Hrvatska nogometna reprezentacija Plasman je uvijek uspjeh jer događa se i ostalima da se ni ne plasiraju.
Nizozemska je 2010. bila finalist SP pa se nije plasirala ni na EP 2016 ni na SP 2018.
Talijani su bili svjetski prvaci 2006 i finalisti EP 2012 da se ne bi ni plasirali na SP 2018.
Ono što je dobro da smo mi stekli tu vrstu mentaliteta da je neplasman katastrofa, ispadanje u skupini na žalost najčešća opcija i standard, a kad prođemo skupinu možemo napraviti svašta. I to je ok.
Recimo nogometno mentalno labilnijima od nas (Srbi recimo) je senzacija plasman pa se odmah vide prvacima, a nikad ne prođu skupinu (jugoslavenski sindrom), a mentalno jačima od nas (Njemačka) je katastrofa sve ispod polufinala.
Tako da je generalno pozicija Hrvatske ok i uspjeh je da je Dalić doveo ekipu na europsko prvenstvo jer nije se jednom dogodilo da europske ekipe nakon blistavog SP ni ne izbore EP pa smo imali prokletstvo svjetske brončane medalje.
Nevjerojatan niz je krenuo;
1982. Poljska 3. na svijetu, bez plasmana na Euro 1984.
1986. Francuska 3. na svijetu, bez plasmana na Euro 1988.
1990. Italija 3. na svijetu, bez plasmana na Euro 1992.
1994. Švedska 3. na svijetu, bez plasmana na Euro 1996.
1998. Hrvatska 3. na svijetu, bez plasmana na Euro 2000.
2002. Turska 3. na svijetu, bez plasmana na Euro 2004.
Naravno da je prokletstvo prekinula Njemačka koje je bila treća na SP 2006. i igrala finale EP 2008.
Vezano za ovaj Euro očekivanja su mi niska jer Dalić si je zacrtao formaciju i u nju ubacuje igrače umjesto da pokuša staviti najboljih 11 igrača u ekipu i to ukomponirati na najbolji mogući način. Drastičan primjer je bio jučer na klupi/tribini. Imaš u zapisniku Škorića, a na tribini je Oršić.
Radije bih igrao s ekipom gdje je Oršić u špici, a Brozović stoper nego da mi u istoj ekipi igraju Škorić i Modrić. Jednostavno nije prirodno imati u ekipi igrače između koljih je tolika gigantska razlika u kvaliteti i takva razlika u kvaliteti se vidi. Jedan Oršić sa svojom sezonom izaziva respekt i kod suparnika i kod suigrača. A koja je poruka ako ti je on na tribini, a klupi igrač za kojeg svi mole Boga da ne uđe u igru? A moguće da i on sam tu klupu smatra svojim plafonom, što bi bilo i u redu od njega.