Miljenko Mumlek rođen je u Varaždinu 21. studenog 1972. godine. Odrastao je u obližnjoj Vinici, u uglednoj sportskoj obitelji. Majka Katica bila je jedna od ponajboljih igračica rukometnog kluba "Koka", dok mu je otac bio profesor tjelesne kulture u osnovnoj školi. S obzirom na sportske sklonosti roditelja, teško da je životni put Miljenka mogao krenuti drugim smjerom.

Već od najranijeg djetinjstva mogli su se uočiti njegovi sportski geni. Od jutra do mraka provodio je dane u društvu lopte, igrajući nogomet s vršnjacima po viničkim livadama da bi ga u 4. razredu osnovne škole roditelji upisali u Varteksovu školu nogometa.

Dva do tri puta tjedno putovao je mali Miljenko s radničkim busom od Vinice do Varaždina i natrag. Poslije odrađenog kadetskog staža, Mumlek prelazi u varaždinsku Slobodu. Bila je to vrlo pametna i mudra odluka jer teško da bi se onako krhak i sitan mogao probiti do prve momčadi Varteksa koja je u to vrijeme igrala u jugoslavenskoj Međurepubličkoj ligi. Igrajući za Slobodu Mumlek je očvrsnuo i stekao dovoljno potrebnog iskustva za veličanstveni povratak u Zagrebačku 94.

Usporedo s igranjem nogometa Mumlek završava Gimnaziju i odlučuje krenuti stopama svog oca i upisuje se na Kineziološki fakultet u Zagrebu. No, stvaranjem samostalne Hrvatske u njegovom matičnom klubu rastu prvoligaške ambicije pa tako razapet između zagrebačkog studija i odlazaka na treninge u Varaždin, naposljetku odustaje od studija. Isključiva posvećenost nogometu vratila mu se s kamatama. Izborio se za mjesto u momčadi te je '92. godine u Zaprešiću odigrao prvu prvoligašku utakmicu za Varteks.

Već u njegovom prvoligaškom debiju vidjelo se da je veliki znalac. Igrač koji savršeno barata loptom, s udarcem kojim se odlikuju samo najveći. U sljedećim sezonama nametnuo se kao vođa i dirigent momčadi. U sezoni 1995./96. borio se s Varaždincima za naslov prvaka. Ipak na kraju su završili treći s dva boda manje od Hajduka i Dinama (tadašnje Croatije), koji je bio prvak.

S Varteksom je 1998./99. ostvario povijesni rezultat u Kupu kupova. Izbacili su Rudar Velenje s dvaput po 1:0, u prvoj utakmici osmine finala izgubili od Heerenveena 2:1 pa nakon produžetaka kod kuće pobijedili 4:2. S tri pogotka u dvije utakmice protiv Heerenveena odveo je Mumlek svoju momčad do proljeća u Europi gdje je na koncu u četvrtfinalu bolja bila Mallorca (0:0, 3:1). Sve do Dinamovog proljeća 2018. bila je to posljednja situacija da je neki hrvatski klub igrao europsko proljeće.

Igrao je u drugoj polovici 90-ih Mumlek nogomet života. Zabio je dva put po 13 pogodaka u prvenstvu, a igrao je veznjaka. Nakon sedam sezona u Varteksu, pozivnicu s himnom Lige prvaka poslao je Dinamo u koji prelazi u ljeto 1999. s 27 godina na leđima. Taj period svoje karijere pamtit će po igranju spomenute Lige prvaka u sezoni 1999./00., osobito po utakmicama s Manchester Unitedom - na Old Traffordu ušao je u 70., a na Maksimiru u 69. minuti utakmice. Još dva ulaska s klupe odradio je u dvobojima s francuskim Marseilleom.

Međutim, zbog brojnih ozljeda i problema s koljenima u Dinamu nije uspio i veći dio sezone proveo je na klupi. Upisao je samo 14 službenih nastupa u kojima je postigao šest pogodaka, od kojih je njih pet zabio u HNL-u, a onaj šesti u šesnaestini finala Hrvatskog kupa kada je Dinamo u Požegi s 10-0 pobijedio BSK. Dinamo se na kraju te sezone okitio naslovom prvaka dok je u finalu kupa poražen od Hajduka.

Iz Dinama se 2000. vratio u Varteks, a od 2003. do 2005. nastupao je za Standard Liege što znači da je prvi i jedini inozemni angažman ostvario tek u 31. godini života.

Ipak, prije tog odlaska put Belgije imao je Mumlek s Varaždincima još jedan veliki europski pothvat. U kvalifikacijama Kupa UEFA-e 2001./02. prvo su izbacili Vaduz s ukupnih 9:4, a onda i veliku Aston Villu s Peterom Schmeichelom i Davidom Ginolom. U prvoj utakmici igranoj u Engleskoj Varteks je slavio s 3-2 što ih je uz domaći poraz od 1-0 u nastavku natjecanja odvelo do danskog Brondbyja koji se ipak pokazao kao prevelik zalogaj. No, ta velika varaždinska noć u Birminghamu pamti se i danas i pamtit će se još dugo.

Mumlek je odradio dvogodišnji ugovor u Belgiji i vratio se kući, no 50-ak kilometara istočnije u Koprivnicu. Oni najzagriženiji navijači su mu to zamjerili, no Mumlek je brzo pohvatao uzde igre velikog Varteksovog rivala. Iako već duboko u 30-ima, istinska HNL desetka bila je nezamjenjiva u vezi Farmaceuta.

Mumlek je bio prorok u svojoj sredini. Davno je rekao ''u Varteksu ću završiti karijeru''. I baš je u posljednjim sezonama ispisao koliko genijalne, toliko i crne stranice respektabilne karijere.

Kapetan kojeg se bespogovorno slušalo na kraju je ispao zaštitno lice ''afere offside''. Vjerojatno jedini tada u Varteksovoj svlačionici koji je zaradio novce u karijeri ispao je ''pedro''. Tri mjeseca proveo je u zatvoru nakon što je pravomoćno osuđen za umiješanost u namještanje utakmica. Iako je sindikat igrača (Mario Jurić & Dario Šimić) tvrdio kako je Mumlek sam znao financirati suigrače koji nemaju za osnovne životne uvjete na kraju je osuđen na zatvorsku kaznu. To je odradio i u 40-ima se nakon skoro 400 odigranih utakmica samo za Varteks ponovno dohvatio nogometa u trećeligašu Podravini.

Ludbreg je tako za kraj dobio posebnu privilegiju jer za Čoleta se uvijek isplatilo odvojiti nekoliko sati nedjeljom popodne.

Mumlek je svojim igrama i pristupom obilježio eru najvećih uspjeha varaždinskog nogometa. Uz spomenute europske skalpove četiri je puta s Varteksom igrao finale Hrvatskog kupa i jednom sa Slaven Belupom, ali nikada nije uspio otići do kraja.

Miljenko Mumlek jedna je od najboljih desetki HNL-a svih vremena, a zaljubljenici nogometne igre pamtit će ga kao jednog od najboljih nogometnih virtuoza i lucidnih dirigenata koji su gazili zelene terene hrvatskih prvoligaša. Uz to jedan je od najboljih izvođača slobodnih udaraca u povijesti lige, a jedan od najupečatljivijih njegovih slobodnjaka bio je onaj s 30 metara koji je 2007. zabio Georgu Kochu u zadnjim sekundama utakmice za pobjedu protiv Dinama (4-3).

Mumlek je apsolutna legenda domaćeg nogometa i sa 107 pogodaka najefikasniji je veznjak, a ukupno peti najbolji strijelac u povijesti HNL-a. Više od njegovih 107 golova zabili su samo Joško Popović (111), Ivan Krstanović (116) Igor Cvitanović (126) i nedodirljivi Davor Vugrinec (145).

U bogatoj nogometnoj karijeri Mumlek je igrao za sve reprezentativne selekcije - mladu reprezentaciju Hrvatske U 20 , "A" reprezentaciju te za Olimpijsku reprezentaciju. Dva puta je proglašavan za najboljeg sportaša grada Varaždina, a 1999. godine postaje prvi Varaždinac kojemu je uspjelo osvojiti "Žutu majicu" koja se dodjeljuje najboljem nogometašu 1.HNL.

Još kao klinac kada je počinjao igrati nogomet dobio je nadimak Čole koji mu je nadjenuo jedan od juniora s kojima je trenirao. To se na kraju 'primilo' i ostalo do danas. S druge strane u Belgiji nisu mogli izgovoriti njegovo prezime, zbog čega su ga prozvali Miki.

Po završetku igračke karijere Mumlek je ostao u svijetu nogometa kao trener.