dZG - Članstvo & Godišnje ulaznice Problem posjete na stadion i broja članova je identičan - demografski u smislu strukture posjetitelja utakmica.
Na primjeru reprezentacije Hrvatske i Hajduka jasno se vidi utjecaj dolaska žena i djece na utakmice.
U zadnjih 20 godina Hrvatska gubi stanovništvo, a reprezentacija ima sve veću potražnju za ulaznicama. I to za svaku i najmanju utakmicu. Slično kao i Hajduk. Stvar je jednostavna - žene i djeca prate i reprezentaciju i Hajduk.
Prva pretpostavka za takvo stanje u Dinamu je normalan stadion. Sjever za ekipu koja ide navijati 90 minuta, istok za ekipu koja ide popiti pivu i zagalamiti svakih 15 minuta i zapad za obitelji.
Jedan grad veličinom usporediv sa Zagrebom nam daje već drugog protivnika u Europi u par sezona. Sevilla.
Tu smo negdje po broju stanovnika, a ljudi imaju dva kluba koja kumulativno u La Ligi posjećuje preko 80.000 gledatelja. Betis ima 51.000, Sevilla 35.000 - brutalne brojke. Ok, oni igraju La Ligu i protivnici su im Real, Barcelona, Atletico, ali opet nije to tolika razlika da bi se Dinamo borio za skupiti 5,000 ljudi na stadion, a ovi skupljaju dva kluba po 10 puta više u gradu iste veličine. Jedino objašnjenje koje je logično je obiteljska tradicija.
Obiteljska tradicija dolaska na utakmice i učlanjivanja u klub. A velim, pretpostavke za to se stvaraju. Zanimljivo prvenstvo smo dobili što svojom što Hajdukovom zaslugom, a kreću i naznake za stadion.
Sami izbori će “galvanizirati” jedan dio navijača i ja nisam od onih koji se snebivaju da curica u fan shopu ne zna koga se i što na izborima bira. Samo neka ona svakoga tko kupuje podsjeti da uz članstvo ima popust i ponudi mu učlanjivanje. Tako će se sigurno skupiti više članova nego da organiziranjem tribine o koristima članstva. A svatko tko je u priči oko članstva aktivan tako i tako zna o čemu se radi.
Sve u svemu, slažem se sa Xavierom da smo imali 30 godina patnje u odnosu kluba prema navijačima i optimistično gledam na budućnost i u idućih 10 godina očekujem renesansu i najbolji Dinamo ikad.