Nisam uspio naći na taj datum, ali evo spremao nešto pa naišao.. nije Dinamo, nije čak ni nogomet, ali jest jedno od najzanimljivijih mojih gostovanja.
Srbija - Hrvatska, rukomet, 1/2 finala EP.
Danima su naši punili dvorane, po Novom Sadu koliko pamtim, ali onda je krenulo.. napad sjekirom na neku obitelj u autu, kamenje, boce i prestanak masovnijeg i organiziranijeg dolaska naših navijača. A repka ušla u polufinale..
Nas 4 odlučili za BG. Pa šta bude.. Na granici nas zaustavili i rekli da čekamo da nas se još skupi pa ćemo pod pratnjom.. dobacujem da nema problema, da smo poslovno često u BG, imamo znanaca, suradnika pa i prijatelja i da ne treba nitko brinuti za nas.
Murjak odgovara "slušaj, bre, dal ti misliš da se meni ovde zajebava i smrzava!? Čuvam vaše glavurde, ne svojom voljom, pa stoga ćuti i čekaj."
Uglavnom, pod pratnjom do hotela Prag gdje sam znao odsjedat poslom. Tamo u garaži ostavili auto, neki tabloid nas intervjuirao (pišali sutradan od smijeha kad smo čitali potpuno izmišljene, "naše" izjave). Ruksake bacili u stan nekog poznanika jednog od nas i na tekmu..
Njih 3 imali karte za naš sektor, ja kupio preko znanice random. Kad smo ušli, priđoh nekom žandaru i kažem što je na stvari.. Odveo me na naš ulaz, skupilo nas se na kraju 40-50 maks. Žandarmerija posvuda oko nas, tako da smo bili posve sigurni, premda na sektoru odmah do nas njihovi najžešći.. neki kreten sa šubarom i kokardom (da, u dvorani, 20ak godina star, sa šubarom i kokardom) bulji u mene (obrijane sam glave, imao sam 30 godina, u dobroj formi, valjda me "zamijenio" za "ozbiljnog" navijača
:lol: ) i pokazuje mi prstom ispod grla (ponovio dosta puta tijekom tekme). Deremo se ko manijaci, ne čuje se naravno ništa. Od nas 50, bila je neka skupinica od 5, 6 ultrasa, ne znam čijih. Sjećam se da su oni derali po svom, uglavnom ustaške.
Znam da u životu nisam tako poderao glasnice već na himni kao tada. Zastava u zrak i iz sveg glasa. Desno prema ovima nisam htio ni pogledati, samo uživao. Čak se i od zvižduka potpuno isključio.
U 2. se naši raspali, ovi puštali Marš na Drini, sve se treslo od mržnje. Cijela dvorana tulila nešto o pičkama ustaškim, njihovi igrači cupkali na ritam te "pjesme".
Standardni repertoar o šiptarskoj braći, klanju itd..
Kako smo izgubili, tako su ovi otišli slavit i zapravo smo bez većih problema izašli iz dvorane u bg noć.
Frendovi nas odveli u neki klub, tamo nakon pola sata DJ govori da imamo u klubu specijalne goste.. došli ljudi dati glas i srce svojoj zemlji (tako neka patetika), a evo ih sad s nama. Mi se pogledavamo, koji k.. na kraju kaže da smo došli navijati za Hrvatsku i da moli pozdrav.. cijeli klub počne pljeskati.
Očito domaćini znali gdje da nas vode.
:)
P. S. tada cura, sada žena, mi je tad bila trudna.. danima nije pričala sa mnom, da kud glavu idem izgubiti dok čekamo dijete.
:lol: realno, stvarne opasnosti iskusili nismo, samo dosta kondenzirane mržnje. Ali i normalne ekipe iste te večeri s kojom se fino zabavili.