KK Cibona Cibona je:
- četvrtak navečer, Euroliga na drugom od ukupno 2 TV programa.
- sto puta ispričana priča mog starog kako je Pejčinović Bogom dan talent s ogromnim rasponom ruku kojeg je prometna zaustavila na putu do zvijezda.
- Dževdo kao prvi tricaš Eurolige (po % naravno, 1/1 u sezoni).
- razbijanje Partizana kad je to značilo toliko da je danas nemoguće opisati riječima.
- Chucky koji kaže kako je cool nadimak Ustaša koji je zaradio u BG. Tko ne zna, čovjek je crnac :smile:
- Ivan Grgat kojeg vozaju na kolicima za prtljagu po zračnoj luci dok predvodi navijanje: "Ja volim samo - Cibonu i Dinamo".
- Ženja Kisurin u četvrtfinalu EL.
- trica Davora Marcelića iz kornera.
- Prkačinov okret "na vanjsku" i zakucavanje.
- mladi Giriček zbog kojeg smo vjerovali da ćemo opet biti veliki i jaki.
- ludo velik talent i još luđa glava Josipa Sesara.
- čestitke Hrvatskoj na mirnoj reintegraciji prije EL utakmice.
- oduševljenje kod pronalaska videa Draženovih utakmica u dresu Cibone nakon stotina odslušanih priča o tome.
- pokret iz osamdesetih, zagrebački i hrvatski, ponos do neba!
- drugi prst jedne ruke. Prvi je naravno, Dinamo.
- čista emocija bez da pamtim Draženovo vrijeme.
Kao što rekoh, sve ovo gore je nešto tiče jednog pojedinca. Nebitno bilo kome osim mene.
Bitno je ono što se tiče društva u cjelini. Ne smeta mi da bilo tko za nekoga (ne)navija. Smeta mi da se službeni Dinamo odriče Cibone. To je protuprirodno. Možda i 2 najjača predratna simbola hrvatskog i zagrebačkoj duha koja su prkosila i pokazivala da se nećemo predati pred bilo čime što dođe. Ni na sportskom ni na životnom terenu.
Prsta 2 jedne ruke.
Ako si prvi prst (kažiprst) i saviješ se, sam sebi pokažeš ono što je ostalo u zraku.
Zaključno, ako neće podržati Cibonu, bolje da se GNK ni ne petlja u košarku.