Mlađa ekipa često, zbog laprdanja svojih roditelja uglavnom, idealizira i tu zemlju i njezinog vođu.
Dok se zadrže na političkom umijeću Vođe i socijalnoj sigurnosti većine građana, sve ok, razumijem.
Ali kad mi takvi počnu o današnjim demokratskim deficitima ili ljudskim pravima ili pacifizmu, ospice dobijem.
O čemu pričamo.. dobar dio forumaša, otprilike - rođeni '83. i ranije, polagali su zakletvu režimu i državnom uređenju ("...da ću voljeti našu samoupravnu domovinu Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju, da ću razvijati bratstvo i jedinstvo i ideje za koje se borio Tito...") sa 7 godina starosti. Ali jbg, to je baš simpa i slatko.
Da ne velim da su mi roditelji pozvani u školu na razgovor s direktorom jer sam kao "zastavu naše domovine", što nam je bio školski zadatak, nacrtao crven bijeli plavi, sa zvijezdom u sredini (dakle službenu zastavu SRH, bez ikakvih šahovničkih provokacija, te 1989. godine), a ne jugoslavensku zastavu.
Edit: da pojasnim.. drug (učitelj) je rekao da možemo birati između prikaza zastave svoje uže domovine, SR Hrvatske i svoje šire domovine, SFRJ. Izabrao sam "užu", ali bio jedini u razredu. Nisam, dakle, niti zeznuo radni zadatak nit prkosio. Svejedno je bilo "pazite malo što učite svoje dijete, opasna su ovo vremena".
Da skratim, prosječan čovjek je živio bitno bolje nego što žive ljudi u S. Koreji, Jugoslavija je nedvojbeno imala svojih pluseva i postignuća, ali nimalo ne sumnjam da će i oni, Koreanci iz S. Koreje, jednoga dana kmečati kako je "nekad sve bilo bolje, dok je drug Kim bio živ".