Pa zakaj se ograničavati? Zakaj ne idemo odmah na Fenerbahče jer će u Ligi prvaka biti 28 klubova jačih od njega? Zakaj ne na Lyon, bit će ih 20 boljih u ligaškoj fazi? Ajde odmah Fenerbahče i Lyon da vidimo gdje smo i kakvi smo, najbolje je tako otvoriti sezonu. Ako njih ne dobijemo, nećemo nikog ni u Ligi prvaka.

Ne kužim da tako kratko pamćenje imaju navijači kluba koji ovakve kvalifikacije igra zadnjih 20 godina pa se eto ne sjećaju koja je to muka Isusova i kad si kompletan, a ne bez golmana, McKenne i Stojkovića.

Tako sam čitao i prije tri godine kurčenje da su nam Astana, AEK i Sparta odlična uvertira i šta ćemo u Europi ako njih ne prođemo pa smo se na ljeto proveli tako kako jesmo. Pusti parole s fan stranica o strahu i ne strahu, to nitko nije spominjao. Komentiramo ždrijeb.

Ne znam jesmo li uvjerljivi favorit, ali svakako bi bili puno uvjerljiviji favorit protiv bilo koga iz ostatka ždrijeba. A i takvi te mogu maznut u sedmom mjesecu na dve tekme.

Nazovi to kako god hoćeš, semantika nije ključna, ali izvukao si najgoru opciju.

A dobro, sad ga pretjeruješ. Da je moglo bolje, moglo je, ali užasan nije. — DerHerrKool

Prvak Švicarske je okej u plejof rundi kao kod Bjelice (kak smo tad prošli?), u ovoj je skoro pa definicija užasa. A mogao si na prvaka Kosova, Sjeverne Irske, Gibraltara ili Estonije.

Jednako loš bi bili Danci i ŠVedi, ali to je taj rang otprilike.

Ja sam se nekada živcirao težinom protivnika u kvalifikacijama. Prestao sam jer smo narasli kao klub i ako ciljamo LP nemamo kaj navijati za "liliputance" u kvalama. Daj nam najjače i ako ispadnemo nemamo niti kaj raditi u LP... — Yovitssa

Za mene je ovo potpuno pogrešan rezon. Da neki Liverpool usred ljeta bez "pola ekipe" mora proći, recimo, prvaka Švedske, pa Grčke, pa Danske za ulazak u LP, lako bi se moglo desiti da vrisne.

Nije baš isto hoćeš li prvu tekmu u sezonu u kojoj ni ne znaš još gdje si i kakav si igrati protiv Fole Esch ili Thuna. I nema to apsolutno nikakve veze s kvalitetom mjesec i pol kasnije kad počinju skupine.

Pafos koji je bio hit Lige prvaka je na jedvite jade prošao Izraelce u drugom pretkolu, a bogami i Kairat protiv puno slabijeg kluba iz Finske. Nije da i mi nismo visili protiv Škupija, Ludogoreca ili Cluja. Užasan ždrijeb.

BBC nudi svojim korisnicima da gledaju 3D prijenose ključnih situacija iz perspektive igrača kojeg označiš i kut kamere kojim želiš gledati tekmu. HRT svojim korisnicima nudi analize Marija Cvitanovića i Darka Jozinovića koji govore da treba stati bliže igraču.

Razumijem da HRT nema budžet za projekte kakve imaju Englezi ili Ameri, ali ne razumijem da u 30 godina ovaj format nije napredovao milimetra, da nema nijedne nove ideje ni inicijative i da smo po kvaliteti praćenja bliži Sudanu nego Europi.

Čak su i ona prastara prvenstva imala neki bizaran i zanimljiv sadržaj ala Oblomir Gombalo i Robert Knjaz, pa i ako nisi nešto puno naučio o nogometu, bar si se zabavio i imao o čemu pričati drugi dan.

Ovdje je svaka emisija ista, nitko nikad ne kaže jednu jedinu pamtljivu izjavu osim kad Tomo Ivkovič otpusti kočnice. Ja stvarno ne znam nijednu normalnu osobu koja prati nogomet i koja gleda te emisije zbog osim hatewatcha. I sve bi to bilo okej da je riječ o podcastu ili studentskom radiju, a ne o javnom servisu koji smo platili 160 milijuna eura za jedina dva mjeseca u godini kad to ljudi stvarno gledaju.

Ako fakin nije drot, nije nitko na ovom svijetu. Čovjek bi samo kažnjavao, procesuirao, verificirao i legitimirao.

Mislim da nikad nisu bili javni podaci i da je stvar dogovora između saveza, ali procjene su između 7 i 10 tisuća eura za cijeli sudački tim.

Za 200-300 eura ti je bolje suditi malonogometne turnire po Zagrebu. A tko normalan prihvati suditi Dinamo - Hajduk za 900 eura će mi zauvijek biti misterija.

Mnogi govore da je 98' neponovljiva u smislu naboja koji je tada cijeli narod osjećao. — dinamo u srcu

I ja bih tako rekao. Bilo je nekako prirodnije, spontanije i iskrenije. Rat je bio puno nedavniji, mi puno nepoznatiji. Možda zato kaj sam bio klinac, ali znam da mi je taj početak šestog do početka turnira bio vječnost koliko se iščekivalo da osjetiš kako je to igrati na Svjetskom prvenstvu.

2018. se zalaufala nakon pobjeda u prvom krugu, ali realno je dotad bila napola mučna atmosfera s potjeranim Čačićem, no name Dalićem, imidžem Mamićeve repke i cjelokupnog odnosa prema HNS-u, ne sićan se itd. Bilo je masu pizdarija prije i poslije tog turnira kojih se sad slabije sjećamo jer je rezultat bio top. Na kraju je i to izgorjelo, ali prvi put je prvi put.

Ti stvarno misliš da je Boban osobno uočio Villara, odlučio ga se dovesti i lobirao za njega nakon što je utvrđena cijena 3m EUR? — emilperska

Ovo je CSI Tetak s Fejsa at its finest.

A kako smo to točno "uočili" igrače Austrije Beč, New Yorka, Kolna, Las Palmasa i zamjenu Fenerbahčea? Boban išao pogledati trening u Istanbul? Pa nije 1967. da se ovako dovode i skautiraju igrači kako si ti opisao.

Postali smo ko tovari pa slavimo poraze ko' pobjede (minuse ko pluseve) :smile: — Hebimir Strašni

Nije stvar zarade, nego principa. Transfer od 3 milijuna eura i njegov učinak govore da je to u sportskom smislu bio potpuni promašaj. Ali činjenica da si ga prodao nakon praktički pola godine neigranja za 1.5 milijuna eura govore da si transfer odradio racionalno, da nisi s previše love uletio u nešto što za šest mjeseci ili godinu dana neće imati nikakvu vrijednost.

Dinamo oduvijek funkcionira tako da dovodi jako puno igrača. Ako dođemo do razine da nam promašaji (bilo da je riječ o visokom ili niskom ulaganju) neće odlaziti besplatno nego da ćemo odštetom moći pokriti barem dio, to će nam biti veliki plus.

Evo u zadnjih par godina samo, na Bočkaja, Bulata, Štefulja, Boška Šutala, Denija Jurića, Čabraju i Kačavendu si u minusu desetak milijuna eura. Nisam čak ni računao plaće ni one koji su došli kao besplatni igrači i dobivali plaću, a nisu igrali. Da si pola toga vratio nazad imaš za još jednog ili dva top igrača koja ti i u Europi mogu raditi razliku.

Važno je da ne punimo kadar na način da pola novopridošlih igrača nema gdje igrati ni u teoriji. I da su im plaće takve da ih kasnije netko može i želi preuzeti. Ne mora svakom igraču iz Šibenika, Gorice ili Kustošije početna plaća u Dinamu biti 300 tisuća eura godišnje. A ovo kaj se neki od njih neće snaći, kaj će se ozlijediti ili nešto treće, jebiga. Promašaja će uvijek biti.

Nadam se da će klub objaviti jedan highlight sa svim golovima ove sezone.

Oni imaju valjda sve skupa 1 ili 2 naslova u jugi, — emilperska

Dobro, nemojmo falsificirati :grin: Zadar ima šest naslova prvaka u Jugi, Cibona tri.

Krama su naši koji se najviše žele vratiti. — vlatkomarkovic

Ni blizu.

Jbg, očito to Dalic više vrednuje. — Chempers

Ne trebamo se baš lagati pa kao logično evaluirati kriterije po kojima je netko pozvan.

Moraš imati pozivnicu da uđeš u to hermetički zatvoreno društvo. Ovi koji su vani ga nisu dobili i to je cijela priča. Sve u redu, Dalićevo pravo i odgovornost, sudit će mu rezultat i priča će ispasti ovako ili onako. Ali valjda nakon osam godina možemo imati bar toliko pristojnosti da ne radimo debile jedni drugima.

Evo Facke nam objašnjava kako je Beljo bio loš prije tri i pol godine u jednom poluvremenu prije tri godine, a ti nam pričaš o vrednovanju SHNL-a čovjeka koji ne zna koji igrač iz te lige ima već 15 nastupa za drugu reprezentaciju pa ga možda bude pozvao. Pa vam je malo repka svetinja, pa vam je malo ko fol drago jer će biti tu Dinamu za pripreme cijele. Kaj je na kraju?

Puno je poštenije i od Dalića i od vas reći da se mi svi hejteri naduvamo muda, da ima dvije svjetske medalje i da će ovako gurati dokle god ide.

Otto Barić i Cico nisu imali ni blizu ovakve rezultate niti kult ličnosti da su se mogli kandidirati za predsjednika, pa baš nikad nije postojao ovoliki broj ljudi koji misli da su šupčine. Valjda i to nešto govori. Ili tada nije postojali mrzitelja svega hrvatskog, zaboravio sam već što HNS-ovo Kplus domoljublje propovijeda na tu temu i što moramo misliti da dokažemo da nismo četnici.