KUP - 1/2 - Hajduk Split - Dinamo Zagreb - 03.04.2024. - 19.00h, Poljud, Split Bio malo van Zagreba da odahnem, među ostalim i od zone, dobro došlo.
Što reći, koju posluku porati, od 4 godine bez pobjede tamo do 2 zareom. Srce mi je puno. Dominacija, zakucavanje u pod, stavili smo ih di im je mjesto i sve je divno puklo.
Kaj smo igrali u prvom ne sjećam se kad sam zadnji put vidio na Poljudu da tak radimo, vozali smo ih kao male majmune i samo sreća i naša nekonkretnost pred golom ih je spasila blamaže. Ispalo da im je ozljeda Kalinića došla kao naručena jer je Lučić s jednom nogom branio čuda, li ni naši nisu pomogli, Špika pucao u sredinu, Kule čim mu se približio branič. U drugom sve više povlačenje i jebo sam mater jakiru, al valjda je to bilo instinktivno. Svejedno, nismo si smjeli to dozvoliti i sva sreća da su oni totalni krš od ekipe trenutno. Malo sam se pobojao da bi Perišić mogao nešto al se vidjelo da bježi od duela i da je njegov povratak večeras bio čisti fors.
Na kraju najljepše scene kako oni pucaju kao kokice. Kao trčali se obračunati s boysima a na prvu pojavu murije bježanje natrag iza ograde. Scene iz grada neću komentirati, jer su i boysi znali nastradavati od murije puno puta i murija navodno mlati sve redom, ne samo izgrednike.
Što se tiče njih sva ta histerija i psihoza koju su si napravili uvjeravanjem da je ova sezona ta, slavljenjem titula u studenom, kupovanjem godišnjih za loksu, rezerviranjem smještaja u splitu u svibnju, medijskom mašinerijom koja nas je uvjeravala da samo oni mogu biti prvi, sve je to negdje moralo puknuti i najbolja stvar je da je pukla tak da smo ih u pet dana 2 put dobili tamo. I najbolja stvar Perišić se vratio u ovakvoj tekmi di smo pobijedili i nakon koje su nastali neredi.
Još jedna velika pobjeda. Sad slijedi borba s Rijekom za oba trofeja.