Dinamo Zagreb 2019/2020. - O svemu pomalo Ja mislim da bi svaki navijač Dinama trebao imati osobnu mržnju prema Tuđmanu — Kwedi
Ma svo zlo krenulo je 1990. Dotad je, znamo svi, klub bio demokratski vođen kako i dolikuje njegoj tradiciji. Ta, poznato je, osnovan je voljom zagrepčana nakon što su sami ugasili omrznuti simbol fašizma i sitne buržoazije - Građanski. Klub su nazvali Dinamo, da bude jedinstven i simbol zagrebačke gospoštine. Potom su 45 godina u vodstvo kluba imenovani, birani štoviše, najčasniji među nama, neokaljani voljom politike koja se, uostalom, u ta vremena nije ni miješala u sport. Onda su došle mračne 90te..
A može i ovako - i tad, onda, prije i sada, Dinamu su njegov identitet, smisao i svrhu učitavali i davali - njegovi navijači (u širem smislu).
I kada je silom ugašen i ugušen voljeni simbol predratnog Zagreba i njegovo lijepo ime, oteli smo Dinamo otimačima i učinili ga građanskim. Prigrlili Dinamo i učinili ga, u simboličkom smislu, upravo suprotnošću onome kakvim su ga zamislili. MI smo taj klub činili gospodskim, jer je Zagreb gospodski grad u odnosu na više manje sve jugoslavenske varoši. MI smo taj klub činili ponosnim i prkosnim iako je, u realnosti, on i njegovo vodstvo, zapravo često saginjao glavu. MI smo ime Dinamo učinili simbolom hrvatstva iako semantički ono to ni pod razno nije tako zamišljeno ni zbog toga dano. MI smo bili njegova borba i glas i onda kad je on uglavnom mučao.
I ne, nipošto ne od '90. naovamo, nego od dana njegova osnutka do danas. Dinamova veličina sva je satkana u onome što smo u energiji, simbolici, identitetu i ljubavi u njega utkali.
Ne bih htio krasti tuđe slogane, ali da - Dinamo, to jesmo MI.