A da spojimo hranu i putovanja? — Baneki

Ja sam skužio da se priča i o putovanjima pa sam započeo s tim :smile: — Papastrumf

Kao što sam napisao, sve što godi osjetilima..
I putovanja i hrana i vina i drugo što vas veseli, a nije pokriveno Dinamom, knjigama, filmovima, glazbom..

Putovanja i hrana idu ruku pod ruku. Iz svake zemlje u kojoj sam bio (ni malo ni puno, 20ak rekao bih), kao "suvenir" za sebe uvijek nosim neku hranu (tipičan slatkiš, suhomesnati proizvod, jednom i sir (napisat ću tu priču kasnije)), obavezno pivo ili vino, ovisno je li zemlja pivska ili vinska. :) Katkad i oboje, naravno.

Druge zemlje osim vizualno, volim doživjeti preko nepca, tako da mi pizza praktički nikad nije izbor kao Banekiju. Što god jedu domaćini, jedem i ja, ali lako mi je to reći kad nisam bio u rizičnim zemljama u tom smislu..

pa da me baniraju što potičem teme koje nisu vezane uz Dinamo.. :gasp:

Šalim se, odmah sam nakon svog zadnjeg upisa u anketi o ratu napisao da nek se zaključa tema, ali post nije prolazio.. jer je to već odrađeno. I neka je. Ima ljepših tema..

Neka krenu ovi "kuhari" što se pohvališe da vole i znaju.. ja sam doprinos zasad dao otvaranjem teme, a hranom je uvijek dobro otvoriti priče o hedonizmu. :)

Ovo fali još više kad od nove godine nisam nigdje prdnuo van granice. — og1986

Nedavno sam poslom išao u Rijeku i velim kolegici da nam rezervira hotel. Ona riješi i pita jel ok.. reko' - 2 dana u Rijeci su mi trenutno ko 10 dana Balija, sve je ok. :monkey:

Zadnji put sam bio van HR u prosincu prošle godine, i to u Briselu kojeg se nagledah (pa sam obilazio opskurnije kvartove) i ni pomišljao tad nisam da će to na godinu dana biti zadnje.. :(
Ove se godine, samo poslovno, privatno tko zna, veselio Barci, Bledu, ponovo Briselu, Goteborgu, vjerojatno Taškentu, a uletilo bi još ponešto.

Znao sam da volim putovati, svatko zna voli li ili ne, ali da će mi to ovoliko suludo nedostajati.. :worry:

ovoliko filozofskih, svjetonazorskih i sličnih rasprava nema na ostalim klupski orijentiranim forumima :lol: — Dudu

Naravno, kad su Dinamovi navijači pametni(ji) ljudi. :)

Zapisao sam ovu od Zapadnjaka — Dudu

Javi dojmove.. :wink:

smisao tvoje poruke mogu potpisati u 99% sadržaja.

Moj djed po majci se kao dijete pokrivao slamom i potom na slamu stavljao lagana trošna vrata da mu ne pobjegne..

Otišao kasnije privremeno u Njemačku, teško radio i odricao se da bi svojoj obitelji izgradio kuću. Potom teško radio na zemlji, da bi se djeca ako žele mogla školom maknuti s nje. Mojoj mami je već bilo nešto bolje i lakše nego njemu.

Ipak, i ja sam do 12. godine živio u podstanarskoj garsonijeri s roditeljima i sestrom. Onda kada su se stanovi "dijelili", moji ga nisu dobili. Onda kada se u stanove provaljivalo pa papiri kasnije rješavali (branitelj si, riješit ćemo to), moji nisu provalili. Onda kada se zbrinjavalo branitelje, moj otac nije pitao. Stan su kupili sami, na kredit, uz danas nezamislivu kamatu. Kada su starci kupili taj mali dvosobni stančić u Dubravi, ko danas se sjećam, nazvao sam taj stančić "našom palačom". Omogućili su potom i sestri i meni više škole od svojih. I meni i sestri je bilo lakše i bolje nego mojim roditeljima.

Moja djeca imaju praktički sve i sva su im vrata otvorena. I moja žena dolazi iz radničke obitelji, i ona kao i ja zna što znači nemati, ali učenjem, radom, prof. razvojem negdje dospjeti, nešto zaraditi i napraviti.

Nismo poduzetnici, ali jesmo posve pristojno plaćeni za svoja znanja i vještine.

Dakle, jako dobro znam što znači nemati pa se potom penjati po društvenoj ljestvici.

Ali.. nemati suosjećanja nije pitanje ekonomskog uređenja, stat ću u prve redove ekonomskog liberalizma, već pitanje osnovne društvene kohezije.. nekog najmanjeg zajedničkog nazivnika koji nas, jebemu, drži skupa.

Ako je čovjek čovjeku vuk, a zanimljivo je da je Majki to spomenuo, jer baš mi je to palo na pamet kao izreka za koju ne želim da bude/postane istinita kad sam pisao prethodne postove, onda barem imajmo na umu tek da nismo najjači vukovi u čoporu.. a gdje su tek drugi čopori.

Daleko sam ja od ljevičara kojem se nariče nad svakim tko zajauče da mu nešto treba, nego želim reci da biti slab ili biti manjina ne znači uvijek izbor, nego katkad ovisi o definiciji snage i većine.

Pa sad, tko razumije super, tko ne - jbg, ova mi tema dopizdila.. :)

Nisam se uopće referirao na tvoj post, opcenito sam napisao šta mislim. — marcio amoroso

Ma znam, nisam ni mislio da jesi, nego me tvoja misao o boljem svijetu kada bi sve bilo kako je u virtualnom sjetila da to i obrnuto vrijedi..
kada bismo svi pisali baš svaki pizdariju koja nam pada na pamet, bez ikakvih društvenih skrupula i normi ponašanja, onda bi ovaj forum bio nešto ko indexov, a ne Zona.

A i to stoji..

Ali je pitanje neke bazične socijalne inteligencije i "higijene" komunikacije u društvu (pa i virtualnom) da ne pišeš/ne govoriš/ne iskazuješ mišljenja koja su s razlogom društveno neprihvatliva i nepoželjna. Ne govorim o onom finom iskazu bunta iz potpisa kolege pod nadimkom @Bosna86, već o onoj vrsti prilagođenosti prema kojoj ne "krešemo u brk" svakome što nam se hoće. Prema kojoj ne hodamo svijetom zgražavajući se nad slabijima ili bez ikakvog, makar i deklarativnog, suosjećanja za njih (da uopće ne kažem manje sretnima, neka budu i sami krivi za ovu potrebu).

Ne možemo se skrivati iza krilatice "pa on (ne Majki, bilo tko) je samo iskren". Kada bismo svi bili tako "iskreni", vadili sve najmračnije iz sebe i podastirali javnosti, i ovaj forum bi bio puno, puno gore mjesto, da se malo poigram tvojom poantom o boljem svijetu. :)

Zato sam pisao o ovome gore u prethodnom postu, o tom prešutnom društvenom konsenzusu prema kojem pristajemo pomagati slabije čak i kad su sami krivi. Naravno da možemo i ne pristati, možemo se pobuniti, možemo tražiti sve što smo uplatiti u svrhu raznih pomoći i financiranja usluga države nazad i ako nas bude dovoljno, u tome ćemo i uspjeti. Međutim, tanka je zaista granica od društva potpuno ogoljele meritokracije do nepostojanja društva uopće. Ako se svedemo isključivo na sposobnu/pametnu/marljivu/snalažljivu jedinku nasuprot iste takve "s druge strane", nitko ne može biti siguran da će se (uvijek) naći na vrhu hranidbenog lanca..

To je bila barem moja poanta.

Gotovo da je sporedno je li riječ o zloj sreći ili vlastitoj krivici.

Ako ćemo mak na konac, nema te države na svijetu, osim totalitarne silom (a i takva samo prividno), koja može ispraviti nepravde i "nepravde" uzrokovane različitim okolnostima rođenja, uvjetima odrastanja, utjecaja neposredne okoline, genskih predispozicija, kasnije i osobne marljivosti i zalaganja.

Tko to ne razumije i/ili ne prihvaća, živi ili vrlo nesretan život ili je revolucionar, a to drugo ne isključuje prvo.

Međutim, to da se uopće možemo nazivati društvom dugujemo ipak nekom minimumu solidarnosti, čak i onda kada je nismo svjesni.

Primjerice, neki među nama uplaćuju visoke i vrlo visoke doprinose za zdravstvo, a da te usluge nikada ili rijetko trebaju. I rado bi(smo) možda da nam se to isplati pa da sami platimo svoje liječenje kad i ako nam zatreba.. Neki drugi ne uplaćuju nikako. Liječe se "na naš račun", ako ćemo grubo. Među tim drugima neki su nemoćni starci koji su uplaćivali cijeli život, a neki su vječni studentski jebivjetri. Ni moj doprinos ni ičiji koji ga uplaćuju, ne bira.. liječi taj novac i jedne i druge.

I neka liječi.

Naravno, želim racionalnost u trošenju tog novca, kao i svakog drugog doprinosa zajedničkoj blagajni (u koju ne uplaćujemo svi jednako!, a na iste usluge imamo pravo..). Ali ne želim da taj studentski jebivjetar ili neka druga ljenčina umre zbog svoje lijenosti.

Pa tako ni beskućniku ne želim da umre od gladi ili smrzavanja, taman da je i osobno u Admirala profućko kuću.

Stvar ljudskosti, minimuma solidarnosti prema drugom ljudskom biću, članu istoga društva. Naravno da ne treba dobiti jastoga i vilu Weiss (jednoj ljenčini doduše to već plaćamo), ali ako zauzmemo stav da nas se to ne tiče, da si je sam kriv (ponavljam, čak i ako jest, a kamoli ako nije), onda možemo odmah "ključ u bravu".

Svi na "livadu" pa tko jači..

Majki, nisi tako jak kao što misliš. Na toj "livadi" bi, kada bismo svi živjeli po tvojoj devizi, možda gadno na'ebao.. i pritom, ako nije jasno, uopće ne mislim na tučnjavu kojoj nisi vičan.

Oršiću aktiviran pretpoziv umjesto ozlijeđenog Rebića.

Jedna od prepiski koju sam jutros čitao na forumu sjetila me na jedan od meni omiljenih naslova..

Zasužnjeni um, Czeslaw Milosz.

Iz prepiske na koju mislim proizlazi da je više u pitanju srce, nego um, ali ni um do kojeg ne dopiru ni vrlo jednostavne po(r)uke definitivno nije slobodan.

Jer nije to pitanje kognitivnih kapaciteta, nego baš kao da je riječ o "zarobljenosti" uma, zatvorenosti za išta što odudara od već zabrinjavajuće petrificiranog sustava izokrenutih vrijednosti.

Zato se zaista nadam da je @Papastrumf u pravu.

Kako bilo, sjetilo me na naslov, ali sadržaj ove sjajne knjige je ipak nešto drugačiji..

Zahvalan sam jednom profesoru s postdiplomskog koji me na tu knjigu uputio na seminaru i zbog kojeg sam bogatiji za jedno od ljepših književnih, ali i misaonih iskustava. Pa ako ju još tko uzme u ruke, bit će zahvalan meni. :)

Neću o kratkom sadržaju, možete ga lako naći, ali uvjeravam vas da ćete knjigu poželjeti i kupiti i imati nakon što ju negdje posudite. Zato da bi je opet pročitali kad vam se hoće, ali i zato da ponosno stoji na policama kao neko ogledalo "bogatstva", odnosno onoga za što zadovoljni možete reći da iskustveno posjedujete.

Stevo Đubre najjači od svih likova — Kwedi

Bome je jak. :) Baš mi otkriće ovaj Dnevnjak.. kakva ekipa :lol:

dobar, odličan, ali pogledao ih evo 7, 8 i Investitor mi je zasad apsolutni vrh. :cool:

Jel to ti znaš nešto što mi me znamo, tj.imaš dojavu? :gasp: — Navijač Dinama

Naravno, zato sam i odlučio podijelit sa svima na Zoni. :)

Vidiš da suptilno pokušava sve navesti na krivi put :wink: — xavier

Kako to misliš suptilno? Više bezočno i besramno. :cool:

A kaj ću, jedva sam upao u prvih 100, sad se služim svim prljavim trikovima da se probijem među najboljih 80.. :lol:

dodaj ga. — Eduardo

Tnx, nisam skužio da se može, dodano.