Ja potpuno razumijem kolege Majki-Papi. U osnovnom se i slažem sa njim. Većina izbora u HR koje sam ja pratio, uključujući lokalne, državne, klupske iznjedrili su lošu upravu.
Međutim, to je sistemska mana ovakvog modela i tu nema pomoći. Ako se bira skupština, opet treba izabrati stručnjake koji znaju izabrati stručnjake pa dolazimo na isto.

Kolega, usporedbom sa biranjem vodstva države ili, još primjerenije, vodstva grada Zagreba, zapravo dajete argumente tvrdnjama kolege Majki-Papi. Jedino ako mislite da je vlast u državi i gradu dobra, onda isprike.

Cijena članarine ovisi o tome da li na članstvo gledate kao pravo (i dužnost) svakog navijača ili privilegiju. Po meni, ako se ide na socios model, pogotovo u početku, članarina treba biti simbolična, recimo kao sada. Puno je važnija masovnost. Kada i ako sustav zaživi, lako je dizati iznos.

Kod države nema izbora. Ne možeš privatizirati državu.

Privatizacija počiva na drugim principima. Dovoljan je jedan zainteresirani koji ima lovu.

Da. Kurcobolja znači da većinu članova/navijača socios model i izbori ne zanimaju. Ako je tako, gasi mješalicu, motaj kabele i u privatizaciju.

Nemojte me krivo shvatiti. Jasno je da je sami proces odabira skupštinara bitno različit. Ali, ako je skupština rezulta izbora par tisuća ljudi od 2 miliona navijača ili 14000 članova, onda ne reprezentira volju većine članova.

Ne plašim je nikoga sa ničim. Vodim se onom da pametni uče na tuđim greškama a glupi na svojim.

Zato što bi odabir vodstva kluba trebao odražavati volju većine navijača ili barem članstva. Ako tome nije tako onda imamo, kao krajnji rezultat, nešto slično onome što je i danas. Mala skupina ljudi odlučuje u ime svih članova, barem formalno.

Socios model bez masovnosti nema smisla jer tako izabrano rukovodstvo ima legalitet ali nema legitimitet, barem onako kako ja shvaćam ta dva pojma. Nema preferiranih članova, izbore mora organizirati isključivo klub i bira se samo predsjednik i njegov tim na 4 godine.

Čak i da je točno ovo što kolega Kwedi tvrdi, a nije, opet imaš tvrtke koje rade dobro i one koje rade loše ili propadaju.

Odlutali smo od osnovne priče. Po meni, sažeto, izbori nisu (konačan) cilj već sredstvo (jedan od načina) kako dobiti bolju upravu.
Ne treba valjda posebno dokazivati da uspješnost kluba ne ovisi o modelu kojim se bira uprava već o ljudima koji vode klub.

Pa kad je Hajduk sinonim za loše upravljanje klubom. A imaju izbore svake 4 godine.

Pa da u poslovnom segmentu radi isto što i Mamići a da imamo rezultate Hajduka ili gore. Ili da klub bankrotira npr.

Otkad ja pratim Dinamo, uvijek je aktualna uprava bila najgora ikad. Ne znam koliko godina imate ali sjetite se samo Canjuge, Šoića, itd... Podsjećam da je Dinamo i bankrotirao relativno nedavno...Ako se ne varam jedna od realnih opcija je i Pripuz i ekipa. Obično se u Hrvatskoj bira između lošeg i goreg.