Mislim da je ovo bilo 100., jubilarno dovršenje transfera Livija u Fener pa je vrijedilo zabilježiti. :blush:

"U TURSKOJ su uvjereni da će Fenerbahče uskoro dovršiti dovođenje Dominika Livakovića, golmana i kapetana Dinama.

Turski list Yeni Safak u današnjem izdanju donosi vijest da je Dinamo nakon tjedana pregovora prihvatio ponudu Fenerbahčea. Hrvatski prvak će dobiti osam milijuna eura te još dva milijuna potencijalno kroz bonuse.

Podsjetimo, 28-godišnji Livaković u ugovoru s Dinamom ima klauzulu prema kojoj može otići za 10 milijuna eura, ali zasad nitko nije spreman odmah dati taj iznos za njega.

Isti izvor navodi da je Livaković bio protiv transfera u Fenerbahče, ali da je promijenio mišljenje nakon što je Villarreal odustao od njega. Sada slijede pregovori Fenerbahčea i Livakovićevog agenta oko ugovora. Navodno mu je pripremljen četverogodišnji ugovor.

Livaković je igrač Dinama od 2015. godine i s njim je osvojio šest naslova prvaka Hrvatske te upisao nekoliko nezaboravnih nastupa u Ligi prvaka. Na golu Dinama trebao bi ga naslijediti četiri godine mlađi Ivan Nevistić."

Prenosi: Index

Ne znam uopće gdje da ovu budalaštinu koja slijedi napišem, ali nekako mislim da je povezana (barem podsvjesno) s temom okršaja Dinama i Hajduka pa ću ovdje, nek moderatori prebace u Šank ako je prebizarno za ovdje.

Uglavnom..

Sanjao sam (imao noćnu moru) da sam udomio Dražena Lalića. :eyes: :lol:

Naime, dođem doma, on smrznut leži u mom boravku, pokriven dekom. Ja kao znam da je on ženin rođak (u stvarnosti nije nit mi žena ikakve veze s Dalmacijom ima), ali ne viđamo ga i nije mi jasno koji k..c je sad došao.

Ispostavilo se da je u kasinu sve profućkao i postao beskućnik pa ga je žena pustila na dan, dva k nama dok mu se netko od djece ne smiluje i primi ga.

Ženi šapćem u kuhinji - zovi mu djecu, radi što hoćeš, ali ovog orjunaša ne želim tu gledat. :monkey:

....

Jest da sam ga nedavno sreo u gradu i pomislio kako je jako ostario, ali ovaj bizarluk me po buđenju baš nasmijao. :lol:

Kad bi to bila istina (a nije), smatrao bih to novom pljačkom Dinama.

Ove Plenkijeve najave za novi Poljud, Maksimir, Šubićevac, Apaš, sređivanje Ruje,Drosine,Herjavca ne pušim ni najmanje — DrawTube

Ja popušio u cijelosti. Bumo vidli

Od ovih je ispala i Lokomotiva. — Infinity

Neću nikad zaboravit tu tekmu, jer sam bio na njoj. :eyes: (obiteljski razlozi)

Imao sam osjećaj da je Ivković zaprijetio smrću svakome tko prijeđe centar..

Otad nadalje ne mogu ga slušat kad počne o napadačkoj igri..

A mora biti nagađanja i tračeva... to je naziv topica :grin: — nwankwo646

O jebogati, pa piše ti gore u odgovoru na moj komentar

Dečki držite se teme. — marcio amoroso

Pogubio sam se skroz, po čemu se ne drže teme, ozbiljno pitam?

Nabadaju neke Japance koji bi "možda mogli doći", kao što se i inače ovdje nabada tko bi sve mogao/trebao doći i kao što naziv teme posve dopušta (nagađanja, tračevi).

Još gore, ovi od kojih su Domžale izgubile su 6. bili:

Dinamova akademija 18. najbolja na svijetu:

Članak

"Procijenjena vrijednost igrača koji su prošli obrazovni sistem u Dinamovoj nogometnoj akademiji iznosi 337 milijuna eura, a igrači koji su još uvijek u plavoj svlačionici i spadaju pod navedeni kriterij vrijede 47 milijuna eura."

Kad god pročitam neki tvoj upis imam osjećaj da sam na nekom lokalnom skupu HSS-a 1925.

Niš loše ne mislim, nego po tom arhaičnom kajkavskom plus "kaj bu bu" mentalitet središnje Hrvatske, baš onak po peesu sve. :smile:

Tobol dere honku. — Droljo

Ok, ja sam svakako sredovječan muškarac pa mi kao i tinejdžerima sve baca na loše fore s aluzijama na seks, ali ovo fakat zvuči kao prijevod nekog homemade uratka iz Finske.

https://www.germanijak.hr/nogomet/vijesti/ne-moze-livakovic-ne-moze-petkovic-ne-moze-ivanusec-turci-u-dinamu-pronasli-novu-metu/116140

Ni više ni manje, nego Baturinu bi Galatasaray..

Mislim, niš bitno, oni pokazali interes, ohladila ih cijena, ne trebate ni otvarati, ali imam potrebu reći da mi baš idu na k... c s tim svojim "interesom".

Kad već tipkamo o toj klupskoj komunikaciji evo prijedloga jednog klupskog priopćenja:

"Dragi Turčine,

napuši se k....e."

ili alternativno ako mislite da ovo gore nije korektno

"Draga turska braćo,

odjebite od svih naših igrača, jer nemate para za njih, a oni nemaju interesa za vas.

Srdačno, GNK Dinamo"

Moguće da se išlo s tim da se bar troškovi organizacije utakmica pokriju s ulaznicama i da taj segment bude na nuli. — AC1593

Moguće, ali to ne znamo, jer nije komunicirano.

"Intenzivno radimo na dogovoru s Gradom i državom o izgradnji novoga stadiona kako bi u najkraćem mogućem roku svi naši navijači mogli uživati u utakmicama Dinama na stadionu dostojnom veličine i značaja našega kluba.

Međutim, i dotad će Dinamo igrati, a naši nas navijači pratiti.

Za ovu sezonu morali smo uskladiti cijene ulaznica s općim porastom organizacijskih troškova, ali imajući na umu i vrijednost koju naši igrači pružaju na terenu, uspjehe koje postižu i doživljaje koje na taj način stvaraju za sve naše vjerne navijače.

Svi kupci godišnjih ulaznica imat će pravo prvokupa ulaznica za gostujuće utakmice, jer naši nas navijači prate posvuda i to želimo vrednovati, kao i prošle godine.

Za najmlađe smo pripremili...."

Evo, da ne idem dalje, 2 minute tipkanja. Ne velim da se onda ne bi gunđalo na poskupljenje, jer bi, gunđav smo narod i jebiga nek računaju s time, ali nije da se ne može iskomunicirati, ublažiti, upakirati ako baš hoćete.

Baciš malo svijetle budućnosti za uvod, pa između neugodnu vijest o poskupljenju ali eto opravdano, pa za kraj opet malo pogodnosti i prepoznavanja navijača..

I imaš ipak drugačiji paket.

Nalazimo se u raskoraku između dvije krajnosti. A kao i svaka tranzicija, po definiciji proces, traje neko vrijeme da se stvari uravnoteže, da dođu u neki balans. Da se klatno uravnoteži nakon jakog njihanja, što bi rekao onaj moj Islanđanin.

Imali smo od svega "spektakl" i dramu, imali smo jebanje majke na presicama, razjebavanje i nadjebavanje, dodavanje gasa i strahovita pojačanja, imali smo "sve pod kontrolom", figurativno, ali i doslovno.

Nisu diktatori i tirani džaba i bez razloga uvijek i u svakom režimu kod dijela puka kojeg tlače (dio njih ne smatra da su tlačeni) - obožavani.. pa čak i kad umru, odu, njihova "zvijezda" u očima dijela ljudi još jače sjaji.

Je da je krao, ali je i nama dao, je da je sva moć bila u njegovim rukama, ali barem znamo da je bilo pod kontrolom.

Mnogo ljudi puno, puno više cijene sigurnost, nego slobodu (ne osuđujem, konstatiram, ako je potrebno naglašavati) pa posljedično izuzetno cijene osjećaj da je "sve pod kontrolom", da ne moraju oni brinuti o tome (što god da je u pitanju).

Da to prenesem na situaciju s klubom.. obični navijač se ne zanima za statute i uprave, ne zanima se za teorije identiteta i marketing, nije ga briga za strmost tribine i raspored ulaza. Nije ga briga, ali ne jer ga ne bi trebala biti briga nizašto od toga (mada će uvijek biti i takvih, to je isto ok), nego jer je tako "odgojen".

Zanima ga rezultatski uspjeh kluba, zanima ga mjesto na tribini (i veseli da je što jeftinije, o posljedicama ne razmišlja i smatra da nije njegovo da razmišlja) ili pred TV-om, zanima ga da ima osjećaj da je njegovo samo da plati 3 eura, a ovi na terenu nek izvole/izvoliju gaziti Bayern i ući u polufinale Lige prvaka (karikiram radi poante).

Za ostalo se pobrine ovaj što je svaki dan na presici. Gazda. On čvrsto drži uzde u rukama, on dovodi bijesna pojačanja (ne mora se pokazati da su takva, kao što se petogodišnje planiranje proizvodnje u centralnom komitetu ne mora pokazati najefikasnijim načinom), on dnovinarima kaže kaj ih ide i kaj i zaslužuju čuti, s njim znamo koga se sluša, tko vodi. Stvar je pod kontrolom.

(Osjećaj kontrole je, usput budi rečeno, glavni razlog uspjeha teorije zavjere. Ako "netko to sve kontrolira i upravlja nama" onda stvari nisu u kaosu, nisu toliko nepredvidive i nesigurne.)

Vratimo se klubu..

Nakon te posvemašnje "kontrole", nakon tog prividno svemoćnog "upravljanja situacijom" kada nizašto nismo "morali brinuti" dolazimo u razdoblje kada nismo sigurni kako se donose odluke, tko ih donosi, imamo li zacrtani smjer, zašto se pojedine odluke donose, hoće li biti donijete (govorim o percepciji, ne nužno realnosti).

Kako to već biva sa svim narodima koje je "vodio" neki diktator, učimo se slobodi. U principu, možda se predvodnici borbe za slobodan Dinamo neće baš složiti sa mnom, ali lakše je izboriti se za slobodu, nego biti slobodan.

Trebat će neko vrijeme da shvatimo i koja je naša uloga u svemu tome. Ali i da se procesi u klubu poslože. Baš kao i u državama, u novom "režimu" ima pripadnika starog režima radi kontinuiteta vladavine (i drugih razloga, ali da skratim koliko mogu), ima neokaljanih predstavnika "nove vlasti", ima onih koji su "preobukli košulje" u zadnji tren. Očekivano i uobičajeno.

Mislim da klubu s pravom prigovaramo oko komunikacije, da s pravom gunđamo. U to koji su čiji motivi za gunđanje ne ulazim (da opet povučem paralelu s državom u tranziciji, ne radi se lustracija nad "običnim građanima", nego okaljanim pripadnicima starog režima (ili kao kod nas - nikako, ali da ne odlazim sad dublje u to zašto, kako)).

Jel komunikacija na razini kluba dobra? Nije! Za mene nije, ali ja rezultate nikad ni u poslu ni ako razmišljam o državi (eto Hrvatskoj, koja je za mene puno, puno uspješnija i kvalitetnija država nego u općoj percepciji) niti u ovom slučaju ne gledam od danas do sutra.

Gledam dugoročan učinak. S druge strane, klub i prva momčad pogotovo ne mogu čekati, kao što zdravstvo i školstvo ne mogu čekati i posve je normalno da se javljaju i zagovornici ranijeg sustava i oni koji preko noći očekuju čudesne promjene na bolje sad "kad su naši na vlasti".

Što ja u ovoj svojoj struji svijesti želim zapravo reći.. Da prigovarati, očekivati, bockati i tražiti i trebamo i moramo, da biti članom nečega po meni ne znači biti pasivnim promatračem i pukom čašću, nego aktivnim sudionikom, zainteresiranim pojedincem koji samo tako i može onda donositi suvisle zaključke, imati prijedloge, izabirati na koncu konca.

Međutim, u životu jednog kluba, a naš je dosta dugovječan ma koji da mu rođendan slavite, mjesec dana lošije klupske komunikacije ili par tjedana bez dolaznih transfera nisu dokaz ničega pa ni neuspjeha, silaznog trenda, zabrinjavajućih pokazatelja.

Naravno da ćemo prigovarati, neka znaju da pratimo i ne damo se zajebavati s klubom, ali važno je očekivanja postaviti što je realnije moguće (o tome svakodnevno i raspravljamo), dati priliku i potrebno vrijeme.

Ako ne budu valjali, doći će novi.