Ima neki članak negdje ili?

FC Copenhagen, točnije njihovi vlasnici Parken Sport & Entertainment, prodaju stadion Parken, četiri poslovne zgrade s uredima i dva Aqua parka za 178 milijuna eura.
Posljedica je to gubitaka u posljednje dvije godine. Najteža im je bila 2020. kad su zabilježili gubitak od 179 milijuna € i pad prihoda od 35,1%
U prva tri kvartala 2021. godine zabilježili su gubitak od 147 milijuna €

Za sve ljubitelje opusa Rickyja Gervaisa i one koji će to tek postati, izašla je nova sezona serije After life na Netflix-u

A što sam ja bio rekao za sapunicu i lažnog Ojedu? :rofl:

Komemoracija za Štefa Lamzu bit će u utorak, 18.1. u 12:30 u hotelu Westin.
Prijenos komemoracije bit će na službenom YouTube kanalu kluba, a posljednji ispraćaj u 15 sati na Mirogoju.

U čast jednog od najvećih igrača u povijesti Dinama Stjepana Štefa Lamze koji nas je napustio prije nekoliko dana, na stadionu Maksimir od petka, 14. siječnja u 15 sati do ponedjeljka 17. siječnja u 20 sati bit će izložena knjiga sjećanja u spomen na legendu kluba.

Knjiga će biti izložena u fan shopu Dinamo na stadionu Maksimir i bit će dostupna svima zainteresiranima koji žele upisati svoj posljednji pozdrav nezaboravnoj legendi Dinama. Knjiga će na dan komemoracije i posljednjeg ispraćaja biti predana obitelji Lamza.

Radno vrijeme kada će knjiga biti dostupna za upisivanje posljednjih pozdrava:

Petak 14.1. - do 20 sati

Subota 15.1. - od 9 do 13 sati

Ponedjeljak 17.1. - od 9 do 20 sati

Molimo sve posjetitelje za poštivanje epidemioloških mjera unutar prostora, nošenje zaštite maske i poštivanje određenog broja ljudi u samom fan shopu. Zahvaljujemo na razumijevanju.

Kod Kreše u gostima? :smile:

Dinamo sa Lamzom početkom '60-ih


Dinamo s Lamzom iz 1967.


Štef na početku karijere u Dinamu

Branik je tih godina bio dosta financijski potkovan i "dobro je stajao" što se kaže. Segesta nije mogla zadržati Lamzu kao talenta pošto mu nikad vjerojatno ne bi mogli ponuditi vrata prema profesionalnoj karijeri.

"Radije bih prosio pred zagrebačkom katedralom nego igrao za Zvezdu.", rekao je Štef Lamza te 1960. godine kad je potpisao ugovor s Dinamom u kavani Dubrovnik.
Članovi uprave, Otto Hofmann i Predrag Naletilić doveli su ga iz mariborskog Branika. Vijest o talentiranom sisačkom nogometašu koji je ponikao u Segesti brzo se proširila nogometnim svijetom, pa su Štefa svi željeli vidjeti u svojim redovima.

“To je onaj koji je pao s balkona?” - iznenađeno je reagirala moja žena na vijest o Lamzinoj smrti. Možda ova izjava zvuči grubo, ali s obzirom na to da sam joj prije dva mjeseca objašnjavao što je zaleđe, činjenica da je zapamtila ime Štefa Lamze dok je jednom krajičkom uha slušala dokumentarac o generaciji Dinama iz 1967. godine bilo je zapravo svojevrsno priznanje imenu i djelu plave desetke.

Mnogi su ga purgeri i plavi kibici zapamtili po ovom za njega sudbonosnom događaju koji je prekinuo njegovu sjajnu karijeru koja je mogla samo ići uzlaznom putanjom. Spominjali su se tu i Rapid i Barcelona…
Kažu da je razlog zavirivanja u čašicu te večeri, koje Štefu nikad nije bilo strano, nakon nestvarno odigrane utakmice protiv Eintrachta bila njegova prodaja u Liege. Kasnije se pričalo da je iza tog transfera stajala Udba i Beograd koji su vršili pritisak na upravu Dinama da proda Štefa, ali tko će ga više znati.

“Izgubili smo u Frankfurtu 3:0, a pored mene je prošao Jusufi, nekadašnji igrač beogradskog Partizana i dobacio: ‘Štef, gotovi ste!’, nisam ni trenutka oklijevao, odmah sam mu rekao: ‘Julka, još se igra u Zagrebu!’
Dan prije utakmice novinaru Vladimiru Anzuloviću na pitanje o rezultatu hladno je rekao: “Napiši 4:0!”
Valjda je u njemu zbog svih ovih izjava proradio inat pa je odlučio makar sam stati Nijemcima na kraj. Možda je to najbolje opisao njegov suigrač Belin “I onda je Štef ponoril…”

Nakon Dinama, s poremećenim centrom za ravnotežu kao posljedicom pada, nanizali su se Rijeka, Zagreb, Chateauroux, Croatia Melbourne, Metalac, Prvomajska… ili kako je jednom izjavio: “Svi su očekivali da ću ja i dalje moći sve predriblati. Ali kako driblati kad sam jedva hodao.”

Bez obzira na sve Štef je ostao Štef. I dalje su se prepričavalo ono njegovo gurkanje laktom u rebra Belina u tunelu Marakane. Igrače Dinama tamo vani čekalo je 80.000 navijača Zvezde, a Lamza je Rudija potpuno smireno upitao: “A s kim danas igramo?”

Pamte se i one njegove boemske priče kad mu je u posjetu došao prijatelj. Popili su litru Bacardija, ovaj je “zbrisao” kako je to prepričao Štef, a “kasnije su ga našli na Opatovini gdje leži u jarku. Ja sam otišao na utakmicu i dao Barceloni dva gola.”

Pričao je i o svojoj neuspješnoj karijeri kolekcionara umjetnina: “U moje se doba nakon svake zagrebačke utakmice proglašavao igrač utakmice. Često mi se to događalo i kao poklon bih dobivao slike naših genijalnih naivaca, Lackovića, Generalića, Večenaja, Rabuzina... Čim bih sa slikom ušao u svlačionicu, rekao bih: ‘Mijenjam sliku za litru gemišta.’ Pametni su odmah uzeli sliku. Eh, da sam skupljao te slike, danas bih bio kolekcionar od formata.”

Ali veličina Štefa Lamze je ta što je svojim igrama postao besmrtan. I to još za života, koliko god to patetično zvučalo. Kako inače objasniti da je moj otac bio tek dvadesetogodišnjak kad je Štef lomio Eintracht, a ja koji ga nikad nisam imao prilike vidjeti na djelu, znam za Lamzinu veličinu? Potrudit ću se da za njega i one njegove šmekere iz ‘67. zna i moj sin jednog dana.
Toliko sam valjda barem Štefu ostao dužan.

Možda da se napravi posebna tema za Štefa tu na Zoni?

Uf, ovo me baš zateklo. Štef je jedna od onih osoba za koje misliš da će vječno živjeti

Imamo li i dalje postotak od njegovih transfera?

Još će Ojeda nama platiti da dođe i onda ćemo skužiti da to nije zapravo pravi Ojeda nego njegov zli brat blizanac. Televisa presenta

Ajde da je Adidas pa bi razumio cijenu od 549 kn, ali za proizvod Made in EU ne stoji

Branko Pleše zvani Isusek jedan je od onih koji jednom kad su obukli plavi dres, više ga nikad nisu skidali.
U momčadi je pak bio “Katica za sve”. Igrao je na svim pozicijama - od vratara do lijevog krila.
Na prvenstvenoj utakmici u Zagrebu 1947. godine, Dinamo - Crvena zvezda, uspješno je zamijenio ozlijeđenog vratara Zvonka Dogana.

Pleše je rođen u Delnicama, ali svoje prve nogometne korake radi mladoj momčadi zagrebačke Concordije 1933. godine.
Već dvije godine kasnije oblači plavi dres Građanskog, a ovoj boji dresa ostat će vjeran sve do kraja svoje karijere 1950.

S Građanskim je tako osvojio prvenstva 1937., 1940. i 1943. , dok je za Dinamo odigrao 155 utakmica i postigao 9 pogodaka, te osvojio prvenstvo 1948.

Za jugoslavensku reprezentaciju je ukupno odigrao 6 utakmica i postigao 3 pogotka. Prvu utakmicu za hrvatsku reprezentaciju odigrao je 15. lipnja 1941. godine u Beču protiv Njemačke (5:1), a posljednju 9. travnja 1944. godine u Zagrebu protiv Slovačke (7:3). Ukupno je za hrvatsku reprezentaciju odigrao 13 utakmica i postigao 4 pogotka. Za zagrebačku reprezentaciju od 1935. godine do 1949. godine odigrao je 24 utakmice.

Rođen je na današnji dan 1915., a umro je u Zagrebu 1980. godine.