Volio je Zagreb i Dinamo, ali, kao pravi “haškovac”, nikad nije prihvatio da je Dinamo sljednik Građanskoga … — Mlađi referent

Haškovci nikad nisu to mogli progutati. Posebno zato što je ih je Građanski pretekao po uspjesima, popularnosti...
Zato i jesu intervenirali u "zadnji tren" devedesetih i ubacili svoje HAŠK uz Građanski. Što je tek bila najluđa ideja ikad.



Ali, kad si pitao jednog Concordijaša koji je branio za Dinamo, on je bio jasan.



I ja se slažem da se rođendan Dinama ne treba slaviti 26.04. kad i rođendan Građanskog. Isto tako uopće me ne smeta da imamo tri rođendana, 26.04., 09.06. i 14.02.

Inicijativa oko Građanskog bilo je i devedesetih, ali kao što smo već rekli, Dinamo je već bio prepoznat u narodu kao nasljednik Građanskog i svega što je on predstavljao stoga promjena imena bi dala možda i kontraefekt koliko god legitimno bilo traženje struje koja je bila za promjenu imena u Građanski

Kad smo kod toga zašto se o Gradjanskom nije pričalo čak ni za vrijeme Hrvatskog proljeća, evo izjava tadašnjeg predsjednika uprave Dragutina Božića koji je nakon Proljeća smijenjen s čela uprave.
Znamo da je današnji grb po uzoru na Gradjanski predstavljen javno 1971. , a vrlo brzo nakon toga se zakotrljala Božićeva glava

nije web stranica, radilo se o Instagram profilu

Cico je bio jedan od tih koji su govorili o tome što je Građanski značio za njegovu obitelj i o tome kako je Dinamo njima predstavljao Građanski.
O tome je za knjigu Cico tak imam te rad pričao Nino Škrabe, njegov veliki prijatelj i autor knjige o njemu:

"Svaki susret i svaki razgovor s Cicom bio je prava svečanost jer on je oko sebe trajno širio radost i dobre vibracije. Bio je Cico neovisan i nesalomljiv, ponosan i prkosan, najveći ljubimac purgerskog istoka i zapada, i radničkog i gospodskog Zagreba, maskota Građanskog Dinama, uvijek pomalo zazirući i od poluvojne formacije na sjeveru i od nezajažljivih moćnika u upravi. Bio je baš sretan i ponosan kad je Dinamo napokon preuzeo sveto slovo „G“ i godinu osnivanja 1911. Građanski nogometni klub Dinamo danas nosi taj naziv u dobroj mjeri zahvaljujući i Cicinu upornom zagovoru."

e tako je. O toj slici se radi

vrhunska stranica

postoji neka fotografija nogometne utakmice između logoraša i čuvara ili tako nešto. Stranica je, koliko se sjećam, napisala nešto su smislu da se u logoru igrao i nogomet, pa je netko prijavio stranicu.

ugašena je stranica. Mislim da ju je netko prijavio zbog slike nogometne utakmice u logoru Jasenovac

A kada već povlačimo paralele s Hajdukom, a Dinamu se spočitava da eto nije cijela ekipa Gradjanskog prešla u novoosnovano FD Dinamo, a gotovo je jednak broj igrača Gradjanskog igralo u Dinamu kao igrača Hajduka prije rata u obnovljenom Hajduku.
S tim da neki igrači poput Brkljače, Viđaka, Luštice i ostalih u sezoni 1941. su prikupili tek nekoliko nastupa.

Hajduk iz zadnje sezone 1941.
Anđelko Marušić (18), Jozo Matošić (18), Gajo Raffanelli (18), Jiři Sobotka (18), Ratko Kacijan (15), Miljenko Batinić (14), Ivo Radovniković (14), Ivo Alujević (13), Branko Bakotić (13), Ljubomir Kokeza (12), Miljenko Krstulović (12), Frane Matošić (8), Petar Brkljača (6), Josip Crnogača (5), Branko Viđak (4), Slavko Luštica (3), Radoslav Jelačić (2), Veljko Lovrić (2), Mirko Lolić (1), Šime Milutin (1), Frane Pilić (1)

Hajduk u sezoni 1946. (čak neću navoditi niti 1945. u kojoj je još veća razlika)

Božo Broketa (16), Ljubomir Kokeza (16), Ivo Mrčić (16), Miljenko Batinić (15), Anton Lokošek (14), Slavko Luštica (14), Frane Matošić (14), Ivo Radovniković (13), Jozo Matošić (12), Vojko Andrijašević (11), Branko Viđak (11), Tonči Radovniković (10), Branko Stinčić (9), Petar Brkljača (2), Ervin Katnić (2), Hrvoje Čulić (1)

Koju imovinu je dobio Dinamo od Građanskog? Ne znam za to — Mlađi referent

Pa dobio je jedino što je uopće ostalo: igralište u Koturaškoj isto kao i Hajduk svoje igralište. Teza o tome da nije igrao samo u Koturaškoj ne drži vodu pošto ni Građanski baš sve svoje utakmice nije igrao tamo već ovisno o protivniku bio je domaćin i na drugim igralištima.

Mislim da ovaj tekst to demantira — Mlađi referent

Svi budući klubovi su se morali formirati u Fiskulturna društva i kao sekcije, a ne kao pojedini nogometni klubovi zato je Hajduk i nosio naziv Hajduk NOVJ

Tek moderni tekstovi počinju pripisivat Dinamu bilo koji trofej Građanskog. — Mlađi referent

Ovisi što misliš pod moderne tekstove, ali recimo list hrvatske emigracije Nova Hrvatska iz 1975. piše o Dinamu kao nasljedniku Gradjanskog

Hajduk je na Visu obnavljan svjesno, s ciljem, pod starim imenom, a i prepisana im je imovina prijeratnog Hajduka. — Mlađi referent

Dobar zaključak, iako kad je povijest u pitanju, to je djelomično točno. Ako ćemo vući paralelu, Hajduku je vraćena slična imovina kao i Gradjanskom uz to da su oni na vrijeme sakrili trofeje i arhivu koji nisu zapljeneni, dok Gradjanski nije bio te sreće.

" Klubovi su raspušteni, a klupska imovina, koju članovi uprava u međuvremenu nisu uspjeli skloniti, bila je konfiscirana posebnim Rješenjem prefekta splitske pokrajine dr. Paola Zerbinia br.1844 od 8. studenoga 1941. godine, koju je imovinu Nezavisna Država Hrvatska, Ministarstvo za oslobođene krajeve, Glavarstvo građanske uprave za Dalmaciju u Splitu, Naredbom glavara građanske uprave Viteza dr. Bruna Nardellija br. 6132 / 44 od 18. svibnja 1944. vratila splitskim klubovima i naložila Kotarskom sudu u Splitu da imovinu upiše u zemljišne knjige"

Valja naglasiti da su kod pomoći oko obnavljanja imovine svoj zalog dali i igrači Gradjanskog koji su skupljali novce za obnovu iste.

A što se tiče same obnove, ni tu se nije išlo na to da se obnavlja nogometni klub Hajduk kao takav prije rata, već se išlo na stvaranje nogometne selekcije unutar NOB-a i Jugoslavenske Armije koja se smatra pretečom tog kluba.

"Naredbom komandanta slavne Prve dalmatinske brigade Bogdana Stupara osniva se Nogometna grupa, koja se po svom sastavu i ulozi smatra dostojnim pretečom Hajduka NOVJ.

Usporedo s tim Oblasni komitet KPH i druga društveno-politička rukovodstva Dalmacije pripremaju obnovu "Hajduka" u krilu NOB-e."

Ali Hajduk je recimo godinama u Jugoslaviji manje bilježavao rođendan od 1911, a puno više obljetnicu iz 1944.

Po meni ime se nikako nije trebalo mijenjati ni devedesetih. Dinamo je i sam ubrzo nakon osnutka počeo predstavljati ono što je i Gradjanski bio: simbol Hrvatske, Zagreba, Purgera i najboljeg i najpopularnijeg zagrebačkog kluba.

Zadnju službenu prvenstvenu Hajduk je odigrao 26.01.1941., a prijateljsku 25.05.1941. Nakon rata prvu prijateljsku je odigrao 13.05.1944., a službenu 19.08.1945.

Građanski je zadnju službenu prvenstvenu odigrao 28.04.1945., a Dinamo prvu službenu 21.10.1945.