Rekao bi da je to recency bias, možda sam u krivu, al jedina značajnija razlika je u ponašanju kluba gdje se jednostavno odlučilo voditi drugačijim principima po pitanju smjenjivanja trenera. Prije 3-4 sezone, Kova bi bio bivši nakon Istre prošle sezone. Dal je to ispravno ili ne, što za kratkoročno, šro dugoročno, tek treba vidjeti.
Ne bi rekao da su očekivanja bila toliko visoka radi demokratskog vodstva nego radi imena. Upravo je Boban postao predsjednik kaj je vjerojatno bilo najjače moguće ime za tu funkciju. Onda kada ti za objektivno drugu najeksponiraniju funkciju u klubu dođe trener neusporedivo slabijeg renomea, jasno je da dolazi do jače kontrareakcije.
Al ne bi to sve pripisao jakim emocijama nego svijetu kakav je on postao u zadnjih 20 godina, posebno sa društvenim medijima. Sve je postalo ekstremno. Kad je dobro, najbolje je, kad je loše, najgore je. U modernom svijetu u kojem ljudi većinu mišljenja daju anonimno i van bilo kakvog fizičkog kontakta, postoji najmanje filtera.
Zašto bi pazio kaj pišeš? Zašto bi pokušao biti imalo razuman ili logičan kada za refleksne, nefiltrirane i pre-emotivne ispade nemaš praktički nikavu posljedicu. Nitko te neće pogledati krivo, nitko ti neće zviznuti šamar, nikad to neće biti nigdeje zabilježeno uz tvoj pravi identitet, ime, prezime, lice...ništa. Na ovakvim forumuma još imaju banovi koji su onako, 1% relevatni dok na komentarima socijalnih mreža ili portala nema ni toga.
Ali isto tako dugoročno razumijem zašto se ovo sve u neku ruku dopušta, posebno nakon sezone sa 4 trenera ili generalno sa prosjekom o više od jednog trenera po sezoni u zadnjih par desetljeća.
Zamisli da ideš u pregovore sa nekim ozbiljnim trenerskim imenom ili možda nekim trenerskim potecijalom po pitanju preuzimanja klupe Dinama i on vidi da je jedne sezone smjenjen trener sa duplom krunom i plasmanom u Ligu prvaka koji je danas hit Premiershipa, trener koji je bio legendaran u klubu radi povjesnih rezultata par godina ranije i realno legendarni nogometaš koji i dalje ima ime u tom svijetu unatoč limitiranoj trenerskoj karijeri. Ako ti treneri nisu imali nikakav kredit, kako će onda on.
Kolko teže je na takvim temeljima graditi neko povjerenje, uvjeriti tog trenera da će imati barem minimum razumnog vremena da sve posloži, dobiti da dođe pod nekim razumnim uvjetima a ne sa bolesnim klauzulama.
Mogu razumjeti određeni rizik i čisto trpljenje sada sa ciljem bolje pozicije kasnije. Dal će to donijeti željene benefite ne znam, al mogu razumjeti naum.