Mislim ja u neku ruku njih razumijem. Osobno sam cijeli život uz tehnologiju, posebno računala. Mi danas u svojim džepovima nosimo računala nekoliko redova veličine jača od najjači stolnih računala prije samo 10-15 godina. Nevjerojatno postiguće tehnologije.
Ali dizajneri tih mobitela, marketing tih mobitela, niš od toga nije usmjereno da ih proda ljudima koji razumiju taj mobitel na tehnički način. Ne reklamiraju se jačine procesora, grafički čip, wifi receiver. Kaj se reklamira? *ebene kamere i unutarnja pohrana.
Zašto? Jer ljude puca k*rac koliko je to veliko postugnuće, koliko kalkulacija u sekundi je sposobno odraditi, kako je to sve kompaktizirano na nezamislivo malu razinu. Njih zanima kakve selfije mogu opaliti dok su pijani vani i kolko im slika stane prije nego ih moraju brisati.
I to je to, za korisnika, to jedno fenomenalno postignuće je reducirano na broj kamera sa gazilijon megapisksela. Mislim, koji k*rac će bilo kome od nas kamera od 200 megapiksela. Kolko ljudi uopće zna kaj to znači? Kaj budeš te pijane selfije printao na jumbo plakate uz autocestu? Mislim, mi pričamo o rezolucijama 12220p. Jbt, nitko od ljudi s tim mobitelom ne posjeduje ekran na kojem može vidjeti razliku između 2160p i 12220p. Al jbg, veći broj, bolja reklama, bolja reklama, veći interes, veći interes, bolja prodaja.
Meni glava hoće eksplodirati kad je nekome glavno pitanje oko mobitela kolko megapiksela ima kamera. Al ja zato ne prodajem mobitele i ti mobiteli nisu rađeni za mene i ljude ko ja. Da jesu, kupilo bi ih manje od 0.1% ljudi koje ih je kupilo. Da prodajem mobitele, propao bi jer ne bi davao ljudima ono kaj žele. Davao bi im ono kaj ja želim.
I to je zamka u koju jako često jako stručni ljudi padnu. Čim si stručan u nekom polju znači da si u debeloj manjini opće populacije. Čim si u debeloj manjini, znači da vrlo vjerojatno nisi dobar odabir za procjenu kaj većina želi i traži.