E pa to, Italian on Malta engleski. Baš su pizdice jadne, bili i ostali, neki od njih.

Uostalom, Grabara kaže da je najgori suigrač jer se s njim jednostavno nije slagao i jer je eto radio neke vježbe sam, nije se osvrnuo na njegove kvalitete, al naravno iz naslova pomisliš da je najgori ikad.

Može biti da je McKenna kasno jučer potpisao pa nije bilo i videa. Siguran sam da će uskoro, možda već danas, biti s njim neki kratki intervju.

Volio bih vidjeti tj. čuti engleski tih piskarala. Dam se kladiti da je na razini bantu engleskog, ja Tarzan ti Jane, I dont speak Kroejša.

Aludiraš na mene jer sam prenio članak ili na novinara? Da ga nisam ja zakeljio tu, zakeljio bi ga netko drugi.. — emilperska

Više sam ciljao na novinare. Mogao si napisati i tko je autor. Naravno da će se takve stvari eksponirati, novinarima ne treba puno, to im je sad eto sočna tema i siguran sam da su ju malo i zapaprili, a ako krene loše da će se time i sprdati. Ne brini, ako krene loše i Boban će biti na tapeti iako ga sad svi hvale kao da je mesija.

Iiii krećemo.

↪Droljo Petkovićev video predstavljanja u kebabsporu je smeće jer je rađen u umjetnoj inteligenciji izuzev isječaka. — Kumerle

I to isto, da ne govorim da Erceg njemu kaže good luck, mogli su se bar potruditi da izgleda vjernije. :D

Koliko ovaj forum vrijeđa Kulenovića to je strašno — YasutoWakizaka

Bolesno.

Ma oni ga nisu ni htjeli.

Da se ne lažemo, jedan kolega je na ovom forumu izvukao taj citat s Twittera kad se prvi put pojavila vijest da dovodimo McKennu..

U svojoj prvoj izjavi nakon što je predstavljen kao Dinamov trener Fabio Cannavaro najavio je agresivniji i brži Dinamo, s više presinga i napadanja prostora. Prije je Nenad Bjelica na svom predstavljanju rekao da ne želi nogomet u kojem se do suparničkog gola dolazi s 50 dodavanja, nego da je njegova vizija Dinama brzi napad i da on uvijek od svojih napadača traži direktnost. Otprilike sličnu stvar je rekao i Sergej Jakirović, ali i Igor Bišćan. Svaki od njih je obećavao brzi, agresivni i okomiti Dinamo.

Nijedan od trenera nije ispunio obećanje.

Dinamo je mijenjao ljude na klupi, ali taktički okvir igre ostajao je isti. HNL utakmice su se svodile na cirkulaciju lopte preko Josipa Mišića, pozicijske napade koji su za cilj imali otključati prostor ispred suparničkih obrana kako bi se u završnicu ušlo proigravanjem iz tih međulinijskih zona. Do brzog i agresivnog Dinama nije dolazilo, ali ne zato što su Cannavaro, Bjelica, Jakirović i Bišćan neznalice koje nisu znale izgraditi takvu igru, nego zato što za brz i okomit nogomet trebaju brzi i okomiti igrači. A nakon što je Mislav Oršić otišao u Englesku, Dinamo više nije imao takvu figuru.

Bruno Petković je u tom periodu nakon Oršićeva odlaska bio daleko najbolji Dinamov igrač. Dominirao je u duelima u kojima bi većina drugih igrača samo izgubila loptu, njegova igra kad je bio leđima okrenut prema suparničkom golu bila je nužna karika u prijelazu iz postavljenog napada u završnicu jer njegovi su suigrači bez toga morali ići u širinu, a Dinamo je daleko najlakše lomio suparničke obrane onda kad se mogao osloniti na Petkovićeve minijature u međuprostoru.

Bio je hibrid desetke i devetke, križanac baletana i teškaša s pregledom umjetnika te je svaki trener živio od Petkovićeve inspiracije. Ali isto tako, Petković je sa sobom nosio ograničenja. Koliko god je bio genijalan s loptom u nogama i koliko god je znao izvući rješenje iz rukava, toliko je s njim u napadu bilo nemoguće graditi igru koja će se temeljiti na presingu i napadanju prostora, a nikad nije imao ni onaj klasični golgeterski instinkt u kaznenom prostoru.

Mario Kovačević na svom je predstavljanju najavio Dinamo koji će igrati moderno, brzo i napadački, baš kao što su napravili i njegovi prethodnici. Međutim, Kovačević ima značajno veće šanse za ispunjavanje svog obećanja s predstavljanja jer ima drugačiju situaciju od one kakvu su imali Cannavaro, Bjelica, Jakirović i Bišćan. Ne nužno bolju, ali definitivno drugačiju.

S Beljom se mijenja fokus Dinamova napada
Mandat Zvonimira Bobana na čelu kluba započeo je tako što je raskinuo suradnju s Petkovićem. Plava devetka imala je ugovor na još godinu dana, ali Boban je dogovorio sporazumni raskid i fokus je prebacio na dovođenje novog napadača. Izbor je pao na Diona Drenu Belju, a Dinamo je za njega Augsburgu dao četiri milijuna eura koji se kroz bonuse mogu pretvoriti u čak sedam i pol milijuna.

Međutim, Beljo nije kapitalno pojačanje samo iz financijskog aspekta priče. Dinamo je s njim dobio brzog, agresivnog i okomitog napadača koji se ne spušta prema lopti nego napada dubinu, a to prvi korak prema brzom, agresivnom i okomitom Dinamu kakav su zazivali Kovačević, ali i svi njegovi prethodnici.

Dinamo je s Petkovićem imao fokalnu točku napada. Dovoljno je bilo poslati ga na travnjak i cijela je momčad znala kome treba donijeti loptu, koga gledati i od koga očekivati kreaciju. S Beljom se to mijenja i fokus napada se okreće prema prostoru iza suparničke zadnje linije, a težište kreacije povlači se dublje u vezni red.

Beljina najveća kvaliteta je napadanje prostora; ima odličnu brzinu i eksplozivan prvi korak, pogotovo kad se u obzir uzme činjenica da je visok čak 195 centimetara, a ima i jako dobar tajming utrčavanja. Petković je svojim suigračima otvarao kanale između suparničkih stopera i bekova, što je Oršić perfektno koristio, a Beljo te kanale iskorištava.

Zapravo, logično je da i Beljo bude u fokusu Dinamovih napada, ali na drugačiji način nego je to do sada bio običaj. Petković je loptu tražio u noge, a Beljo svojom kretanjem zapravo kreira igru bez dodira s loptom. Gonzalo Villar morat će preuzeti dio Petkovićevih zadataka u proigravanjima, krila će svojim ulascima morati popunjavati međuprostore, ali Dinamo s Beljom dobiva dimenziju koja mu je do sada često nedostajala.

Najbolja ilustracija njegova stila igre je kvalifikacijska utakmica protiv Walesa iz listopada 2023., jedna od dviju koje je Beljo upisao u reprezentativnom dresu.

Tada je Petković bio izvan kadra, Zlatko Dalić je u prvoj postavi na travnjak poslao Petra Musu kao centralnog napadača, ali već je na poluvremenu u igru ušao Beljo. Za 45 minuta imao je samo 13 dodira s loptom i svega šest točnih dodavanja, ali zato je imao pet udaraca prema suparničkim vratima. Nije zabio; pogodio je vratnicu i promašio dvije velike prilike, a Hrvatska je na kraju izgubila, ali Beljo je tada demonstrirao koliko je opasan u suparničkom kaznenom prostoru i koliko dobro može koristiti prostor iza suparničke zadnje linije, čak i onda kad je postavljena relativno nisko.

Za brzi nogomet trebaju brzi igrači
Na kraju krajeva, za napadača je najbitnije da ulazi u šanse.

Beljo je prošle sezone za Rapid odigrao 29 utakmica u austrijskoj Bundesligi i zabio 10 golova. Imao je 2,6 udaraca po utakmici i promašio 16 velikih prilika, ali zato je u Konferencijskoj ligi zabio pet golova u samo 848 minuta, uključujući ključne golove za ulazak u četvrtfinale. Kad se napadač konstantno nalazi u dobrim situacijama, samo je pitanje vremena kad će početi trpati, a Beljo je u svim svojim klubovima pokazao da može redovito ulaziti u šanse. Usto ima vrlo čistu tehniku udarca bez nepotrebnih koraka, s osjećajem za prvi dodir i poziciju lopte u odnosu na tijelo, što mu omogućava brzo namještanje na udarac.

Treba dodati da je Beljo u Rapidu pod Robertom Klaussom prilično unaprijedio i igru leđima prema golu te razigravanje suigrača. Nije baš postao Petković, ali mogao je zadržati okomito dodavanje, okrenuti se i razigrati suigrače. Treba napomenuti — pogotovo u kontekstu toga što Dinamo još uvijek radi na dovođenju Ramóna Miereza — da je Rapid veći dio sezone igrao u sustavu 4-2-2-2 s dvojicom napadača i da Beljo može kombinirati s partnerom.

Međutim, to su bonusi koji su sekundarni. Dinamo je prvenstveno želio napraviti prijelaz prema bržem i okomitijem nogometu u kojem napadač neće prilaziti po loptu nego će napadati dubinu, a Beljo je takav igrač. On mijenja ritam momčadi, daje joj brzinu u napadu i otvara sasvim drugačije opcije u završnici u odnosu na Petkovića.

Dinamo je potrošio ozbiljan novac kako bi doveo Belju, ali to je bilo nužno ulaganje za promjenu stila. Za igranje brzog nogometa potrebni su brzi igrači, a Dinamo u Belji napokon ima takvog napadača i profil kakav je prednjoj liniji nedostajao otkako je Oršić otišao u Englesku.

Petković je bio ključan da bi se do kraja iskoristilo tog Oršića i godinama je radio ono što napadač treba raditi: stvarao razliku na travnjaku. Sad je vrijeme da Beljo popuni Petkovićeve kopačke i da on stvara toliku razliku.

Ali da to radi na svoj način.

Meni je sve to patetika, al vjerojatno zvučim kao old man yelling at the clouds. Beljin video je čisto dosta, ta prenemaganja netko ga zove on se vozi u vlaku, sanja, te pizdarije ostavljam tovarima.

Ma samo hoću reći neće netko doći jer je eto Rakitić poznat a oni mole transfer od 400.000 da se plati u 8 rata.

minimum je napraviti video kakav su turci napravili za petkovića, eto to je minimum za igrače poput belje i mckeena kad dođu u Dinamo. — fakin

taj video koji spominješ je teška smijurija.

Super mi je sad priča po medijima kako Rakitić radi punom parom, dovodi sponzore, a čak bi mogao i neki igrač iz Španjolske doći. Jest da nisu baš financijski najbolje, ali doći će zbog Rakitićevog renomea!