Zanimljivosti & Aktualnosti iz Svijeta Nogometa Idemo se vratiti na početak, kako se dogodio vaš transfer iz Sarajeva u Hajduk?
- Moram vam nešto priznati, ne znam je li to ikad bilo objavljeno. U prosincu 1988. Velimir Zajec je došao u Sarajevo da bi me doveo u Dinamo. Sjeli smo, potpisali nekakav predugovor i dogovorili plaću od 150 tisuća maraka i Golf dvojku. Dobio sam odmah i 25 tisuća maraka predujma, s tim da sam pet tisuća odmah morao dati čovjeku koji je bio posrednik u tom poslu. Međutim, na kraju sezone, negdje u svibnju, prišao mi je Jurica Jerković i ponudio mi odlazak u Hajduk. Znate, ja sam ime dobio po velikom Bajdi Vukasu, kod mene se u kući navijalo za Hajduk, ja sam navijao za Hajduk i jednostavno sam odlučio otići u Split.
Ljudima u Dinamo to sigurno nije dobro sjelo?
- Već sam bio u Splitu kad su me nazvali iz Sarajeva i pitali gdje sam, da me traže ljudi iz Dinama, da su pripreme krenule, a mene nigdje. Javio sam se u Dinamo i objasnio da sam odlučio otići u Hajduk i da nema teorije da se predomislim. A gdje su pare? Rekao sam da ću vratiti 20 tisuća maraka čim ih budem imao, jer sam njihov novac potrošio, a oni su mi poručili da im dugujem 25 tisuća, jer su uračunali i onih pet tisuća posredniku. Ja sam im rekao da ću 20 vratiti, a da me tih pet tisuća ne zanima. Čovjek iz Dinama mi je poručio da ću ja vratiti svih 25 tisuća i da će oni poslati u Split čovjeka koji će me "natjerati" da vratim sve do zadnje marke.
I što ste tada napravili?
- Rekao sam im neka pošalju koga god hoće, ali ću vratiti samo 20.000. I onda sam odlučio kupiti pištolj, češku Zbrojevku, te sam ga stavio ispod sjedala u autu. Za svaki slučaj jer ozbiljno mi je zvučao taj čovjek iz Dinama. Međutim, nije Dinamo nikoga poslao, ali kad sam iz Hajduka odlazio u Španjolsku, morao sam platiti svih 25 tisuća da bih dobio izlazne papire.
A koliki vam je ugovor Hajduk tada ponudio?
- Jerković me pitao kakav novac očekujem, a kako sam imao od Dinama 150 tisuća i Golf II, od Hajduka sam tražio 200 tisuća i Audi 80, poznatog kao "jaje". Bio sam Hajdukov navijač, ali kad sam već bio u prilici postaviti cijenu...
To je bio velik novac u to vrijeme?
- Kad sam potpisao ugovor na 200 tisuća maraka, pomislio sam da je to novac koji do kraja životu neću moći potrošiti. Nisu moji u Sarajevu bili sirotinja, ali nismo baš bili ni imućni, nego skromna radnička obitelj. Tada su plaće bile oko nekoliko stotina maraka, s tih 200 tisuća mogao sam kupiti tri dobra stana u Splitu.
Jeste li kupili barem jedan?
- Nisam, bio sam mlad i lud, željan života i provoda... Kad sam imao ja, imali su i svi oko mene, svi u kafiću ili klubu u koji bih ušao. Kad sam na kraju sezone napuštao Split, ne samo da sam potrošio sav novac nego sam bio dužan 12 tisuća maraka jednom vlasniku kafića. A što da vam pričam? Mladost i ludost, tako je bilo.
Neki Barnjak... pari intelektualac, rekli bi splicani. I nastavak karijere je u slicnom tonu.