Dinamovi treneri - statistički podaci Možemo mi sad satima raspravljati kakvu je ekipu imao koji trener, ali neke stvari su jednostavno činjenice.
Bjelica je dobio slične uvjete kao Kovačević. Preko ljeta je dobio praktički novu, sklepanu ekipu od deset do dvanaest novih igrača, usadio joj pobjednički mentalitet i podigao te igrače na razinu na kojoj su kasnije postali ono što jesu. Čačić je tu ekipu naslijedio na vrhuncu, uz nekoliko nadogradnji, i uspješno zadržao rezultat.
Po meni je Jakirović imao najlošiju ekipu od svih. Tada je već krenulo lutanje i sa školom i s dolaznim transferima, a izvukla ga je njegova pragmatičnost u kombinaciji sa senatorima u svlačionici.
Kovačević je po meni imao najbolje uvjete od svih. Cijelo ljeto mira bez kvalifikacija i ekipu koja je s ovim budžetom negdje na gornjoj granici kvalitete koju Dinamo trenutno može imati.
Na nekim pozicijama više, na nekim manje, ali u globalu nije daleko od vrha.
Dinamo za slične novce teško može naći puno bolje igrače od McKenne, Domingueza, Belje, Villara ili Vidovića.
Dakle, Kovačević je imao daleko najbolje startne uvjete od sve četvorice. Mir, vrijeme i kvalitetan kadar. A isporučio je najmanje. Osim Belje, gotovo svaki igrač danas je lošiji nego kad je došao.
I kompletna momčad mu nakon trećih priprema izgleda puno lošije nego tek kad su se upoznali.
Zapravo je strašno kad pogledaš kakav je alat čovjek dobio i što je s njim napravio.
Klubovi ranga iznad Dinama tukli bi se nogom u guzicu da u sredini terena imaju izbor između Villara, Bennacera, Mišića, Ljubičića, Zajca, Vidovića i Stojkovića.
Naš Kova ih nije znao koristiti.
Ukratko, trener koji je dobio najviše, a vratio najmanje. Ekipu koja je trebala biti temelj za ozbiljnu Europu lagano pretvara u gubitničku ekipu.
Dinamo si to ne može priuštiti, ni sportski ni financijski.