1.HNL 2026./2027.
Za neku stabilnost u top 20, samo nam trebaju dva kluba u skupinama svake druge sezone uz preostala dva da baš ne ispadnu na prvoj prepreci u kvalifikacijama.
Samo da se svake sezone barem troje dovuku do playoffa i da svake dvije dvoje uđu u skupine, mi smo stabilni između 17. i 19. mjesta.
Treba računati da neće ni Rusija biti vječno van svih natjecanja niti će Ukrajinci vječno igrati van svoje države kaj je automatski još jedna liga iznad nas, vjerojatno i dvije.
Opet se vraćam na početak. Mi kao liga imamo prevelikih problema doma. Infrastruktura i suđenje su kritični, savez je često pogubljen. Domaća sudačka škola izbacuje samo alibi suce kojima je prvi misao kod svake odluke kako da pokriju vlastitu guzicu.
Infrastruktura bi se mogla malo dići u sljedeći 5 godina al daleko je to od nekog europskog standarda i ovisi o političkom populizmu.
Savez sam ne zna di goni. Ne mogu ni standardizirati pravila za kup. Sve je podložno reakcionističkim hirovima iz sezone u sezonu. Nema se nikakav dugoročni plan napretka. Kakva liga takvi većinom i klubovi.
Ako netko iskoči, to najčešće bude na leđima nekog lokalnog podobnika i šerifa i traje kraće od sladoleda u Sahari. Mi kao najjači klub smo godinama bili u šaci kriminalca i njegovog menadžerskog miljea. O Hajduku je ovdje napisano i previše stranica. Rijeka kao rezultatski drugi klub lige se drži samo na leđima Miškovića koji već godinama traži nekog da kupca. Osijek čak i u rezultatski najuspješnijim danima nije imao ozbiljnu upravu a sada izgleda da će ih Mađari ostaviti tamo di su ig našli, samo sa skupim stadionom kojeg možda ni neće moći održavati. Od ostalih jedino Varaždin pokazuje neki plan, al to se sve lako raspadne u jednoj sezoni.
Kad se sve zbroji ni ne zaslužujemo više nego da se koprcamo sa Rumunjskom, Bugarskom, Azerbajđanom i sličnima.