da to bude samo privremeno. Mamići su već razgovarali s potencijalnim kandidatima kada je Krznar pobijedio Tottenham i prošao dalje u Europa ligi. Realno, to se nije moglo ignorirati. Čovjek je izbacio divovsku momčad i kvalificirao se na mjesto glavnog trenera u trajnom angažmanu.

West Ham, barem ovakav kombinirani West Ham, nema istu težinu kao Tottenham. Kopić nije napravio identičan pothvat kao Krznar, pothvat koji bi ga zacementirao kao prvog kandidata za klupu, ali Dinamo je odigrao jako dobro. Momčad koja je protiv Hajduka izgledala ispuhano psihološki se podigla, taktički plan je bio stabilan, sve ideje su bile logične i reakcije unutar utakmice su bile pravovremene.
Jasno da ni Oršiću ni većini drugih ljudi nije bilo jasno zašto ga je Kopić izvadio već u 64. minuti i možda je mogao povući neki drugačiji potez s obzirom na to da mu je kasnije na bočnoj poziciji završio Ivanušec, ali i taj potez je bio svrsishodan. Kopić je dobro pratio situaciju na terenu, shvatio je da ima problem u centralnoj zoni i napravio je preslagivanje figura kako bi zaustavio curenje u trenutku u kojem se West Ham podigao i počeo prijetiti.

Uostalom, nije sporno da Kopić ima gen za prepoznavanje situacija na travnjaku. To je najbolje pokazao u Slaven Belupu, gdje mu je momčad igrala dobar nogomet s jasnom idejom napada i gdje su mu reakcije često bile presudne za osvajanje bodova. Ostaje pitanje je li to dovoljno da i na proljeće ostane Dinamov trener.

Do kraja polusezone Kopić ima Istru, Slaven Belupo i Hrvatski Dragovoljac. U svim tim utakmicama Dinamo će biti debeli favorit i vrlo je lako moguće da Kopić svoj mini-mandat na klupi završi s četiri pobjede i jednim porazom. Međutim, ono što je pokazao u porazu protiv Hajduka moglo bi se pokazati ključnim. Kopić djeluje kao tiha osoba. Čak i nakon pobjede protiv West Hama čovjek je zadržao staloženost i nije pokazao neke pretjerane emocije. Tijekom davanja izjave poslije utakmice bilo je teško na njegovom licu pročitati išta osim pokeraške fasade koju je nabacio.

Biti nogometni trener je višeslojan posao. Traži taktički gen i razumijevanje igre; traži specifična kineziološka znanja kojima ćete oblikovati trening i metodološke vještine kojima možete prenijeti znanje drugima; traži psihologiju, motivaciju i upravljanje grupom. Ali traži i vještinu u odnosima s javnošću. Bitno je kako se ponašate uz aut liniju, kakve su vam reakcije, koliko efikasno vladate neverbalnom komunikacijom. Držite li pokeraško lice, ponekad možete ostaviti dojam da vam nije toliko stalo. Ako ste previše mirni u reakcijama i ako šutke odlučite izvaditi Oršića da biste ugurali još jednog veznog igrača, ljudi će vas interpretirati kao ziheraša.

To je, naravno, glupost, jer je potez taktički opravdan, ali ako onaj tko odlučuje o vašoj sudbini utakmice gleda isključivo preko televizije — a u Kopićevu slučaju gleda — onda ovisite o dojmu koji prenesete na ekrane.

Kvragu, kada su Anton Samovojska i Tomislav Stipić na HRT-u komentirali Xavijev styling i uspoređivali ga s onim Juliana Nagelsmanna, potpuno su promašili suštinu onoga što bi trebala biti taktička analiza na javnoj televiziji. Ali zapravo su pogodili — jer ako je to glavni dojam koji je ostao njima u glavi, onda je sigurno ostao i dijelu gledatelja, pa i igrača te klupske uprave. Anemična predstava na travnjaku uklopila se s mlakim dojmom koji je ostavio trener. Upravo zato nitko nikad nije kritizirao Jürgena Kloppa jer šeta u trenirci nasuprot trenera u finim odijelima. Njegov dojam nije mlak, zna kako prenijeti emociju i učiniti to što nosi sasvim nebitnim u formiranju dojma koji imate o njemu. Čovjek zrači energijom koja je zarazna i preko ekrana, baš kao i Marcelo Bielsa.

To je važno, jer nije tajna da Zdravko Mamić ne preferira tihe karaktere.

Njegov izbor su oduvijek bili karizmatični treneri s jakim stavom koji će se, po mogućnosti, bezrezervno podrediti onome što im on kaže. Znači, ne baš Vahid Halilhodžić ili Nenad Bjelica jer mu ugrožavaju ego, ali definitivno prednost ima netko kod koga se može čuti galama i vidjeti energični nastup nasuprot nekome tko će raditi u tišini. Taj dio priče ne ide u korist Kopiću. Pobjeda protiv West Hama jest velika i bitna, ali ne toliko da izbriše sve otegotne okolnosti nastale lošim pristupom u utakmici protiv Hajduka te slabim javnim nastupom.

Najveća šansa koju Kopić ima za mjesto stalnog trenera je novi sportski direktor, odnosno njegove ambicije. Kada je Ralf Rangnick potpisao ugovor s Manchester Unitedom, zapravo je dogovorio biti savjetnik Uprave na dvije i pol godine, a trener samo na pola godine. Prvi savjet koji je dao, barem kako donose engleski mediji, bio je taj da on sam nastavi biti trener. S obzirom na to da je glavni kandidat za novog Dinamova sportskog direktora više puta napomenuo kako mu je želja postati Dinamov trener, bit će zanimljivo vidjeti kako će se posložiti trenerska križaljka i hoće li pokušati forsirati da odmah preuzme klupu ili će mudro pričekati da se neki, barem u gazdinim očima, slabiji trener posklizne, pa da on iskoristi priliku i uskoči kao “jedina logična zamjena”. Uostalom, zadnja četvorica Dinamovih trenera bili su rješenja iz unutrašnjih rezervi.

U svakom slučaju, Kopić je protiv West Hama pokazao da može podignuti potonulu momčad i donijeti prave taktičke odluke. Hoće li mu to biti dovoljno? To ne ovisi samo o onome što će mu momčad pokazati na travnjaku.

https://telesport.telegram.hr/kolumne/topnicki-dnevnici/sto-sad-s-kopicem/

U kojem razdoblju?

Naš sustav ne potencira te bekove očito. Više napadamo kroz sredinu, općenito. A ovakav odgovor lajkam. Malo arogantno i prosto i neka. A Rile je defanzivno kod nas top.

Kao Dinamovcu, svaki tekst Topićev, koji je teški Hajdukovac, mi je gušt pročitat, pa tako i ovaj. Objasnio je neke stvari koje ja sa sjevera nisam vidio.

Zašto je Hajduk pobijedio


Htjenje.

Najlakše objašnjenje zašto je Marco Fossati osvojio 5/8 duela u kojima se našao i osvojio sedam lopti (izravno oduzeo četiri i presjekao tri) nasuprot Arijanu Ademiju koji je osvojio 2/6 svojih duela i osvojio jednu (jedna izravno oduzeta u duelu i nula presječenih) bilo bi to da je Fossati želio pobjedu više od Ademija i da je imao veću energiju. Najlakše, ali ne i točno objašnjenje.

“Da budem iskren, ne mislim da smo počeli oprezno”, odgovorio je Hajdukov trener Valdas Dambrauskas na pitanje Tonija Živkovića u programu Arena TV-a o pristupu na početku utakmice. “Mislim da smo bili jako hrabri, nijednom nismo ispucali loptu prema naprijed. Mislim da smo imali hrabrosti i da smo željeli igrati.”

Nije Fossati imao veću energiju od Ademija. Njih dvojica su naprosto sasvim drugačiji ekstremi u igračkim profilima te će energija uvijek biti na Ademijevoj strani. Pretrčat će više, komunicirat će više sa suigračima i bit će agresivniji. Uostalom, dovoljno je pogledati heat mapu i vidjeti koliko je Ademijevih 39 kontakata s loptom bilo raspršeno po travnjaku; od lijeve do desne strane i duboko od svoje polovice do suparničkog kaznenog prostora. Fossati je većinu svojih dodira s loptom koncentrirao u centralnoj zoni.

Zato i jest dobio više duela i osvojio šest lopti više — ne zato što je imao veću energiju ili zato što je više htio, nego zato što je Hajduk imao plan igre na koji se Fossati mogao pouzdati i koji ga je dovodio u povoljnije pozicije za uzimanje lopte.

Dambrauskas se odlučio za istu taktičku postavku s kojom je igrao protiv Lokomotive u Kupu i formaciju 4-2-3-1. Ispred četvorice u zadnjoj liniji bili su Fossati i Jani Atanasov, ispred njih je bio Filip Krovinović koji se po potrebi spuštao u lijevi halfspace primiti loptu kako bi organizirao napade kratkim dodavanjima, a naprijed su bili Marko Livaja u centralnoj ulozi, Stipe Biuk široko uz lijevu aut liniju i Marin Ljubičić koji je s desnog krila ulazio prema sredini i radio dubinske kretnje.

Razlika u strukturi

Ključ utakmice je bio Josip Elez i njegova duga lopta.
Zapravo, oba gola padaju tako što Elez odigrava dubinsku loptu iza leđa suparničke obrane i traži Livaju koji napada prostor.



Elez je u utakmici protiv Dinama imao 42 točna dodavanja s 95,5 posto uspješnosti. Izravno je asistirao Livaji za prvi gol, a odigrao je dijagonalu koju Livaja prima iza leđa Danijela Štefulja i pretvara u asistenciju za drugi gol.

Međutim, njegova vrijednost za taktički plan se očitava i u drugim elementima igre — u onome što je Dambrauskas opisao kao hrabrost koja se očitovala tako što se lopte nisu napucavale naprijed i u onome što se kasnije krivo percipiralo kao veće htijenje.



Dinamo je u visokom pritisku kada Lovre Kalinić izvodi loptu s peterca. I taj pritisak je dobar. Domaći igrači znaju da će Kalinić predati loptu Elezu. Ademi striktno markira Fossatija kao centralnu opciju, a s obzirom na to da će lopta ići na lijevog stopera, Mislav Oršić je — kao lijevo krilo koje čuva takozvanu weak side, odnosno stranu bez lopte — taj koji čuva desnog stopera, istovremeno držeći desnog beka u svojoj sjeni.

Zapravo, Dinamo u ovoj situaciji stoji školski i onemogućava Hajduku da izađe od vratara kratkim dodavanjima, kao što je radio veći dio utakmice. Stvar je u tome što Elez odigrava nevjerojatno dobro dodavanje. Njegova meta je Gergő Lovrencsics. Oršić se mora povući, ali već kasni jer su ovakve situacije dizajnirane tako da on položajem tijela onemogućuje prizemno dodavanje do Lovrencsicsa, ali je nemoćan protiv dobre dijagonale kakvu šalje Elez. Lovrencsics prima loptu, Atanasov mu se priključuje i napada prostor, a naprijed su Biuk, Livaja, Krovinović i Ljubičić.

I tu dolazimo do ključne stvari. Hajduk nije imao veće htijenje, imao je bolju strukturu.

Lovrencsics prenosi loptu naprijed i odigrava krivo dodavanje, ali njegovi suigrači su tu da iskontroliraju ‘drugu loptu’ i produže napad. Ne zato što su više htjeli od Ademija ili Josipa Mišića, nego zato što su bolje postavljeni. Ademi je akciju počeo visoko, nitko mu ne štiti leđa i zato kasni na inicijalni start. Nije Krovinović pokazao više energije, nego je jednostavno bliže lopti i ima bolju poziciju koja mu omogućava da primi loptu i odloži je suigraču.

Konkretni napad koji je počeo Elezovom preciznom dijagonalom pod jakim pritiskom traje otprilike dvije minute. Od toga je 45 sekundi Hajdukov neprekinuti posjed na centru ili malo u suparničkoj polovici, a jedno 20-ak sekundi se izgubi na aut koji Dario Melnjak izvodi na lijevoj strani. Sve ostalo su sitne izmjene posjeda u kojima Hajduk konstantno nalazi način kako iskontrolirati poziciju jer je bolje postavljen, a Dinamo plaća danak lošoj strukturi i improvizaciji u postavljanju u nastavku akcije nakon visokog izlaska.

Rezultat samo kao posljedica

Tu se treba vratiti na prvu sliku i situaciju u kojoj Elez daje loptu kojom potvrđuje Livajino dubinsko kretanje. Livaja kreće iz Mišićeve zone prije nego što Elez upućuje loptu, izvlači se dalje od Kévina Théophile-Catherinea kako bi izbjegao nepotreban duel i zabada se iza njegovih leđa. Daje gol i sve to, ali s druge strane Biuk reagira na to da se Krovinović spustio i klizećim startom jednu ničiju loptu vraća svojim suigračima u zadnju liniju.



Krovinović je točno u centru igrališta i Biuk prepoznaje da je na lijevoj strani ogroman prostor koji treba zauzeti. Kada bi se lopta nakon eventualnog oduzimanja odbila u bijeli krug, četvorica Dinamovih igrača su tamo da je uzmu i da pokrenu kontranapad. Ne zato što više žele, nego zato što su bolje pozicionirani. Biuk se spušta i dok Livaja ulazi u šansu, on ulazi u centar tog kruga.

To je bila suština ove utakmice, zato je Hajduk pobijedio. Da, pobijedio je zato jer je Livaja dvaput pravovremeno ušao u prostor na Elezovu dobru dubinsku loptu, ali je preduvjet tim golovima bilo to da se zauzme prava struktura kojom će se okupirati sve zone terena.

Ukratko, Livajina gola nema ako Biuk nije ondje, a on mora biti ondje da iskontrolira posjed ako lopta od Théophile-Catherinea odleti u taj prostor. Odnosno, ima tog gola, ali ima i više problema s drugim loptama i suparničkim napadima. Ovako toga nije bilo. Hajduk je potpuno kontrolirao utakmicu, bio je miran i vrlo precizan u ispunjavanju plana kroz ispravna pozicioniranja.

Iz istog razloga je Fossati uzeo više duela i lopti od Ademija; bio je bolje postavljen i imao je jasniji zadatak, s vrlo malo improvizacije i lutanja. Ne zato što ima više energije ili htijenja od Ademija, nego zato što je Hajduk, za razliku od Dinama, imao plan igre na koji se Fossati mogao pouzdati i koji ga je dovodio u povoljnije pozicije za uzimanje lopte. A onda je rezultat samo logična posljedica viđenoga na travnjaku.


https://telesport.telegram.hr/analize/zasto-je-hajduk-pobijedio/

I jedno i drugo radim haha

Čudo stari moj, slušam je na repeat već 10 sati. Obožavam ovakve pjesmuljke. Hvala još jednom @andrija91

A hvala ti. Samo iskrenost. :smile:

Pozdrav svim članovima a pogotovo majkiju ! — Brotnjo

Pozdrav i tebi. Zašto meni poseban pozdrav? :smile:

Dobro koji vrag je nama ovdje? Rugamo se njima kaj lako uđu u euforiju iiz nje izađu u depresiju, a isto mi pokazujemo ovdje. Nabrijavamo se na tekmu, a bezrazložno. Ovo je jedan od 4 utakmice protiv njih koje će se odigrati. Ovo nimalo nije odlučujuća utakmica. Znam da rezultat ne ovisi o mojem ili našem nabrijavanju i navijanju tribini već o igračima na terenu i dreći i motivaciji na taj dan. Jedan od utakmica u nizu. Bit ću na sjeveru dat glas, derat se , potrošit energiju svoju, ali nikako neću podleći iluziji da je vjerojatnost naše pobijede na terenu porporcionalna našoj brojci na tribini i decibelima koje proizvedemo na njoj. Zato mirne glave i mirna srca u utakmicu.