Ja evo, a mislim da sam odigrao neku ulogu u borbi za demokratizaciju kluba i njezin sam neskriveni pobornik, smatram posve legitimnim da netko misli kako je pretvaranje kluba u dioničko društvo bolja opcija od članskog upravljanja klubom. Ne slažem se s njim, ali svatko ima pravo na mišljenje.

Dva su problema kod toga:

• prvi je da se proponenti privatizacije uvijek jave tek kad nešto zašteka ili pođe po zlu. Nitko nije prošle godine nakon dočeka na trgu govorio kako bi bilo puno bolje da klub nije demokratiziran, govore sada kad smo u ozbiljnoj rezultatskoj krizi. No Dinamova kriza igre i rezultata nema ama baš nikakve veze s unutarnjim ustrojstvom kluba i demokracijom, ona je samo povod za ponovno propagiranje tih ideja. Sad, za pet godina i za 50 godina, kad god krene nešto po zlu, javljat će se ljudi koji će govoriti kako bi bilo puno bolje da klub umjesto demokracije ima "gazdu". Tu dolazimo do drugog problema, a to je da...
• proponenti privatizacije žive u nekom idiličnom svijetu u kojem bi se Dinamo privatizirao tako da bi najbogatiji arapski šeik uložio par milijardi i postavio Bobana za predsjednika bez želje da se petlja u išta i živjeli bismo sretno do kraja života. No realnost privatnih klubova je prilično surova: Šibenik mijenja vlasnike svake godine, Istra je de facto druga momčad skorog španjolskog drugoligaša, Osijek je PR alatka u predstavi vladajućeg režima koji sanja o Mađarskoj do Rijeke, ta Rijeka je igračka čovjeka koji bi htio biti Mamić ali mu to ne uspjeva, a tovare bolje da ne spominjemo. Kao što demokracija nije idilična, tako ni privatizacija nije idilična. Nema tu šeika koji se zaljubio u Zagreb ni milijardi koje padaju s neba, realnost su više ili manje mutni lokalni bogataši i borbe za prevlast te mogućnost da klub postane nečija privatna igračka gore nego što je to bio u najgorim danima Mamićeve vladavine.

Priznajem vam pravo da mislite drugačije, ali u krivu ste jer gledate na ideju kroz ružičaste naočale. Demokracija je oslobodila ovaj klub i ona - pogotovo kad se skupi većina za ozbiljnu izmjenu statuta i demokratičnost u punom smislu te riječi - jamči da će on ostati slobodan zauvijek, da nikada više neće biti neki Canjuga, Mamić, Antolić ili Hanžel, a Bogu hvala ni neki Meszaros, Mišković, Mateschitz i tko zna tko još.

Nisam nikada za gašenje komentara, ali baniranje onih koji prizivaju povratak Mamića bi trebalo biti pod muss i - doduše preslobodno - bih to tumačio kao poticanje na počinjenje kaznenog djela u pokušaju. Postoji pravomoćna presuda i ta stvar je stavljena ad acta.

Pa se mora u rukavicama govoriti "sportski sektor nije dobar ", kao da to nije daleko najvažniji segment kluba. — Chempers

Vodiš neke svoje bitke s izmišljenim neprijateljima, nije nikakav eufemizam. Mislim da svatko ovdje itekako zna da je sportski sektor najvažniji segment kluba, ali isto tako i da nije jedini bitan.

Vrzma mi se ovo po glavi već neko vrijeme, a suzdržavam se napisati jer ne želim da ispadne kao ikakvo traženje alibija za ikoga. Svima je jasno da se već neko vrijeme vuče problem sa sportskim sektorom i da mijenjanje trenera nije taj problem riješilo, a davanje povjerenja Mariću nažalost je bila greška. Njegova odgovornost je tu najveća, odgovornost je i na onima koji su ga predugo tolerirali, ali dojma sam da u svemu tome zanemarujemo odgovornost onih koji su tu ključni.

Igrača.

Igrači su u traženju odgovornosti uglavnom svete krave. Izuzev pojedinaca poput Mmaeea koji se istaknu i završe na stupu srama, igrače se uglavnom gleda kao kolektiv i sve bi se prvo mijenjalo osim momčadi jer je zamijeniti momčad praktično nemoguće. Odgovornost se s njih uglavnom prenosi na nekog drugog: ako su igrači loši, kriv je sportski direktor koji ih je doveo, ako se igrači ne trude dovoljno, kriv je trener koji ih je trebao motivirati i slično.

No mi uvelike imamo problem upravo igrača i momčadi, odnosno njihovog mentalnog stanja, zbog čega imamo ogromne oscilacije u igri. One nisu vremenske nego natjecateljske - mi u istoj sezoni rušimo jedan Milan i gubimo 4:0 od Rijeke, ne možemo pobijediti mrtvi Hajduk no gazimo u gostima Slovan i Salzburg koji su za njih nedostižna razina, dominiramo protiv Monaca pa po istoj toj kiši ne možemo jedan jedini gol zabiti Osijeku.

Zašto je to tako? Ovo nije retoričko pitanje, zašto borbena, ratnička, lavlja momčad iz Lige prvaka u domaćem prvenstvu i kupu odjednom postaje hrpa sisica slegnutih ramena, preplašenih pogleda i motivacije šalteruše u općini? Jučer je drugo poluvrijeme bilo drugačije, ali generalno imamo taj problem i ne mogu dokučiti kaj stoji iza njega. Imaju stav kad ne žele slušati zvižduke s tribina, tu su glavni, ali kad se treba izboriti na terenu onda su manji od makovog zrna. Jel bojkotiraju nekoga, jel imaju neki interni problem, je li nešto treće? Ovo je možda za nepopularna mišljenja, ali Ademija tu napadam prvog jer podržavam kad kapetan brani svoju momčad od neutemeljenih kritika i stane ispred svih da ih zaštiti, ali kapetan ne ispunjava svoju dužnost ako mu je momčad jadna, bezidejna i ne bori se. Vrijednost senatora upravo je u tome da prenose s generacije na generaciju igrača koji se izmjenjuju šampionski gard, kulturu svlačionice i borbeni duh; bez toga oni su samo stariji, izraubaniji igrači koji su dugo u klubu.

Ozbiljan posao tu čeka novog sportskog direktora, ozbiljan. Neovisno o tome bili mi prvaci na kraju ili ne.

Zašto? — Nolifer

Zato kaj je jutro pametnije od večeri. Prespavaš, dođeš k sebi i onda racionalnije možeš pristupiti rješenju problema. Nisam rekao da itko treba šutjeti ili se praviti da je nešto što nije nego sugerirao da se komentira kad se malo ohlade glave, to je sve.

Nepopularno mišljenje - ja sam danas napokon vidio jebeno htijenje na terenu. Vidio sam emociju, borbu, i poslije utakmice u reakciji na zvizduke i u samoj igri, a to sve u kombinaciji s puno nesreće na terenu.

Pisao sam danas da je ovo prijelomni tjedan; prelomili smo kup na krivu stranu, ako u nedjelju prelomimo prvenstvo na pravu onda imamo itekako razloga vjerovati da ga možemo obraniti.

Nisam rekao tebi, citirao sam te i komentirao da se odjebe s retorikom “nek uprava prestane brojati clanove i napravi nesto oko sportskog sektora” jer su to kruške i jabuke no obrisao sam komentar jer ne zelim ulaziti u rasprave u ovom trenutku kad su svi vrućih glava, od njih nista korisno.

Nikakva losa namjera. U pravu si i oko terena, uzasan je, i oko toga da je sportski sektor podbacio. I jedno i drugo je očito.

Udahnite, prešutite, ohladite glavu. Od vrućih glava nema nikakve koristi.

To je ono kaj nekoliko nas ovdje cesto pise: naprosto nije isto u Rijeci i u Dinamu. Da smo doveli za Pasalica iz trece lige, prvo bi svi mediji i pola navijaca razapeli klub kako se to zeli igrati LP, a pojacanja se dovode iz treće njemačke lige. Onda bi Pasalic u 4-5 utakmica usao s klupe po 20-30 minuta i ako ne bi imao debi kao sad u Orlandu, ekipa bi ga prekrizila i “pa nije bezveze igrao u trecoj ligi, ovo samo mi mozemo kupiti”.

Ovako lagano Rijeka, bez prevelikih ocekivanja, odigras jednu tekmu dobro, tri tekme te nema, statistika ti je okej i vidi igračinu.

ja mislim da bi se i Pašalić i Šotićek snašli nakon prilagodbe u Dinamu, dapače, čak mislim i puno brže od njega — mali M

Pa naravno. Moja ključna kritika je u tome da se od stranih igrača očekuje da budu bolji od domaćih, s čime se načelno slažem i između domaćeg i stranog igrača bih uvijek izabrao domaćeg, ali se isto tako očekuje da se na puno manju životnu i profesionalnu promjenu priviknu puno brže - što je posve suludo.

Igrač koji prelazi iz Lokomotive u Dinamo mijenja način treninga, mjesto treninga, veći mu je pritisak jer je u kompetitivnijoj sredini, ali i dalje živi na istom mjestu, u svom gradu, sa svojim prijateljima, obitelji, običajima, jezikom i slično. Jesu oni brutalno plaćeni profesionalci, ali nisu roboti. Ljudi s desetljećima iskustva dobiju par mjeseci vremena za prilagodbu kad mijenjaju poslove u istom gradu, a neki ovdje otpisuju klince od 21 godinu nakon 6 mjeseci.

Potpuno nepovezano. Da, Pašalić je bio preskup. Kad igrač ode u MLS jer su od svih klubova Europe jedino ameri dovoljno ludi da za njega plate traženih 5 milijuna eura, onda to dovoljno govori i o traženoj cijeni i o samom igraču. Isto tako, Šotiček ni po čemu nije pokazao da je propuštena prilika; u jednom Baselu još uvijek nije odigrao ni jednu cijelu utakmicu i u 10% više odigranih minuta od Cordobre ima tek dva gola više i jednako asistencija, iako nije otišao na drugi kontinent, u posve drugačiju kulturu i neusporedivo drugačiji tip kluba, a bome ni promijenio tri trenera.

Uopće nemam namjeru braniti ni Marića ni Cordobu jer imam nemali broj kritika na obojicu, ali nogometno je nepismeno nakon 6 mjeseci zaključiti kako je igrač doveden za 2 milijuna eura iz Južne Amerike preplaćeni promašaj i da se umjesto njega moralo dovesti igrača neznantno bolje statistike koji je koštao 50% više ili igrača koji je za 150% veću odštetu prešao u Orlando City FC.

Ne mogu se oteti dojmu da kad bi Juan Cordoba imao istu statistiku i bio doveden za istih tih 2 milijuna eura, ali iz Lokomotive umjesto Deportivo Calija i odazivajući se na Ivan Kordobić, zaključak novinara ne bi bio da je preplaćeni promašaj nego talentiranji 21-godišnjak koji nije dobio svoju priliku ili se, u najgorem slučaju, nije snašao u kompetitivnoj sredini kluba poput Dinama.

Na stranu Statut — Enco

Odličan pristup. Idemo komentirati neki zakon ali "na stranu Ustav", objaviti Barišinu adresu i broj telefona ali "na stranu Zakon" ili pak tumačiti njegov odnos s poslodavcem ali "na stranu Ugovor o radu".

Kad razum i elementarnu logiku stavimo "na stranu", onda možemo bulazniti o svemu.

slobodno nek ne potpišu do derbija, pa nek ostanu i bez tih 5% — don

Propustio se ovdje istaknuti možda i najbitniji dio HNS-ovog priopćenja od nekidan:

"Na sastanku je GNK Dinamo predstavio odluku o izgradnji ograđenog sektora za gostujuće navijače na južnoj tribini sukladno Pravilniku HNS-a, koji nalaže kako najmanje pet posto ukupnog kapaciteta mora biti stavljeno na raspolaganje gostujućim navijačima.
S obzirom na to da je GNK Dinamo organizator utakmice, a takva odluka je u skladu sa zakonom i Pravilnikom HNS-a, ona se smatra konačnom."

Tu priča završava.

Jednostavno postoje ljudi koji najbolje funkcioniraju pod najvećim pritiskom, kad svi ostali izgube vjeru u njih - polažu ispite na jesenskim rokovima, kupuju božićne poklone na badnjak, plaćaju račune tek kad im zaprijete ovrhom... želim vjerovati da je naša momčad takva. Nakon Rijeke, većina javnosti izgubila je vjeru da možemo ostvariti svoje ciljeve u domaćem nogometu, rijetki imaju povjerenja u ove igrače i baš to je prilika sportskom inatu u njima da se napokon probudi i da svima dokažu kako su u krivu.

Ova utakmica i derbi u nedjelju - tu se sezona prelama. S prolaskom u polufinale i pobjedom nad tovarima u trenutku kad je javnost digla ruke od nas dobivamo momentum koji nam je potreban, vraćamo hype, idemo u nove bitke nakon što su nas svi otpisali, ali s porazima i remijima priča ovdje završava. Nisu bitni ni kiša, ni vjetar, ni sudac, ni novinari, ni baklje, ni provokacije, ni konkurencija; sve je isključivo na nama.

Vjerujem da našim igračima nema veće motivacije od dokazivanja novinarima, protivnicima, navijačima, pa na kraju i samima sebi, da mogu više nego što pokazuju i da su više od onoga što su pokazali u Rijeci. Čista je nogometna romantika to dokazati u kišnoj večeri na raspalom Maksimiru, pred par tisuća onih koji im još jedini drže leđa i koji jedini još vjeruju u njih jer da ne vjeruju - ne bi ni bili tu.

Večeras nema izlika, nema alibija, nema opravdanja. Večeras i u nedjelju pokazujemo jesmo li ili nismo šampioni.

Može i kakva najava jel se sa Castoreom nešto pregovara oko nove kolekcije, sadašnja sa tirkiznim bojama i bez grba nije baš oduševila pučanstvo. — ZgDLions

Nikakva insajderska informacija, čisto generalno - dresovi i kolekcije se uglavnom dogovaraju oko godinu dana unaprijed pa kao što je ovogodišnji dizajn bio dogovoren s Castoreom još prije no što je došla nova uprava, tako je i dizajn za sljedeću sezonu vrlo izvjesno već dogovoren s Castoreom.



Uf, neću o ukusima, ali dosta loš AI. Ovaj nogometni je čak izgubio rub stola :D