Dinamo Zagreb 2023./2024. - O svemu pomalo Iznimno sam cijenio Igora kao igrača, a i volio jer je pravi, veliki Dinamovac. Samim time, dobiti potentnog mladog trenera na kormilu voljenog kluba, koji uz to obožava taj isti klub ispunilo me velikom srećom. Iskreno nisam bio za njegovu smjenu prije ove pauze, ali činjenica je da igrački ja tu nisam vidio jasnu ideju, a bome niti njegov rukopis, o rezultatima se nema što govoriti jer je start sezone jako loš. Dakle, okolnosti sigurno nisu lagane, ali ne možemo govoriti o tome da mu je rasprodana ekipa i smanjen kadar na minimum, a da on nije bio taj koji je podosta igrača otpisao. Još bih razumio da mu se neki igrači nisu uklapali u njegovu viziju i to je OK, ali on je jednog Perića stavio u zapečak, koji je kod svih trenera bio ključna figura, Perković je potpuno nestao, Drmić nije dobar niti za ući na pola sata, gdje je drugi Šutalo, u Ateni imaš kao opcije za lijevo krilo i promjenu ritma Kaneka i pomicanje Mohe naprijed i ti uvodiš Marina za kojeg svi vide da nije u stanju nikakav impuls donijeti. Žališ se na kadar, a svi protivnici s kojima si igrao do sada nemaju jaču klupu od tebe. I vrhunac mišljenja o svojoj ekipi je kad kažeš da nemaš puno mogućnosti za rotaciju jer ti je klupa tanka (nakon poraza od AEK-a u Zagrebu) gdje si se izravno posrao i popišao po svojim igračima. Osim toga, umjesto da pokažeš vjeru i u prolaz i u svoj tim ti mrtav hladan ispališ da ne vidiš kako se puno toga može promijeniti jer imaš to što imaš. Već sam ranije komentirao vještine javnog nastupa i neverbalnu komunikaciju i energiju koje jednostavno nema (pritom ne mislim na deranje uz aut liniju i psovanje majke igračima slikovito rečeno), a koje spadaju u liderske vještine. Moram priznati da koliko god mi bio drag ja tu u dubini duše nisam vidio prostor za napredak jer definitivno nije slučajno da smo mi u 3 najjače utakmice u ovoj sezoni sva 3 puta pali na samom kraju utakmice.