Jučer je održana još jedna predstava od Skupštine gdje su izneseni financijski podaci Dinama za 2019. godinu.
Postavljamo kao udruga članova Dinama javnosti, navijačima, članovima, upravi, medijima i svim ostalim zainteresiranim dionicima sljedeća pitanja:
- je li od 62 skupštinara (cca četiri promila ukupnog članstva) barem jedan od njih imao legitimitet, odnosno da li je itko od 14 tisuća članova Dinama birao primjerice Stojana Mamića u Skupštinu kluba te koje su im kompetencije?
- zašto potrebne materijale za pripremu skupštine ne dobiju čak ni "provjereni" skupštinari?
- što se točno dogodilo u poslovanju kluba da u jednoj od najvećih sportskih godina u povijesti kluba, prihod Dinama je samo 382 milijuna kuna, a trošak kluba čak 369 milijuna kuna – gdje novac curi? Možda je razlog što klubom upravljaju ljudi bez znanja i kompetencija u poslovanju ozbiljnim poslovnim subjektom? Ili opet novac ide na offshore račune pojedinaca?
- u 2019. godini proljeće u Europi te borba za drugi krug Lige prvaka i opet nakon toliko prilika za rast prihoda do plafona, nakon plaćenog poreza na dobit, zarada je svega deset milijuna kuna?
- je li moguće da trošak igrača iznosi na godišnjoj razini između 20 i 25 milijuna eura – pa tko ima toliko preplaćene ugovore? Zašto se gradi neodrživi sustav koji ovisi o plasmanu u skupine nekog od europskih natjecanja?
- zašto je
#Dinamo u kreditu od skoro deset milijuna eura (20 milijuna kuna u domaćim bankama, 50 milijuna se odnosi na malteški dug)? Zašto se kredit ne vraća?
- da li bi zarada kluba bila veća da se nije na silu kupovalo igrače koje trener nije želio?
- što je točno pisalo u prijedlogu novog Statuta da ga je morao odbit čak i Bandićev Gradski ured za opću upravu koji je omogućio da svega sto ljudi (Nadzorni i Izvršni odbor te Skupština) biraju isključivo sami sebe?
- zašto se godinama ne realizira pitanje stadiona? Na temelju kojeg pravnog akta uprava kluba je mislila tražiti povrat maksimirskog zemljišta iz 1991. kad nije pravni sljedbenik tadašnjeg Dinama jer je pravno gledano udruga građana osnovana tek krajem 1998. godine? Zašto Grad i GNK igraju ping-pong oko stadiona, odnosno svaki bi gradio, ali ne svojim novcima? Zašto Maksimir i navijači moraju patiti jer je interes pojedinaca ispred interesa kluba?
Deratizacija i demokratizacija dvije su čarobne riječi koje trenutno mogu spasiti Dinamo od ponavljanja pljačke kluba u režiji istih likova.
Hoćemo izbore! Jedan član – jedan glas!