Dinamo - Rijeka 2:1, Bakrar

Često se po forumu može pročitati kako „nema Dinamo igrače za 4-3-3“, kako je Boban Kovačeviću nametnuo tu formaciju, i kako zbog tog ograničenja naša igra sada pati.
Iskreno, meni je to potpuno pogrešan pristup.
Formacija, odnosno brojevi koji se vide na grafici prije početka utakmice, samo su osnovna crta na papiru. Neka polazna točka, a ne stvarna slika onoga što se događa na terenu.
Formacija za potrebe točno toga, te početne grafike na ekranu.
Nogomet nije statičan, i brojke same po sebi ne znače gotovo ništa.

Recimo, je li 4-3-3 ako imaš dva defanzivna beka, Godu lijevo i nakon ozljede Valinčića Teofila desno u Europi?
Je.
Je li 4-3-3 i kada su ti Vinlof lijevo i Valinčić desno, koji se konstantno dižu visoko prema naprijed?
Je.
Je li 4-3-3 kada igraš s dvije osmice i jednom šesticom?
Je.
A je li 4-3-3 ako su ti na terenu desetka i dvije šestice?
Također je.
Isto vrijedi i za napad je li 4-3-3 ako je Hoxha lijevo krilo?
Je.
A ako je Vidović lijevo, ali se stalno uvlači u sredinu?
Opet je.

Dakle, na papiru su to sve iste formacije.
Ali na terenu, to su potpuno različite igre. Netko će reći: „Ma nije to 4-3-3, to je 4-2-3-1.“, ali realno sve je to isti kurac na papiru.
Ako nema nekog plana i načina igre, te brojke ne znače ništa.
Primjer: Hajduk je razvalio Goricu s Hoxhom u špici, a u vezi su im igrali Mišić, Ljubičić i Zajc (ili čak Villar po profilu). Ne ulazim sad u to tko je bolji, a tko lošiji od naših, to nije bit.

Formacija se tijekom utakmice promijeni deset puta u fazi napada, u fazi obrane, u prijelazima.
Da naša momčad funkcionira, da su igrači u ritmu, da postoji kemija i jasno razumijevanje tko što radi u kojoj situaciji, bilo bi potpuno nebitno igramo li s Vidovićem ili Hoxhom na krilu, s Mišićem i Villarom u sredini, ili s Bennacerom i Zajcem.
Bitno bi bilo da postoji plan kako ćeš napasti protivnika. Ako imaš plan lako ćeš si odabrati tko je u sredini, tko je desno, a tko u špici.

U HNL-u i Europi imamo dovoljno raznolik kadar da na svaku postavku protivnika možemo izvući drugačiju ideju igre.
Jednom bi upalilo, drugi put možda ne, ali bi se vidjelo da postoji smjer i ideja.

Trenutno, nakon nikad dužih priprema, mirnog ljeta i dvije reprezentativne pauze jedino što je kod nas konstanta je stihija.
Hoxha zabije gol protiv otvorenog protivnika i odmah ima pet startova zaredom, neovisno o profilu idućih suparnika.
Vinlof jednom podbaci protiv otvorenog protivnika i onda ga nema pet utakmica protiv zatvorenih.
Mudražija koji možda nema svoju neku fiksnu poziciju, ali ti je zlata vrijedan u napucavanju kad već gubiš protiv Vukovara ili Gorice, njega ti nema nigdje.
Osim utakmica protiv Hajduka, Fenera i donekle Maccabija, ja u ovoj sezoni nisam vidio nikakav plan igre ovisno o protivniku.
Sve ostalo je bilo u stilu ajmo na horuk, pa ako upali dobro je probat ćemo opet, ako ne, probat ćemo nešto novo. A to je premalo, pogotovo kada uzmeš u obzir koliko smo vremena imali da se momčad uigra i izgrade neke osnovne crte sustava.

Stvorio se neki mit da se mi evo mučimo protiv zatvorenih protivnika jer nemamo klasična krila, ili desetku bliže golu ili možda ubojice u 16-ercu.
Da smo mi uigrani za stati visoko gore, znači ne mislim na visoki pritisak kojim osvajamo lopte na 20 metara već samo da smo sposobni izaći visoko i natjeravati buraniju iz HNL-a da napucava lopte naprijed i da smo uigrani i sposobni imati 3-4 igrača u kretnji i mogućnosti odigrati brza dodavanja (nešto kao kod gola Bakrara protiv Slaven Belupa) tako svejedno bi bilo jel u špici Kule ili Beljo, jel na krilu Lisica ili Bakrar, a tko od 5-6 naših igrača je u sredini.
Tu je tolika kvaliteta na raspolaganju da nam nitko od HNL buranije ne bi bio problem.
A nama je postao svatko.

I još sa našim postavkama jedan Bennacer izgleda kao seoski igrač.

Ljepota trenutne situacije je u tome što, za razliku od prošle sezone, sada barem postoji jasna linija odgovornosti. Znamo tko za što odgovara. Problem je što imamo "deja vu" prošle sezone i opet moramo razmišljati o pojedinačnoj odgovornosti i razlozima zašto se događa to što se događa.

Boban je stvarno odradio fenomenalan prijelazni rok, svlačionicu je okrenuo naglavačke i napunio ju igračima koji su objektivno vrlo kvalitetni.
Međutim, upravo zato mi nije jasno kako je čovjek s tolikim iskustvom, životom u nogometu i razumijevanjem što Dinamo zapravo jest mogao tako pogriješiti u procjeni trenera.
Dati ovakvu momčad te ime Dinamo u ruke Kovačeviću nažalost sve više se pokazuje kao ozbiljan promašaj.
Obistinjuje se ono čega sam se ljetos najviše bojao: Dinamo je za Kovu jednostavno prevelik klub. On ne može kontrolirati svlačionicu s 20 razmaženih karaktera. Ne zato što je loš čovjek, nego upravo suprotno. Predobar je. A očito se ne uspijeva nametnuti znanjem i autoritetom.

Beljo potone jer je ispao iz ritma, Villar stavlja statuse po instagramu, Vidović i Vinlof su ljuti što igraju malo, Galešić i Mudražija jer uopće ne igraju, Bara te jebe s Varelom, Nevistić ne može obraniti pilates loptu koja ide u okvir, novinari te pikaju zbog padova u igri, a navijači pametuju i traže rotacije.
Samo dobrotom se klub kao što je Dinamo u tim uvjetima ne može voditi.
U takvim uvjetima smoraš se ili nametnuti autoritetom ili moraš biti džek da čim više toga hendlaš i držiš igrače našpanane i gladne.

Kova je sjajno reagirao nakon kiksa u Varaždinu, tamo gdje nas nisu presjekli igra ni taktika, nego neke druge okolnosti, i to se vidjelo protiv Hajduka, Fenera, Slavena i Maccabija.
No ono što se događa nakon Maccabija izgleda kao slobodan pad.
Igrači djeluju kao da se prvi put vide na terenu: nepovezani, tromi, bez energije. A nakon jučerašnje slike, gdje Kova izbezumljen sjedi na klupi kao pokisli miš nakon primljenog gola, stvarno sumnjam da on to može preokrenuti još jednom. Pogotovo uz toliko igrača van ritma.

U uvjetima kakve nije imao nijedan Dinamov trener, dva mjeseca priprema, kompletna momčad na okupu, europske utakmice tek krajem rujna, dvije reprezentativne pauze s gotovo cijelim kadrom na raspolaganju (usporedite samo koliko je igrača tovarima u tom periodu bilo sa repkama ili pod ozljedama) mi izgledamo sve gore kako vrijeme prolazi.
Objektivno, nakon pobjede na Poljudu i uspješno odrađenih gostovanja u prvom krugu do Poljuda, do polusezone smo s obzirom na raspored trebali imati ritam pobjeda koji će nam donijeti najmanje sedam bodova prednosti.
Odbijam vjerovati da se igrači koji su igrali u Premier ligi, La Ligi ili Serie A ne mogu nametnuti Prširu, Kavelju, Pozi, Banovcu ili Shabaniju. Naš kadar je barem 30% bolji od ostatka HNL-a. Samo ga treba znati uklopiti, motivirati i držati gladnim. A to, zasad, nismo uspjeli.
Zato mislim da treba priznati grešku. Kova jednostavno nije taj, i razići se mirno, na vrijeme.
To bi bilo dobro i za nas, i za njega.

Situacija u Europskoj ligi još je vrlo dobra, u prvenstvu nešto manje, ali i dalje smo tu. Ipak, pred nama su teške utakmice, ozljede nas režu, a dolazi na naplatu činjenica da smo u nekim pozicijama tanki.
Ne možemo se opet oslanjati na to da će se tovari sami srušiti, jer neće. Jednom smo se jedva izvukli, drugi put nas je spasila Rijeka, pružimo li im šansu i treći put...

Nadam se da će se Kova uspjeti zbrojiti, momčad resetirati, da ćemo opet ući u seriju pogotovo u HNL-u te da će sve sjesti na svoje mjesto.
Ali iskreno sumnjam, mislim da će ovo biti hopsanje po amplitudama u prvenstvu do zimske stanke.
U neku ruku i tužno s obzirom na uvjete i mogućnosti s kojima smo ušli u sezonu.
Samo da se do nje ne dovučemo sa nekim osjetnim HNL zaostatkom.
U Euroligi nam je zaliha dobra, grupu ćemo tu proći.

Trener Dinama konačno treba bit netko kojem je Dinamo najviše 4.klub po veličini kojeg je trenirao u karijeri.


Sve ostalo je nastavak lutanja.

Vukovar 1991 - Dinamo 1:2, Vidović

Hipotetski scenarij. Bivši igrač Dinama je trener kluba. Za taj klub igra par bivših juniora Dinama I rođenih Zagrebčana. Taj klub protiv Dinama u dvije utakmice napravi tri penala i dobije crveni. Kakvi bi bili medijski natpisi? — Omake

Bacio sam oko malo na temu, i vidim da se opet ponavljaju iste greške koje sam i napisao u postu prošli tjedan (ne mislim tu na tebe, nego općenito).
Opet ste potrošili dva sata vremena, opet se čudite kao pura dreku što je Hajduk dobio Goricu i opet je Garcia trenerski mag, a Kovačević odron.

Stvarno ste mazohisti.

Malmo - Dinamo 1:1, Kulenović

Fakat mi je nevjerojatan ovaj defetizam koji zavlada kod nekih forumaša kada hajduk pobijedi. Kaj očekujete, da će izgubit svaku tekmu ili kaj? Shvatite da je razlika između nas i tovara te ostatka lige ogromna, tovari kad imaju dobar dan to će ovako izgledati, izdominirat će i bez previše muke doći do pobjede.

Uvijek jedni te isti pišu te komentare kao da je hajduk neka nadnaravna sila čim pobijedi neku utakmicu. Veća je sramota nad nama što ih ne držimo na nekom pristojnom minusu, a ako ćemo igrati kao jučer ni nećemo. — rakurs

Nije ni meni ovo jasno. Čitam ovu temu iz tjedna u tjedan i imam osjećaj kao da se ljudima svakog utorka ili srijede jednostavno resetira mozak. Onda dođe vikend i opet ista priča, ista iščuđavanja, isti komentari. Gle, suci ih guraju. Gle, opet će pobijediti. Gle, neće nam biti lako uzeti naslov.
Kiksaju, "HAHHAHHAHA jadnici".
Dobiju, "u jebote, bit će prvaci".

Pa ljudi moji, zar ste stvarno toliki mazohisti da si vikendima iznova trujete živce gledajući njihove HNL utakmice. Iskreno, ja sam ove sezone odustao od toga. Europa je druga stvar i druge okolnosti, tu te uvijek razvesele. HNL je suštinska suprotnost i totalno drukčija priča.
Kod njih mi sve, ali baš sve, ide na kurac. Svaki njihov igrač, svaki komentatorski urlik, svaka sudačka odluka koja “slučajno” ide njima u korist. Pogledam sažetak i to je to.
Vikend je prekratak da bih dva sata trošio na gledanje tog kluba.
A vi koji se i dalje čudite, koji ćete i dalje biti mazohisti i trovat si mozak tim odvratnim klubom, dopustite da vam sažmem njihovu budućnost u nekoliko rečenica, čisto da vas poštedim novih živčanih slomova.

Da, imaju bolji igrački kadar i boljeg trenera nego prošle sezone. A ekipe u HNL-u ipak nisu toliko kvalitetne da kontinuirano gube utakmice. Većina ekipa sada ima pristojne terene pa te čak ni na to ne mogu iznenaditi.
Samim time, osvojiti će više bodova nego prošle sezone. Rekao bi čak i znatno.
Da, imaju infrastrukturu i medijsku podršku koja će ih uvijek napuhivati kao nekog europskog velikana dok će im svaki sudac davati blagi ili jači poguranac, baš kao što je koliko čitam Tovarić učinio jučer. Mašineriji i raznim strukturama je u interesu da su "tu negdje" ili čak da budu prvi. Jebiga, nakotili su se posvuda.
Da, isti kriterij za kartone nikada neće vrijediti za nas i njih. Naši će igrači biti kartonirani za situacije u kojima će njihovi prolaziti bez posljedica.
Da, niti jedna ekipa u ligi neće izgledati motiviranije protiv njih nego protiv nas, jer budimo realni, Dinamo je i dalje najveći izazov svima.
Da, bivši naši igrači i otpadnici redovito se žele dokazati protiv nas, dok se njihovima to nikada ne događa. Kod njih to nije pitanje talenta, nego mentalnog sklopa. Seljačkog, čobanskog, kompleksaškog.
Da, niti jedan HNL klub neće javno prozivati suce zbog poguranaca njima u korist, dok će se isti incident protiv nas razvlačiti po medijima danima.
Da, Lokomotiva im vrlo vjerojatno neće uzeti ni bod, jer znamo koji ljudi ih međusobno povezuju.

Međutim, nisu, niti će biti bolji od nas.
Imamo širi i kvalitetniji kadar, gladne igrače, bolji balans u ekipi i dokaz da ih možemo glatko otresti kad smo na razini.
Na nama je samo da nam se ne događaju nove Gorice i Lokomotive i da ih otresemo u idućim derbijima (a pogotovo domaćim nakon par godina) kao što smo ih otresli na Titu.
Ukoliko to budemo u stanju, onda im nikakvi Garcije, Kolarići, Belovi, Vejići, Dalmatinski portali ni ostali propagandni materijali neće biti dovoljni da nas sustignu.

Vikendom ta dva sata radite nešto drugo. Blejite u zid, kuhajte večeru, igrajte se s klincima, gledajte druge lige, budite na zraku ili ako ništa, upalite porniće.
Bit će vam život ljepši.

Manje drame, više vjere u Dinamo.

Dinamo - Osijek 2:1; Bakrar

Inače rade na dovođenju dva mlada igrača iz Sarajeva, jedan je štoper Redzic drugi je veznjak Vrban — FazeN

Jel se to pregovara sa sportskim direktorom Zoranom Mamićem, ili on još nije službeno objavljen od strane Sarajeva pa se to ne računa?

Najgore za trenera je ne biti dosljedan. Kad smo igrali jednu tekmu tjedno ponavljao je stalno da rotacije kreću kad krenu europske tekme. Igrači to naravno čitaju i slušaju. Europski ritam krene, vratiš se u petak u 7 ujutro iz Srbije nakon nekoliko sati vožnje autobusom i u nedjelju promijeniš samo jednog igrača. To se tako ne radi i nažalost ovaj poraz ide samo njemu na dušu. Jasno se vidjelo da nemamo energije i ne vidim niti jedan jedini razlog da se nije rotiralo 4, 5 ili čak 6 igrača. — marcio amoroso

Točno to. Ne trebaš imati nikakav stručni stožer niti biti posebno pametan da bi ovakvu situaciju prepoznao, dovoljno je malo zdravog razuma i osjećaja za nogometnu igru.

Prvo i osnovno, ne razumijem zašto se inzistiralo na povratku iz Topole cijelu noć umjesto da se normalno prespavalo tamo i vratilo dan kasnije. Trening se ionako mogao odraditi u petak popodne u Zagrebu. Takva forsiranja jednostavno nemaju smisla.
Mora se znati da je utakmica u četvrtak donijela veliku fizičku i psihičku potrošnju, a Lokomotiva je ekipa koja je energetski vrlo dobra i svježa. Jasno je da ista postava neće moći na jednak način odgovoriti u nedjelju kao što je to bilo u četvrtak. A na klupi imaš igrače poput Vinlofa, Varele, Villara, Kuleta, Bakrara, Stojkea, Vidovića, Solde, Mudražije, a uskoro i Gabriela.
Nitko ne kaže niti traži od tebe da promijeniš 8-9 igrača iz prvih 11, ali ako ubaciš dvojicu ili trojicu njih u prvih 11, sigurno nećeš zbog toga izgubiti utakmicu s Lokomotivom.
Razumijem da u Europi ili protiv Hajduka mora igrati provjerena i standardna postava, ali u HNL-u, pogotovo na domaćem terenu, jednostavno mora biti dovoljno kombinirati nositelje igre s dvojicom-trojicom s klupe. Način da se izbjegne energetski pad i da se pokaže širina kadra.

Kova će morati odustati od tog svog ziheraškog pristupa i pokazati manje respekta prema protivnicima iz HNL-a. Posljednjih godina nam se, nažalost, češće događa da kiksamo u Maksimiru protiv domaćih ekipa, nego da nekoga uvjerljivo „razvalimo“. Protivnici su nas se prestali bojati. A to se mora promijeniti, moraju se opet početi bojati dolaska u Maksimir.
Najgore od svega je što svojim glupim potezima i ovakvim utakmicama stalno vraćamo nadu magarcima s juga. Neprestano im dajemo osjećaj da su „tu negdje“ blizu nas, a onda dođu i sudački poguranci i sumnjive VAR situacije koje im dodatno idu na ruku. Imam dojam da će oni od 10 loših utakmica dobiti barem 7, dok ćemo mi od svojih 10 lošijih dana uzeti maksimalno 4 pobjede.

A realno, da nije bilo naših propusta i nepotrebnih kikseva, mogli smo već sad imati 4 do 6 bodova prednosti na vrhu i gledati ih kako se guše u vlastitim problemima. Umjesto toga, opet ćemo iz kola u kolo morati biti na maksimalnom fokusu i izdanju.
A da bismo to mogli, htio Kova ili ne htio, morat će proširiti rotaciju sa 13-14 igrača na barem 18-19.
To je jednostavno nužnost.
I sad je imao Belupo i Lokomotivu kao idealnu situaciju za to. Jer neće imati puno prostora dalje, još 4-5 utakmica bez rotacija i biti će itekako nezadovoljnih u svlačionici.
Nezadovoljnih igrača koji su van bilo kakve forme. A ostale ćeš izraubati.

Lokomotiva - Dinamo 1:2, Bennacer

Maccabi - Dinamo 1:1, Hoxha

Prije nego nekome padne na pamet bilo kakva kritika prema Kulenoviću, samo jedan paralelni statistički podatak. Možda vam pomogne u procjeni je li kritika možda opravdana ili ipak bespotrebna.
Vremensko razdoblje zadnje 2 sezone i početak ove.

Sandro Kulenović

42 pogotka, 4661 odigrana minuta

Marko Livaja

36 pogodaka, 7044 odigranih minuta


Stvarno ne znam može li Dinamo u današnjem nogometu za novce za koje Kulenović igra i minute koje dobije imati bolji omjer uloženo/dobiveno.

Dinamo - Slaven Belupo 2:0, Bakrar