Stadion Maksimir Koliko je to sve nakaradno postavljeno od početka pa do sada govori i činjenica da je generacijski projekt vrijedan 200 milijuna eura dan na odlučivanje šestero arhitekata koji stadiona u životu nisu vidjeli.
Kojima je jedan napušteni stil i dalje u glavama, a razmišljanje da se diže spomenik tom napuštenom stilu je zaseban slučaj za razmatranje.
Nitko im nije objasnio da mi želimo raskid veza sa tim stilom i vremenom te da ne želimo da ostane ijedna travka i mikročestica Maksimira, a koja će nas podsjećati na to vrijeme i taj stil.
Meni ae sve čini da su tu glavnu riječ vodili naši arhitekti koji su nametali to riješenje, a kada se vidi tko su, jasnije je nametanje toga stila. Ljudi koji su u glavi i dalje u socijalizmu i smjeru toga vremena.
Pa ako se već davala oda nekom vremenu, mogla je i autro-ugarska poslužiti kao polazišna osnova razmišljanja, s obzirom da je neki prosperitet krenuo tada.
Ali ne, zadržimo se u sivom i čemernom.
Meni to doslovce odražava osobnost tih arhitekata.