Stadion Maksimir Osnovni propust ovog natječaja je što su ga napravili previše jednodimenzionalnim, omogućili su nekolicini arhitekata da se sprdaju sa javnim interesom, o jednoj važnoj i skupoj građevini.
Arhitektura je važna, ali nije svrha samoj sebi!
Kao prvo, ne vidim razlog zašto bi u ocjenjivačkom sudu bili strani arhitekti, imamo strane radove, to je dovoljno. Ova ekipa je došla uzeti pinkicu, realno, njihov interes za ovo je ravan nuli i vjerojatno bi se složili s bilo kojom dominantnom strujom. Njihov interes je vjerojatno bio da postupak traje što kraće.
Kao drugo, trebalo je uključiti i druge struke, koje su uostalom i sastavni dio glavnog projekta i vidjeti kako je projekt razrađen u tom smislu. Građevinari, strojari, elektrotehničari, hortikultura, požarstvo, zaštita na radu...
Po meni, predstavnici svake struke bi trebali imati pravo staviti veto na neki projekt!
Kao treće, korisnici budućeg stadiona, bivši ili aktualni nogometaši, treneri dinama, izbornik reprezentacije, predstavnici navijačke scene, organizatori koncerata, zašto ne i par "običnih građana"?
Kao četvrto, investitori, par predstavnika grada i države (ne po jedan).
Kao peto, arhitekti, njih najviše, ali arhitekti različitog stila, ne da dominira jedna škola i par ljudi iz istog društva koji će sve oblikovati i usmjeriti na svoj mlin.
Na ovakav način, mislim da bi se stvorio puno bolji kompromis i razmjena mišljenja te izabrao najkompletniji projekt.