Prošle godine nisam kupio retro dres za povratak imena već sam strpljivo čekao priliku za original dres iz tog doba i nakon godinu dana listanja oglasa kupio čak 2 koliko su mi dobri. Jedan manje veličine made in Poland i jedan XL made in England.

Ja bi volio bijeli gostujući dres iz sezone povratka imena Dinamo! Taj mi je teški vrh uz ovaj plavi, plus Umbro je partner sa Castoreom.

Učlanio se 1.1 članska još uvijek nije došla. Barem imamo digitalnu pa se mogu ostvariti članska prava.

Aggressive Sunday

Neka se ulogira u profil ili neka se registrira na stranici web shopa. Zatim klikne na profilnu ikonu u gornjem desnom kutu i nađe stavku korisnički podaci. Tamo ispuni ime,prezime, adresu itd, koja mora biti istovjetna onim podacima na članskoj, zatim dolje to pohrani tj. savea. Zatim ode na stavku u istom tom profilu dodaj člansku i kad upiše ili pastea broj članske bude mu prošlo i članska će mu biti povezana i normalno će imati popust.

Što se tiče prepoznavanja talenata i struke ne bi na ovakav način primjerima jednog Belupa ili Celja isticao kako drugi vide nešto mi pored "zdravih očiju" ne vidimo. Unazad 10 godina Dinamo je na području struke ostvario zapažene rezultate uglavnom kroz školu nogometa i pojedince koji su razumjeli kako tržište funkcionira. Što se tiče perspektivnih igrača mislim da tu nema dvojbe da je naš klub lokomotiva i predvodnik kvalitetnih imena koji su se izprofilirali upravo kod nas pa kasnije ostvarili zapažene karijere u Europi.

Medijski mislim da u bilo koje doba nismo imali povlašten tretman, eventualno euforična razdoblja kad su novinari na osnovu rezultata pisali hvalospjeve o klubu, igračima i trenerima pa bi onda neko malo posrnuće ili rošadu ljudi u klubu dočekivali na nož i širili negativu. Činjenično stanje je takvo da je ovaj period demokratizacije jedan od ljepših i pozitivnijih u povijesti našeg kluba no određena piskarala popraćena hordama pacijenata sa društvenih mreža dosta često pokušavaju narušiti tu sliku ističući nebitne stvari i spinove koji se vrte u krug.

Ulica i jugoslaveni nam vode klub dok domoljubi ljube ruke udovica ratnih zločinaca u drugoj državi!

Dok god postoji barem i jedan moj brat i sestra koji vole naš Dinamo bez interesa nemam strah da ćemo svi zajedno očuvati ono za što smo se navijački borili na tribinama, ulici i institucionalno kroz ZZD!

A dušmani i pacijenti neka se pojedu od muke jer ne razumiju što znači disati plavo i da ima nas koje boli realno ona stvar i za rezultate i za upravu samo neka Dinamo egzistira u svojoj veličini jer je nakon godina patnje on to i zaslužio!

Zanima me da li netko od Vas zna kakvo je zdravstveno stanje našeg bivšeg golmana gospodina Georga Kocha?

I da li je Uprava Dinama u nekakvom kontaktu i prati situaciju?

Koch mit uns!

To su bili HHO izvještaji gdje su se koristili izrazi kao "Anti navijači", gdje su se brojale baklje i neuspješno citirala skandiranja i pjesme koje su pjevane. Posebno su bili alergični na prvo bijelo polje i bilo kakav oblik skandiranja ovoj napaćenoj državi!

Uz Čička tu je bio i Stevanović iz FARE-a i čini mi se Petrnel kao HHO.

Smisao ovakvih poruka je jednostavno navijačka solidarnost. Znači nevezano za folklor rivalstva već za subkulturu koja je na meti gašenja od strane represivnog aparata. Tome nadodaj stigmatizaciju i medijski linč koji navijači trpe kroz nepravedan tretman, zar je normalno da su se u oba slučaja objavljivala javno imena navijača dok ljudi koji su napravili puno gore prijestupe prođu samo sa inicijalima i eventualno brojem godina?

Moj prvi navijački derbi i proslava 26.godina grupe uz onu "bolje 26 godina ponosa nego 62 kompromisa"!

Sa navijačke strane jako bilo nabijeno emocijom uništiti tovare u navijanju i pokazati kako i u najtežim vremenima grupa može imati vrlo dobro izdanje. Jako puno zastava na dva štapa u drugom poluvremenu, euforično navijanje i ono kaj je fakat rasturilo pyro sekcija, doslovno je sve gorilo a pretres nikad rigorozniji.

U sjećanju mi je ostalo i skandiranje protiv HNS-a i zastava na dva štapa "Making hell snc.1986". Mislim da je to bila premijera tog slogana na našoj tribini.

Pozivamo sve članice i članove Dinama, navijače Plavih i prijatelje našeg kluba da nam se pridruže na cjelovečernjem festivalu dinamovštine, po prvi put u srcu ponosne Bosne!

Petak, 13. veljače, od 19 sati!

'...i kad si rekao da si Dinamovac, znalo se tko si!'

Vidimo se u Kiseljaku!

"Podrška Torcidi iza brave" i "Sloboda Bad Blue Boysima" poruke su pravog navijačkog mentaliteta!

Hrvatska mati me rodila...

Temeljni problem bolesti našeg društva krije se u poremećaju vlastitog identiteta koji se tijekom povijesti gradio borbom za tuđe interese. Izmučen narod koji je navikao i jedino djelovao mačem i kopljem jer nije znao za bolje, narod koji je u tom ratničkom djelovanju manifestirao i dio našeg iskonskog mentaliteta da smo sami sebi najveći neprijatelji djelovao je tako dok su drugi koji su puno perfidniji od nas usmjeravali tijek kako su željeli i sebe prikazivali kao uglađenu gospodu sa dvora dok su nama nametnuli stigmu stoke i divljaka. Uvjerivši nas u našu "manju vrijednost" u povijesnim razdobljima nismo niti razmišljali o nezavisnoj državi Hrvatskoj već smo vjerno podlegli atmosferi borbe za nešto i protiv nekoga što se manifestira do dana današnjeg.

Tako mi kao narod gutamo i gutamo tuđa govna a reagiramo kad nam voda dođe do grla. Onda poput zvijeri stjeranih u kut manifestiramo svoju ludu hrabrost i ratnički gen jer za prodavanje magle,diplomaciju i zakulisne igre koliko god se to nekome činilo čudno nikada nismo imali "žicu".

I došla je naša 90-ta, trenutak gdje je nekakvih 200.000 mladića i poneka djevojka iz svojih traperica i sobe sa posterima Cice, Dražena i Novih fosila uskočilo u vojne čizme i blatnjavi rov , vojnu uniformu ili pak pamučnu majicu koja je morala biti zamrljana krvlju da bi danas imali neprocjenjivu slobodu nazivati se Hrvatima i imati svoju državu. Državu smo ostvarili neke stare navike su ostale i polariziranje je još uvijek naš kruh svagdašnji.

Domoljublje prozvali fašizam tako brane njihov komunizam. Prozirna demagogija kojoj se na kraj ne staje mržnjom i silom jer je to i tako zamišljeno već nesebičnom ljubavlju za našu Hrvatsku gdje se više nema razloga ratovati šakama i mačem već obrazovanjem i radom na sebi ponaosob.

Da zakonski okvir i naši učitelji ne dopuštaju da se ideologija razmaše ovdje danas ne bi raspravljali o istoj već o sportu. Trebati će proći godine i godine da dobijemo generaciju Hrvata kojima se neće prodavati laz pod istinu.

A do tada ne mogu oni mrziti koliko mi možemo voljeti. Mi nismo gosti u svojoj državi!

#vjerodostojno #ovdjenitkonijenormalan

Živimo u takvoj državi gdje se sportski uspjesi i sreća naroda uporno guše međusobnim obračunima dviju struja koje baštine različite poglede na društvo kojega su dio. Agitirati za nešto ili nekoga a ne imati osnovnog osjećaja agitiranja za Hrvatsku pokazatelj je nedostatka razumijevanja i guranja vlastite sebičnosti i ega u prvi plan.

Polariziranje je ubilo i ono malo Hrvatstva kojega je ostalo jer razjedinjeni smo manja prijetnja a zakonski okvir oslanja se na dvosmislena tumačenja i raspoloženja onih koji ih provode.

Još jedan žalostan dan u zemlji ugašenih ideala...

Nisam u priči ali zadnjih godina kao da su se popravili u hool segmentu. Tu ne mislim na međusobne omjere već ovako generalno...