NOSTALGIJA - Povijest, Stare Slike, Snimke & Uspomene Na današnji dan, 30.7. 1997-e, dinamov plavi stroj pregazio partizanov parni valjak.
Počevši od ždrijeba na dan kad sam upisao fax a isti dan je dinamo igrao prijateljsku protiv munchena 1860 di se žuti povratnički predstavio u najljepšem dresu, nastavilo se sa porazom u prvoj tekmi di smo imali barem 5 zicera (3 precke i stative ako se dobro sjecam) i dolaskom u 4 ujutro na maksimkr na dan početka prodaje karata. Pa veselje kad se dragocjeni papiric našao u ruci i iščekivanje utakmice.
Došao je i taj dan, ali utakmica nikako da počne. 3 sata prije tekme, stadion je krcat vec bio. I onda je krenulo. Mara 13-a minuta, cvita 15-a, nakon filigranski točnog ubacaja ede mujcina pa viduka u 19-oj nakon sto smo vec svi vidjeli da je izgubio loptu ali nije se predao i nekako ju provukao ispod ruku ivica "ustase" kralja.
Da ne bi bilo bez drame, francuz izmislja neki penal kojeg ni igrači partizana vidjeli nisu. Ali ladara koji je primio najviše čudnih golova od svih golmana koje sam gledao u životu, po tisućiti put u svojoj karijeri brani čudesno i ne samo brani penal vec hvata živu loptu nakon odbijanca i ostaje 3-0. Mara ubrzo zabija za 4-0 i dalje je bilo samo odrađivanje sa petim golom akcijom koju je otto baric sezonu prije vec uigravao a ćiro koristio u repki godinu poslije.
Kraj tekme. Ludilo na tribinama. Sreća na putu doma. Dan kasnije, sa ekipom se ide busom do Novalje a u busu repriza prijenosa tekme sa radio Cibone. Ne moram ni reći kakvo ludilo je bilo tijekom cijelog prijenosa tj reprize prijenosa.
Ko bi reko da cemo samo par tjedana kasnije doživit najtužniji dan u navijačkoj karijeri