Promijeni Hajduk u Dinamo i doslovno sve od riječi do riječi će oni napisati za nas. Slažem se sa svim ostalim što si napisao ali ne možeš ovako generalizirati. Sam politički vrh uglavnom boli kita za nogomet u navijačkom smislu više su vezani za glasački interes pa će naravno tu biti ravnoteža podrške. Ionako uglavnom deklarativne. — ElDorado

Pod cijeli državni vrh navija za njih nisam mislio "E gle Piriću, ajde dovedi ukrajinca da ukrca dole neku lovu tako da budemo prvi i svi se napijemo skupa za našeg Hajduka jer nam je san da Hajduk bude prvi",

već sam mislio "Piriću, sad imamo vlast dole i grad je vlasnik kluba koji je u govnima, daj dovedi ukrajinca da ukrca nešto love tako da izvučemo klub iz govana u koji je potonuo, to će nam donijeti glasove i ubuduće, a ukrajinac će dobiti zauzvrat što se dogovorimo".

Da HDZ nije na vlasti dolje ne bi oni centa od kriptovaluta vidjeli.

A što se tiče same investicije, kako se kaže, nema "besplatnog ručka".
Nema šanse da bi itko iz ljubavi ili iz interesa uložio tolike novce u klub sa minijaturnim tržištem u usporedbi s nekom Barcelonom ili Juventusom pod krinkom "marketinga".
Moš mislit što će se njemu isplatiti uložiti 20-30-40-50 milja eura u Hajduk kroz par godina.
Tu je neka jaka priča u pozadini koja će se sigurno raspetljati u nekoj budućnosti.

Kad se zarola priča s whitebitom i krene euforija u vidu dovođenja igrača sigurno će krenuti očekivanja, a to će se ocrtati i u pritisku na suce i sve dionike lige, sve već viđeno, ali sad bi moglo postati nikad jače jer već je po drugi put krenuo PR da oni žele postati broj jedan.

Znači ne da se upuste u borbu s dinamom, nego da postanu broj jedan.
Takva najava pokazuje određenu ozbiljnost u onome što žele postići ulaganjem.

Kad imaš mašineriju u vidu medija, saveza i sudaca onda ti ni ne trebaju ulaganja kakva ima dinamo, samo ti treba jači pritisak i rival koji se ne bi štel mešati u sudačke greške.

Međutim, daleko su oni od nas, to je svima i jasno. — NORTE

"Show must go on".

Koliko god bi nam svima bilo drago da su se vratila ona vremena 2012-2016 kad su bili bez prebijene pare, ušutkani i totalno na dnu, neće se vratiti.
Tada je u bari bio jedan drugi krokodil, krokodil koji je bio jači od države, krokodil kojem se nitko nije usudio petljati u uhodani biznis. Pa je samim tim i nesposobnost NH bila istjerana na čistac jer nikoga drugog muljevitog nisu mogli pozvati upomoć kad je tu bio vrhovni muljator, jači od svih ostalih muljatora.

Cijeli državni vrh navija za Hajduk.
Hajduku je vlasnik HDZ, koliko god se to izbjegavalo reći, po stvarnoj vlasničkoj i upravljačkoj strukturi to je tako.
U svojim strukturama imaju čovjeka koji je na brzom biranju svom najvećem najvećem šljamu ove države.
Imaju Udrugu koja izvrsno živi od prodavanja magle i euforije, koja posuđuje novce od sumnjivih lihvarskih institucija diljem Europe.
Pa zašto im onda sponzor ne bi bila baš sumnjiva kriptofirma kojoj je direktor sin glavnog državnog odvjetnika? Takva močvara ljudi uvijek pronađe model financiranja i nikad neće potonuti, uvijek se nađe netko tko će ubaciti, garantirati, prati i naslagati, i dobiti nešto zauzvrat.
Zato cirkus mora ići dalje. Mora se napadati Dinamo.
To je svrha postojanja tog kluba i tih magaraca koje navijaju za njega, a pogotovo onih koji jako dobro žive od njega.
Ne graditi nešto svoje, nego srušiti nas.
To je cijela bit postojanja.

Što će biti drugačije nego zadnjih godina?
Biti će prvaci po broju penala za i zadnji po broju penala kontra?
Njihovi bivši igrači će dobiti crvene kartone u utakmicama s njima češće nego s nekim drugim?
Medijska mašinerija će ih gurati nenormalno i napuhavati lažnu euforiju oko svake sitnice?
Imat će osjetno više novaca nego su imali pod Lukšom Jakobušićem, kad su plaćali i dobre odštete i dovodili igrače na masne plaće?
Zijevam si u usta, been there done that, sve smo to već vidjeli.

Imali su svoju šansu. Bili su pri vrhu na polusezoni zadnjih par polusezona, u ekipi imali Brekala, Perišića, Kalinića, "Ćaću" u životnoj formi, a mi krnji, razbijeni, s međusobnom klaonicom u vlastitim strukturama. I nisu nas uspjeli skinuti.
Kad je sve bilo posloženo za njih, prvi je opet bio Dinamo.
A na kraju krajeva i mi smo imali tih 10-20 milijuna eura za transfere i zamalo završili u bankrotu zahvaljujući Marku Mariću, da Boban nije došao u zadnji tren. Nije problem imati milijune.
Problem je netko tko zna tim milijunima upraviti.

Naš klub je danas na nikad boljim temeljima. Momčad je standardizirana, posložena, i bit će još jača.
Ako uđemo u LP neka im Whitebit pošalje i 1000 bitcoina, neka im iz Barcelone dovuku Yamala, Pedrija, Rashforda i Ferrana. Neće im biti dosta.
"Show must go on" kako sam napisao, ali predstavu ipak režira jedan malo jači režiser iz Zagreba s kojim se na kraju krajeva moraju suočiti najmanje 4 puta u sezoni.
Koji će im opet izrežirati tup zvuk prečke koji se odbija u gol, muk 30 000 magaraca, delirij u kavezu i komentatora koji će zaurlati neki novi uzvik "Bakraaaaaaaaaaaaaaaaaar".

Ovo je stvarno tužno.

Tužno od Miličića kao novinara ako je na ovakve članke spao.
Tužno od Nacionala kao portala.

Baš tuga.

Jel netko ima fotke tribina tita sad protiv vukovara? Jer mislim da se moglo izbrojati ljude na tribinama, ne bih rekao da je bilo preko 5500- 6000, ekipa je ladno rekla 11 300 — Paggini

Možeš u sažetku utakmice u više situacija nakon što padaju golovi zaustaviti kadar u kojem ti se u pozadini vide sjever, istok i zapad.
Ako je na toj utakmici bilo 11300 ljudi, onda njihov stadion prima najmanje 50 000 ljudi.

Nemam sad vremena za raditi skrinšotove i uploadati slike neka slobodno netko to odradi tko stigne u HNL temi.
Nakon gola na 3:05 je fini kadar sjevera, na 7:53 je također fin kadar zapada u pozadini, a na 10:42 istoka, a ima i na 12:39 kada se svira kraj također kadar istoka (možda je otišlo prije kraja koju stotinu ljudi, ne vjerujem sad da je par tisuća).

Ok, dio stadiona se možda ne vidi, ali siguran sam da je njihova brojka gledatelja na stadionu sa Vukovarom bila bliža 5000 ljudi nego 10 000.
11300 ili koliko su već objavili možda ako je poduplaju.

Siguran sam da oni na svakoj svojoj utakmici na kojoj je ispod 20 000 ljudi povećaju brojku za bar 3-4 000 ljudi.

Dinamo - Lokomotiva 3:1, Bennacer

Negdje u bespućima nekog foruma, stvarno u ovom trenu više ne mogu se sjetiti kojeg, u najcrnije doba ovoga kluba, prije nekih 10-15 godina sjećam se da je da je neki autor napisao rečenicu ovakvog nekakvog oblika...

"Hoće li ko pustiti suzu kad Dinamo bude opet Dinamo?"

Pročitao sam je tad i pomislio "mah, nema šanse. Vjerujemo, nadamo se, borimo se ko ludi, ali ruku na srce, klub više nikad neće biti isti.
Previše je toga uništeno, previše duša otišlo, previše betona ostalo prazno."
Lijepa rečenica za utjehu, ništa više.
A i da bude opet "Dinamo", kakav Dinamo? Šta je to uopće Dinamo?
Jer svako od nas pamti neki svoj. Oni malo stariji sa sjetom prepričavaju kultnu '82, Zeku, Mlinku i Cerina, ono vrijeme kad je to ime nešto značilo, kad si u toj državi taj dres nosio ko oklop.
Mi malo mlađi spominjemo Maru, Prosinečkog, Cvitu, ali tad već Dinamo nije bio "Dinamo".
Kasnije godine donijet će nam 05/06, Kužea i Sveto trojstvo Čarlija, Dudua i Modrića.
Onog bljeska kad se činilo da se nešto budi.

A onda? Mrak i praznina.
Generacije i generacije, svaka sa svojim komadićem uspomene, svaka s onim "ali tad već nije bilo isto".
Kad je Dinamo uopće bio normalan klub?
Kad je bil klub svojih ljudi, a ne nečija igračka, nečiji bankomat, nečiji trofej u vitrini?
Možda nikad nije ni bio. Možda su ti svijetli trenuci, tih par slavnih sezona i velikih imena, samo iznimka. Bljesak tu i tamo, a ne pravilo.
Možda ono o čemu sanjamo, taj normalan, naš, pravi Dinamo, zapravo nikad ni nije postojao. Možda smo si to samo utuvili u dječačke glave prepune snova, izmislili sami sebi.

Očito sam bio u krivu.
Jer ono što je nekad bio bljesak, trenutak u povijesti, neka 82., 97. ili 2005., sad postoji.
Nova etapa u evoluciji kluba. Klub koji nije savršen, daleko od toga, ali klub koji možda prvi put u svojoj dugoj povijesti ide prema onome kakvim smo ga vizualizirali u svojim glavama.

Sutra, na rasprodanom Maksimiru, trideset šesti naslov prvaka.
Dvostruka kruna.
Hoće li tko pustiti suzu opisanu u toj davnoj rečenici s nekog foruma?
Sigurno hoće. Ali ne zbog tih trofeja koji će se sutra pokazati.
Suzu radosnicu pustit će oni kojima je stalo.
Oni koji su gledali kak se prostituira sveto ime iz dana u dan, kak se klub pretvara u privatnu agenciju, u izlog za tuđe transfere. Oni koji su sjedili na sablasno praznim tribinama dok su vrane letjele iznad Maksimira, dok se gore u loži orgijalo uz harmoniku i cajke, i dok su "veliki ljudi ovoga grada" plakali po deset puta od ganuća nad svojim plijenom.
Oni koji su pomislili, i to ne jednom, nego stotinu puta, da nikad više neće biti Dinama kakvom se nadaju.
Da će ostati samo ono iz pjesme Baruna.
"Pričao mi jednom stari o Zagrebu kojeg nema".
Oni koji su išli na futsal i na Šalatu na revijalnu, išli tamo jer su tamo, u tim malim dvoranama i na tom parketu, nalazili ono kaj im je oduzeto. Komadić utjehe. Mrvicu nade. Ono malo Dinama kakvog su pamtili i kakvog su odbijali zaboraviti. Tamo, među svojima, daleko od reflektora i love i kamera, taj plamen je tinjao kad nigdje drugdje nije smio. Tamo su čuvali vjeru da to nije kraj, nego stanka.

Sjećate se kak je bilo?
Sjećate se kad smo slavili naslov pred 100 ljudi, a za tih 100 ljudi bili krivi slaba liga i huligani? Kad je Liga prvaka koštala kunu, a Maksimir zjapil prazan jer se Zagrebu zgadilo malo slovo "d" na grbu?
Sjećate se kak su nam govorili da bi Dinamo bez nekoga bio u drugoj ligi? Ulica? Anarhija? Propast?
Sjećate se kako su nam ukrali to malo "d"?
Kak su ga poistovjetili sa sobom, sa svojom familijom, sa svojim mutnim poslovima, dok se cijelom gradu od tog malog "d" povraćalo?
Bio je to grb na kojem nitko više nije htio nositi to slovo. Skidali su dresove. Bacali šalove. Roditelji nisu htjeli kupiti djetetu majicu jer kaj će mu objašnjavati tko je to gore u loži i zašto proklinje na Božić i psuje Boga. Slovo "d" postalo je sramota grada.

A danas?
Danas to slovo grad nosi. Ponosno.
Vidiš ga na dresovima po Trešnjevki, Španskom i Dubravi.
Vidiš plavu zastavicu kak visi s retrovizora u svakom drugom autu u gradskoj gužvi.
Vidiš klince u dječjim majicama s tim malim "d", ponosne ko da su osvojili svijet.
Vidiš ga na fasadama, na trafostanicama, na školskim torbama.
Čuješ o njemu u kvartovskim birtijama, u tramvajima i na poslu.

Ovo je tek prva stranica.
Trofej koji sutra sutra diže Mišić nije vrhunac, to je temelj.
Tek sad počinjemo graditi veliki klub. Onaj, kakvog smo možda zamišljali u glavama, ali i onaj za kojeg nitko od nas ne zna kako izgleda. Jer ga nikad nije doživio.
Tek sad odgajamo nove generacije koje će disati plavo.
Klince koji nikad neće upoznati onaj stari osjećaj srama, nego samo ponos.
Koji neće znati kaj je to slaviti naslov pred 100 ljudi, nego samo pred punom Kranjčom, a za par godina i Maksimirom.
Koji neće morati izbjegavati pričati o tom klubu nego će ponosno reći.

"Moj klub je MOJ klub, klub mojih ljudi, klub kojem ja biram predsjednika i čiju skupštinu ja činim."

Bit ćeš opet Dinamo, pisali smo i pjevali smo.
I jesi.
I tek ćeš biti sve ono što smo sanjali.

a još bitnije, što se očito jako često zaboravlja - nemaju ni blizu kvalitetan kadar da taj bužet iskoriste kako spada. — Paggini

E točno to.
Tu se nešto strahuje da sad kad dođe "PiiiiiiiirČ sa ukrajiNskiN milijardama" da će tovari automatski postati prvaci, prešišati nas i tko zna šta.
Džabe lova ako nemaš nekog tko zna s tim upravljati.
Primjer?
Pa samo se vratimo godinu - dvije unazad i šta je nama naš nesposobni sportski direktor sa ekipom oko sebe napravio.
Sa budžetom od 70 milja eura i potrošenih 10 milijuna eura samo za transfere u jednoj sezoni je uspio skupiti 65 bodova u prvenstvu i ostaviti kadar sa takvim igračkim i prodajnim potencijalom u momčadi da bi bankrotirali do sada da ga nisu smijenili i da nije došao Zvonimir Boban.

Prestanite strahovati od magaradi i njihove euforije svako ljeto.
Njihovo svako ljeto je "show must go on".
Jel glavni glumac Livaja, Perišić, Rakitić, Rebić ili Pirić, nije bitno, euforija se mora napraviti.

Prvi smo s 20 bodova prednosti, konačno imamo zanos i pozitivu oko kluba, imamo ljude koji znaju svoj posao i kojima je Dinamo na prvom mjestu.
Ide ljeto, ide sunce, ide more, idu kvartovski turniri, ide SP, ide hladna piva, idu nam ljetne kvalifikacije.
Prestanite gledati i opterećivati se magarećim dvorištem.
Nek im uđe Elon Musk osobno s lovom u klub, opet će nam gledati u leđa.

Mi bi sa Zvonimirom Bobanom trebali strahovati od Ivice Pirića i par desetina milijuna eura.

Kak da ne.

Projekcija kaže da nam je sada i Aek potencijalni protivnik u playoffu LP. — NORTE

Tako je.
Celticov naslov je maknuo Hearts iz nenositelja, gurnuo Celtic među nositelje i samim tim spustio AEK kao prve ispod crte nositeljstva.

Dinamo - Rijeka 2:1, Stojković

Zanimljivo je kako su svi klubovi nekog srednjeg ranga koji su ove sezone bili "hit" u LP ili EL na kraju "failali" domaće prvenstvo i to od puno manjih i na papiru "slabijih" klubova.

Qarabag prošao grupnu fazu LP, doma mu prvenstvo uzeo Sabah.
Paphos skoro prošao grupu LP, doma je 4. i možda ostane bez Europe.
Bodo Glimt skoro ušao u 1/4 finale LP, doma izgubio prvenstvo od Vikinga
Kopenhagen se do zadnje minute tukao za prolaz grupe LP, doma završio 7. i ide u neko razigravanje za kvalifikacije ECL.
Midtjylland bio 3. u grupnoj fazi EL, Aarhus mu uzeo prvenstvo.
Ferencvaros isto odigrao odličnu EL, došao u osminu finala, a doma mu visi prvenstvo od Gyora.

10…

Dinamo - Hajduk 2:1, Zajc

ne mogu se više NE složiti s tobom. Ovo je najbolja tema na forumu, volim je čitati svaki dan i neka bude takva kakva je. — Fan

Na kraju krajeva i ti novinari bi izgubili izvore informacija za svoje članke.

Ovu temu bi trebalo zaključati i otvoriti za komentiranje (ili kako joj naziv kaže - rasprave) tek nakon što se transferi ulazni ili izlazni transferi dogode i postanu službeni.
Kao prvo, smanjila bi se poplava "wannabe" insajdera, a kao drugo, pogonsko gorivo ove teme je hrpa članaka naših, nazovimo ih tako, novinara koji u vremenskom rasponu od danas do sutra ne samo da pobijaju jedni druge, nego znaju pobiti i sami sebe.

Pa tako imamo Livakovića koji od traženja načina za ostanak gotovo sigurno odlazi, ali možda ipak i ostane ako Dinamo bude imao s kim tamo razgovarati, ako već ne ode dok Dinamo ne odradi razgovore s turcima, jer šta drugi klubovi imaju tamo u Turskoj s kim razgovarati?
Nastavljamo s McKennom koji vjerojatno odlazi u Celtic, pa ipak ne odlazi jer je sam rekao da nema ništa protiv ostanka.
Onda je za Domingueza ponuda 8 milijuna, pa ipak nije 8 nego 12 od istog kluba.
Pa je Dinamo izvjesio cjenik i na prodaji su samo Hoxha, Topić i Dominguez i za nikog drugog ni čut.
Ali drugi dan ipak nisu samo oni, nego i McKenna, Stojković i Beljo odlaze ako dobiju dobre ponude.
Klub želi što više zaraditi, ali McKenni će izaći ususret ako Celtic dođe s korektnom ponudom, jer šta, zadužio je klub u ovih 9 mjeseci?
Ili jer Jedvaj dolazi ujutro, ali popodne ipak ne dolazi. A danas ipak možda dolazi?
Možda Dominguez onda ostane ako Beljo ode.

A što se Belje tiče vrhunac je rečenica jednog novinara danas: "Brighton još nije razgovarao s čelnicima Dinama. Ali ima tu jedna zgodna priča koja može značiti da je definitivno ozbiljna. Jasno, i ne mora, ali..."
Kakva je ovo konstrukcija, čovječe?
I onda se ljudi tu pecaju na svakakve gluposti što ovakvi novinari pišu i čim ispunjavaju svoje dnevne kvote i posljedično tome strahuju od zadnje linije Goda - Radeljić - Galešić - Oreč sa Nevistićem na golu.

A sezona još nije ni završila.

kakve vjesti buraz:heart: jel to sigurno ? Rangersi su Sv je prokockali — Kujtim Shalla

Nema šanse da Rangersi u 3 kola nadoknade takvu razliku za 2 kluba, a još za vikend igraju Old Firm kod Celtica.
Bit ćemo nositelji.