Dominik Livaković #40 Pitanje se nameće samo od sebe: strah. Jer prvi mandat u Maksimiru je podigao ljestvicu do razine na kojoj se više ne gleda svaka obrana, nego svaka mrvica nesigurnosti.
“Ma ne. Čega bih se bojao? Vraćao sam se kući. Znao sam puno ljudi koje sam ostavio tamo i koji su me dočekali. Došli su i neki novi, u svlačionicu i u klub. No, od prvog razgovora s Bobanom i Kovačevićem – osjećao sam se kao i prije.”
Usporedbe su uvijek nezahvalne, ali neizbježne. Ostavio je Dinamo koji je ispisao povijest, uzeo mjeru Europi, izbacio granice i prokletstva iz Maksimira. Kakav je ovaj u koji se vratio?
“Ne znam je li Dinamo bio najveći u tom periodu, ali činjenica je da smo obilježili jednu eru. Pitanje je to s kojim su me suočili dečki u svlačionici, ali odgovor je negdje u zraku. Mi ne bismo onda uspjeli da nismo bili skupa nekoliko godina, da se nije stvorilo jezgro iz kojeg je krenula kemija. Naravno da je to teško danas jer smo svi svjesni kako nogomet tržišno funkcionira i da su klubovi poput Dinama osuđeni na prodaju kako bi držali takvu razinu, ali jasno da je osnovna stvar što duže zadržati momčad. To je temelj na kojem možeš graditi dobru priču.”
Ima li ovaj Dinamo taj potencijal?
“Apsolutno ima. Pa prvu sezonu nakon velikih promjena su dočekali proljeće u Europi. Iako je sustav drugačiji, treba proći onakvu skupinu. Pogledajte sva ta imena klubova. Dakle, temelji su dobri da se Dinamo može ponavljati, možda i otići korak dalje.”
S Livakovićem ili bez njega?
“Već sam rekao da to ovisi o puno faktora na koje ja i nemam neki utjecaj. Čeka se rasplet u Fenerbahçeu, izbori su tamo, ne znaju se niti uvjeti. Mislim da je još rano pričati o tim stvarima, ali Dinamo će uvijek biti opcija za mene. Dok god sam u nogometu – Maksimir je opcija. Vidjet ćemo.”
Link neću stavljati jer bi vam autor mogao dić želudac.