kvalitetnog trenera nema ni za lijeka. — austrijanac
Ne bih rekao da kvalitetnog trenera nema.
Neki nemaju brušeni medijski imidž, ali recimo ove godine se Dinko Jeličić pokazao zanimljivim trenerom za Dinamo. Možda se netko neće složiti, ali sa kadrom Gorice (i ne plače oko kadra nego daje javnu zahvalu prethodniku Sopiću za učinjeno) pobjedio je Hajduk, Dinamo i Osijek.
S time da od svih tih utakmica Osijek je doživio najteži poraz, ali to svakako nije bio realan rezultat. Treba imati sreće u nogometu, a Gorica je na toj utakmici zbilja bila njezin miljenik.
Možda je na Zoni pomalo i heretički spomenuti Orešćanina s obzirom na to da mu je seniorsko ime “dao” Hajduk, ali to je još jedan primjer tihog i marljivog i sigurno kompetentnog trenera koji je dobio prigodu zbog trenerske kvalitete, a ne igračke karijere, dapače.
Lako sad pričamo što bi bilo kad bi bilo, ali eto kod nas je narativ ili bivši igrač ili strani trener.
Iako su Orešćanin i Jeličić dugogodišnji djelatnici Dinamove nogometne škole i sigurno poznaju Dinamov DNK do detalja, ipak je recimo Mario Cvitanović dobio prigodu biti trener seniora prije navedene dvojice. Naravno da je Mario bio miljama bolji igrač od njih i to je vjerojatno presudilo pri izboru trenera.
Isto tako, ovakvim drastičnim rezovima u školi nogometa ponovno ćemo se naći u situaciji da iz samog Dinama neće biti trener za Dinamo jer nam treneri juniora i kadeta čak nemaju ni pro licencu, a što reći za činjenicu da su u klubu tek par mjeseci.
Nemamo sportskog direktora, a ni voditelja škole nogometa. Čudna, pomalo i sramotna situacija.
Naravno da sportski direktor i voditelj škole nogometa treba biti dugoročnija funkcija jer trenera jednostavno moraš smijeniti kad ima loš rezultat.
A rezultat sportskog direktora i rezultat voditelja škole nogometa mjeri su u godinama, a rezultat trenera u tjednima. To jedino i jest normalno za klub Dinamovog statusa i rejtinga.