Moja prica - Zasto volim Dinamo Zagreb!? Ja sam jedan od onih čiji je stari bio zaluđen dinamom, pa je išao na tekmu kad god je mogao a još čuva pismo iz dinama di ga zovu u dinamove juniore ali nije otišao jer je morao zanat završiti.
Moje prvo sjećanje na dinamo je obilježeno suzama jer sam plakao pred televizorom i bojao se za starog jer su pokazivali kako navijači luduju dok je dinamo dao gol zvezdi. Moje djetinjstvo je skroz obilježeno dinamom - od prvog rođendana, salvete sa dinamovim grbom, imao sam svake godine dinamovu majicu (kako mi je zao što više nemam te stare majice), dobio malog plavog cicu itd. I onda sam počeo nedjeljom sa starim slušat prijenose i lagano se zarazio. Još se sječam kako sam bio sretan kad je potpisao Haris Škoro za nas.
I onda su došle 90-e i moj prvi samostalan odlazak na tekmu Dinamo - Hajduk 4-0 1994-e. Imao sam 14 godina još i za mene je tada Jug bio svetinja.
Nešto prije toga, za jedan Uskrs, dinamo je gostovao u malom mjestu blizu Kutine, i kako sam bio dosta nizak tad, nisam mogao vidjeti teren od ljudi uz žicu, neki čovjek me prebacio preko te žice i zapravo sam tu utakmicu pogledao sa klupe za rezervne igrače dinama. Ištvanić je sjedio pored mene i poklonio mi uskršnje jaje koje je dobio od domaćina.
Kako sam bio stariji, sve manje su starci negodovali oko odlaska na tekme pa sam sve češće bio na Maksimiru a jedno od najdražih utkamica tog vremena mi je Dinamo - Hajduk 4-1 kad su redom Gašpar, Mlinka, Viduka i Zujo trpali goste iz Splita. I zadnje kolo tog prvenstva kad smo od Kranjčevićeve pješke išli do maksimira a igrači nas stigli na trgu.
A onda sam upisao faks i odselio se u ZG. i da nisam sjebo prvi fakultet koji sam upisao pa jednu godinu proveo doma a drugu u vojsci, starci me nebi baš ni viđali vikendima jer je dinamo bio važniji. I kada sam se zaposlio 2004-e, a dinamo ubrzo bio u ligi za bedaka, nisam ni mislio da će mi sezona 2005/2006 biti jedna od najdražih sezona u životu. Ta prva Kužeova sezona je moja 1982-a. jednostavno, stanje u Zg i veliki broj ljudi na stadionu te sezone su bili skoro pa savršeni. Nije mi sezonu sjebalo ni putovanje u St iz kojeg smo se vratili pokisli i bez odigrane tekme.
Vrijeme je prolazilo, igrači su prolazili ali uprava baš i nije i ja sam se vratio u svoj grad 2009-e i odlasci na tekme su počeli bit sve rjeđi i rjeđi. Odlazio sam na sve europske i na derbije ali nisam bio vjeran kao do tada. I dalje je vrijeme prolazilo, i došla žena pa klinci pa neke druge obaveze vikendima pa sam počeo preskakati i derbije. i tako sam samo europske tekme pohodio nekoliko godina do ove sezone. Žena je shvatila da ću ja bit sretniji ako idem na tekme pa više ne broji pa se krenulo opet vikendima u Zg i sad se grlo troši na Zapadu (moje putovanje je krenulo na Jugu pa preko Sjevera do Istoka da bi sad završilo na Zapadu).
Onaj osjećaj kad dinamo da gol, a pored tebe osoba koju si tad vidio prvi put u životu a a grlite se ko najbolji frendovi, to je najbolji osjećaj ikad. bolji od sexa. jer to je sreća, jer to je dinamo...